Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Nešto što nije naša sudbina

gorancakicOd neki dan krenu akcija „nekakve“ omladine koja je, kako kažu,  potpala pod uticaj nekoga. Tvrdnja nije tačna jer padanje pod nečiji uticaj ne garantuje drugačije mišljenje  od onoga ko malo visočije  „sjedi“, nego suprotna mišljenja o jednom te istom stanju  vremena i zbivanja.  Eto,  nama ko nije jasno ko to tamo buni našu omladinu kad nije tako. Sramota je ako se ko upita čiji dio omladine misli  drugačije  pa  se svi zdušno odriču,  niko je ne priznaje kao avangardu  društva  naše nacionalne odrednice. Izgleda  da imamo dvije omladine ili jednu po pola, onu polovinu  koja sluša i ona koja ne sluša. Teško je dati odgovor koja je koja, majko moja kaže neupućeni kad ne ovarišu  odgovor. Počeo je rat, skoro sam to napisao, „Divide et Impera“ što je izbrisano, a nije trebalo, a meni je nešto poznat  izraz  pa ga  ne želim prevoditi kad svi mladi znaju značenje. Omladina nam je posudila sve njihovo, mi to samo koristimo  i ni u kom slučaju ne koristimo nego samo raspolažemo. Ja bih, ako bi mi šta trebalo upitao svakog koga zovemo mladinom:  mogu li ovo taknuti, iskoristiti, nikako drugačije. Bilo bi me stid jer sam i u ratu učestvovao samo zato da sačuvam omladinsko pravo, ne svoje, kad  su  meni mati i otac sačuvali i poklonili ono što ja poklanjam svojoj djeci i svima koji će sutra koristiti  kao svoje. Omladina nikako ne može biti nečija iako se svi trude da je usmjere u pravcu koji odgovara  nekom  kao zalutala ideologija,   da sluša   zato što neko misli da jedino dobro radi. Mi danas imamo komplikovano stanje. Našu djecu odgaja okruženje od   polaska u školu i  nije čudo da su se djeca odupiru „teroru“ roditelja nad  njima.
 Nekad je odgoj bio vezan za mnoge društvene regule  predstavljajući  odraz sredine i potreba. Danas, na našu žalost, doživljavamo uniformiran sistem odgoja koji se diktira a ne stvara oblikom moralne diktature  sistema koji još ne poznajemo uopšte. Od Antarktika  do  pola pa i u prirodnim rezervatima  urođenika koji nisu imali veze ni sa, nazovimo civilizacijom  mnoge stvari se preslikavaju i usmjeravaju ka jednom cilju dajući nam prostor  bez  trunke odgovornosti , prepuštajući se osjećaju  da neko nama vlada  blizu nas,  nedodirljiv i prepoznatljiv. Očito da postoji metodologija kojom se tortura provodi  jer uočavamo sličnost ideje i trenutnog stanja.
Na svakom koraku uviđamo svoju nemoć u otporu prema onome što ne želimo pa izabiremo jedan veoma pogrešan korak vraćanja u duboku prošlost sa nadom da će sve propušteno ili pogrešno provedeno biti izbjegnuto u narednom periodu. Teoretski ima logike, ali u našim prilikama predstavlja gubitak vremena.
Mladost  stoga traži svoj put na koji se nikako nesmije stavljati  barikada nasilja . Nema nikakvog smisla  činiti nepopularne poteze koji ionako nikome ne daju željeni odgovor . Psiha mladih je takva i treba je shvatiti kao očekivano stanje oblika života koji treba gledati kao imperativ  budućnosti i koji joj niko ne treba pokušati  oduzeti.
Postoji mnogo opscenih pokušaja koji govore da se događanja teško predviđaju jer je stanje poprimilo neželjene  pravce koji se vide u sredini koju još imamo pravo  zvati našom sredinom.
Dosad smo govorili da nismo interesantni „vladarima svijeta”, ali stanje govori drugačije, suprotno našim željama i moralu naše sredine. Da li je potrebno skretati pažnju sa pitanja koja mladost istura kao svoj problem? Kako to da se ne shvata da je potreba ugodnog života problem budućnosti koja započinje malim stvarima a završava „brdom“ problema koji se ne mogu zaobići ili kroz njih provući? Mladost mora biti razumna utoliko što  mora pokušati da prihvati sve ono što joj se nudi kao ostvariva šansa u životu i svojim budućim potrebama, mora razmišljati o stanju u kom se nalazi jer je kakvoća stanja odraz nečega što proizlazi iz tegoba unutarnje problematike ideološke sredine. Inicirati razum kojim se mladost mora shvatiti samo kao avangarda društva nastalog u  vremenu zadovoljena potreba sadašnjih i budućih generacija sa njihovim zahtjevima  na temelju želje mladosti i trenutnih mogućnosti. Umjesto da pomoć bude osnova saradnje dvaju ideoloških svjetova dolazi do sukoba interesa i pogrešno primjenjenih  smjernica kojim se razara budućnost. Shvatiti one koji ne osjećaju dešavanja ili ne razumiju njihovu težinu gradeći okruženje jednoumlja predstavlja  osebujan primjer pogrešne primjene prirodnih  zakonitosti  pogleda naprijed. Meni je želja da se niko ne izgubi u svom razmišljanju nego prihvati ono što predstavlja napredak u budućnosti onih koji dolaze, a stari neka učine da mladost ima budućnost koju joj moraju obezbijediti prema željama.
U životu nisam pročitao gori i opasniji program nastao negdje u dubinama pokvarene ljudske duše koja sve čini da prijetnja izraste iz  „teorija zavjere“ kao jedini oblik dirigovane izgradnje budućnosti.
 mt_ignore: sinedrion

Slične  ideje stvaraju sljedbenike najgorih ideja protiv kojih se treba boriti na izvoru. Teško je odgovoriti na pitanje:”Ima li kod nas ovakvih” jer nas istorija uči drugačije?
Danas imamo jednu djevojku, sutra im treba dosta drugih, pa opet puno trećih djevojka koje se bore za ono što se ne smije prebijati preko koljena. Nije istina da samo hrabra omladina diže glas, to čini pametna i dovoljno edukovana za svoje godine i koja na vrijeme shvati da  joj budućnost nije garantovana  prema želji i prirodnim zakonima ako joj se oduzima pravo na  spoznaju  da njihovo obrazovanje stvara samo poslušne.
Omladino, razmislite koliko i kada treba tražiti zajednički izlaz iz problema koji se zovu prisilom manjine nad većinom.
 Dio teksta uzet iz programa
„Kako uništiti slovene“:
 russview.ru