Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Dva visočka zastupnika iz DF i SDA u Skupštini ZDK razlog zbog kojeg škola u Poriječanima nije dobila novac

fondacija mi za djecu skola porjecani

Fondacija „MI ZA DJECU“ izražava javno razočarenje zbog činjenice da su dva zastupnika iz Visokog u Skupštini ZDK na današnjoj 6. sjednici, prilikom rasprave o prijedlogu Budžeta ZDK za 2015. godinu, bila uzrok da područna škola u Poriječanima ne dobije 70.000 KM za dovršetak radova na izgradnji nove zgrade, kako bi učenici već u narednoj školskoj godini bili u prilici nastavu pohađati u istoj.

Lejla Imamović iz DF Visoko i dr. Senad Karavdić iz SDA Visoko su, prilikom glasanja o amandmanu zastupnice u Skupštini ZDK Meldine Ugarak, a kojim je trebalo da se za školu u Poriječanima alocira 70.000 KM, napustili skupštinsku salu i na taj način uticali da predloženi amandman ne dobije potreban broj glasova. Skupštinsku većinu čini 17 zastupnika, a predloženi amandman je dobio 15 glasova ZA, dok je 13 zastupnika ostalo „uzdržano“. U Skupštini ZDK Visoko ima 7 zastupnika, od kojih je njih 5 podržalo predloženi amandman, a dva imenovana zastupnika su iznevjerili obećanja da će zastupati interese svih građana naše općine – da će „visočki“ djelovati u zakonodavnom organu ZDK.

Predloženim amandmanom je trebalo da se stavka „Tekući transfer za finansiranje koalicije političkih stranaka i nezavisnih poslanika“, za koju je planirano 400.000 KM, umanji za 70.000 KM, te da se taj iznos prebaci namjenski za potrebe dovršetka izgradnje područne škole Poriječani, koja pripada OŠ „Mula Mustafa Bašeskija“ Donje Moštre, na stavku „Rekonstrukcija i investiciono održavanje infrastrukture“, a koja pripada Ministarstvu za obrazovanje, nauku i kulturu ZDK.

Teško je ovakav čin ne okarakterisati sramotnim, licemjernim i ciničnim. Sigurni smo da „visočki zastupnici“ oličeni u Lejli Imamović i dr. Senadu Karavdiću, nisu pukom slučajnošću, baš u momentu glasanja, imali fizioloških potreba i izašli. Prije će biti da se radilo o „partijskoj poslušnosti“ za „više ciljeve“, koje mi obični građani i privrednici nismo u stanju shvatiti. Ako je ovo primjer „snage u jedinstvu“, što smo slušali u predizbornoj kampanji SDA, i „principijelnosti Komšićevih kadrova“, onda će biti da se mi obični građani ne razumijemo u politiku. Od nas se i ne očekuje da se preispitujemo gdje odoše naši poreski novci. Bitno je da ne usfali u državnim haznama i onima koji su naučili da žive od politike. Ako se po jutru dan poznaje, pred nama je politika „već viđenog“ – „sjaši Kurta da uzjaši Murta“.

Nedostatak sluha i političke zrelosti od strane službene politike za entuzijazam Fondacije „MI ZA DJECU“, u slučaju obnove područne škole Poriječani, sigurno je i pokazatelj odnosa – respekta prema privrednicima i građanima koji su pokazali da se uz malo dobre volje može mnogo više. Ako aktuelna vlast nije u stanju prepoznati i podržati ovakve projekte, uz činjenicu da Fondacija „MI ZA DJECU“ dovršava ono što je kantonalna vlast započela u nekoj od izbornih godina, čemu se onda nadati. Zašto gajiti iluziju, uvijek iznova, da političke partije žele građanima dobro, a da su prethodnici krivi jer su im ostavili loše stanje.

Na kraju ponosno ističemo da, ako smo bili u stanju sakupiti milionsku vrijednost, možemo još i 70.000 KM, iako duboko razočarani današnjom spoznajom, u nadi da će ovo biti posljednji loš primjer „visočkih zastupnika“.