Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Beganović i virtualni napadači

selvedin beganovicSelvedin ef. Beganović, imam džemata Trnova kod Velike Kladuše, još tvrdi da je bio napadnut od nepoznatih osoba. Ali puno je rupa u Beganovićevim pričama. A na poligraf nije htio. Hodžine lovačke priče – Amarildo Gutić

Efendija Beganović je zvanično, tokom decembra i januara bio je žrtva četiri napada nepoznatih osoba. To je sve što policija u Velikoj Kladuši može reći o istrazi ovih slučajeva.  

Policija mi je zabranila da javnom govorim o napadima, tvrdi efendija Beganović. Razlog – njegove kontadiktorne izjave koje su, kažu, ometale istragu.

Prozvali su me zbog medijskih nastupa da sam kriv. Dobro, neću više, kaže Beganović.

I tek što smo počeli neformalni razgovor u dvorištu džamije u Trnovima, Selvedin Beganović izriče novu kontradikornost. Slučajno je snimljena dok je kamera bila uključena za snimanje inserata. Prije dvije sedmice i njegov maloljetni sin je prijavio napad dok su boravili u Visokom. Potom je tamošnjoj policiji izjavio da je u pitanju samoranjavanje.

Sada  ef. Beganović tvrdi: moj sin je dao lažnu izjavu, nije bilo samoranjavanje. 

Kako će biti shvaćena ova nova verzija dešavanja u Visokom, Beganovića izgleda ne zabrinjava. Lično sam, kaže, sumnjao u priču svog djeteta i svi dokazi su upućivali na to da tu nešto ne štima.

 „Donekle mi je i ugled ukaljan zbog gluposti koju je uradio mali. Sad je li se on sam ranio ili je glupost napravio što je priznao, a nije uradio – ta je priča završena. Priznao si samoranjavanje i gotovo”, kaže Beganović.

Slijedila je priča da će Beganović dobiti otkaz. Islamska zajednica smiruje situaciju, tvrdnjom da je u pitanju godišnji odmor i da je posjeta imamu i novčana pomoć znak podrške. Postoji tvrde tek ideja o premještaju.  

“Prijedlog Bihaćkog muftijstva i predsjednika Medžlisa je bio eventualno službeni premještaj ef. Beganovića u neko drugo muftijstvo koje bi njemu odgovaralo, da kao imam dobije jednu novu sigurnost i da je svjestan da zajednica stoji iza njega. On je takvu mogućnost odbio jer, iako je napadnut u Trnovi, kaže da mu je tu najljepše jer je tu proveo 18 godina”, kaže Zumret Čoragić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Velika Kladuša.

A istraga o napadima na imama Beganovića od početka je imala čudan slijed. Informacije su plasirane medijima, prije nego li ih je policija mogla provjeriti. Tako je objavljen fotorobot napadača izrađen za internu upotrebu u istrazi. Eventualni napadač je lako mogao promjeniti izgled.

Procurio je i detalj o rani na čelu napadača, što je takođe mogao biti trag. Ima još čudnih detalja. Magazin Mreža od izvora bliskog istrazi saznaje: trag krvi pronađen nakon jednog od napada na efendiju Beganovića, a koji po njemu pripada ozlijeđenom napadaču – nije krv. Potvrđeno je to nakon forenzičkih analiza. Beganović nije ni pristao na saslušanje putem poligrafa, naprave poznatije pod nazivom detektor laži, pravdajući to zdravstvenim razlozima. Još je pitanja bez odgovora. Posljednji napad dogodio se u podnevnim satima u vjerskoj učionici. Više osoba je bilo u blizini, na obližnjem mezarju, u susjednom dvorištu, na putu pored džamije. Svjedoka napada, ipak, nema.   

“Niko ništa nije vidio. To je općenito problem Velike Kladuše. Svi sve znaju, a niko ništa neće da kaže”, navodi Beganović.

Paralelno s napadima na Beganovića traju i uznemiravanja braće Keserović, inicijatora peticije za njegov ostanak u Trnovi. Pucnjava, bacanje kamenja na krov dio su repertoara kojima su podvrgnuti u posljednje vrijeme.

“Policija još definitivno nije utvrdila da su ta dva slučaja povezana”, kaže Mirsad Keserović.

A prvi napad na Beganovića bio je 8. decembra prošle godine kada je povrijeđen nožem. Dvadesetak dana prije medijski je eksponiran. Povod je njegovo putem Facebooka upućeno pismo Huseinu Bilalu Bosniću, kojim traži da prestane pozivati mladiće na put u Irak i Siriju, u džihad.

“Gospodine Bosniću, molim vas da prestanete s ispiranjem mozgova u toj vašoj paralalnoj instituciji, neću reći mesdžidu, jer mesdžidi ne mogu biti privatni, kao što je to slučaj s vašim objektom”, poručio je Beganović.

Preko istih društvenih mreža uslijedile su i prve prijetnje. Sve je ukazivalo da eventualni napadač ili više njih dolazi iz redova poklonika Huseina Bosnića. Inače, efendija Beganović će uskoro biti svjedok u procesu protiv Bosnića pred Sudom BiH. Danas za Bosnića kaže da je ustvari žrtveno jagnje.

“Ovo vrijeme otkako je pritvoren samo pokazuje da Bosnić apsolutno nije bio vođa u pravom smislu. Samo je bio isturena figura na osnovu koje su ljudi zaradili određene poene ili prikrivali kriminal. Pusti bradu, prikrije kriminal i ode kod Bilala Bosnića na predavanje. Sada gore na džumu petkom bude 7-8 ljudi”, kaže Beganović.

Efendija Beganović je pažnju privukao i upozorenjem da pripadnici vehabijskog pokreta kupuju imanja stanovnika srpske nacionalnosti na području Bosanske Bojne. Informacija je tačna u dijelu da kupoprodaja postoji, i to uglavnom jer bivši stanovnici ili nasljednici nekretnina traže kupce zato što nakon rata ovdje nikada nisu obnovljeni uslovi za normalan život.

Pripadnici vehabijskog pokreta su rado viđene mušterije, a teza da se ovdje stvara kamp za obuku terorista je možda bila preuranjena. Bilo kako bilo, Selvedin efendija Beganović postaje zvijezda jednog broja medija, naročito iz Republike Srpske. Doprinos tome dao je podrškom Beganoviću i bivši potpredsjednik Federacije Mirsad Kebo.

Uslovno je zanimljivo kako niko iz tih medija nije govorio o ratnom putu efendije Beganovića, koji je počeo kao pripadnik Muslimanskih oružanih snaga, potom i Sedme muslimanske brigade. Službovao je u Muzičkoj školi u Zenici, mestu gdje su početkom rata zatvarani i mučeni pripadnici hrvatske i srpske nacionalnosti, o čemu su ti isti mediji svesrdno govorili. Beganović negira da je učestvovao u bilo kakvom nehumanom postupanju sa zatvorenima. U to vrijeme u Zenici je službovao i Husein Bilal Bosnić, koji je bio pratilac zamjenika komandanta Ratne oficirske škole. Navodi da je on tada bio i radikalniji od Bosnića. 

Protivnici imama Beganovića mu zamjeraju što je u džamiji govorio i da su od političara veći lopovi oni u Rijasetu, da je pravio takozvane hodžine zapise, da nekada mjesecima nije pozivao na jutarnje molitve, da je uzimao akontacije.

“Bilo je govora o nekakvim ljubavnicama, pa palo u vodu, bilo je govora o nekakvim dugovima, pa palo u vodu,  ja nemam firme. Nisam za 18 godina uspio kupiti 500 kvadrata zemlje. Djecu sam ispisao s fakulteta zato što radim u džematu A kategorije i imam najmanju platu i jedina sam budala u ovoj državi koja je tražila javno sa minbere da mu se smanji plata”, priča Beganović.

Iako to  javno neće da kažu, i iz samog medžlisa Trnovi i iz Muftijstva bihaćkog ne vjeruju u priču o napadima i napadačima na imama Beganovića. Sve su manje u to uvjereni i istražitelji. Previše je kontradiktornosti u njegovim izjavama, vrstama rana i dokazima na mjestima napada koje niko nikada nije vidio. Efendija Beganović kaže da ne može zatvoriti usta onima koji ružno govore. Za sada se isključio sa svih društvenih mreža i šuti. A istina će tvrdi, kada se pojavi, biti bolna.

“Ako je spalo na jednog mahalskog hodžu da on piše o istinskim problemima, onda objesi ga…“, poručuje Beganović.

federalna.ba/Visoko.co.ba

Posted in BiH