
Sjetim se koliko je hiljada maraka on uložio na polovnu opremu za ronjenje i na obuku u Hrvatskoj i padnu mi na pamet svi uzaludni zahtjevi koje je slao prema Općini i nadležnom ministarstvu za neku bolju opremu. Ako su se nekad pitali zašto im to treba, ovo je samo još jedan od slučajeva koji daje odgovor na to pitanje. Padne mi na pamet i koliko su samo puta Meho i članovi Eko-Vikinga učestvovali u sličnim akcijama za koje se i ne zna. Rade to dobrovoljno, vlastitom opremom i na vlastiti rizik. Mali nepriznati heroji našeg grada. Pričam Mehi o negativnim komentarima koje sam pročito na internetu. Osobe koje iz toplih soba osuđuju svaki pa makar i kratkotrajni prekid potrage zbog hladnoće i čude se kako se odmah nije našlo, a mi sjedimo i čudimo se kakvog sve nerazumnog svijeta ima.