Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Na današnji dan 1923.godine u Visokom je rođen Zaim Muzaferija

Zaim Muzaferija cigara crno-bijela…To je bilo kad je Bog prvog čo'jeka stvorio. Adema. Adem se zvao, dobro se sjećam. Sve mu pružio, vas rahatluk. I pojest, i popit i…i ženu mu stvorio. Samo, u nekake jabuke da ne diraju. Eto, biva ‘vako, to su Božije jabuke. To da ne dira, a drugo je sve njegovo. – I šta je bilo?
– Al’ ta ženetina navrati Adema da trgaju jabuke. Bog to vidio, gdje neće, jel’, naljutio se i – kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. I o'tada se čo'ek pati, živi i mre kao svako drugo hajvanče. Sve zbog ote žene.
– O, j**o joj ja mater!

Citat je ovo iz jednog od najomiljenijih nam “predratnih filmova” – Ovo malo duše, a priču o Ademu i ženi izgovara jedan od najomiljenijih nam glumaca –Zaim Muzaferija koji je u ovom filmu glumio dedu Jusufa.

Zaim Muzaferija rođen je 9. marta 1923. godine u Visokom, u Bosni i Hercegovini, mjestu koje, kako je rekao dvije godine prije smrti, nikada “nije imao petlje da napusti”.

Muzaferija se glumom počeo baviti još u gimnazijskim danima, u tzv. Društvu vanjskih đaka “Eksternist” u Visokom. Bilo je to, “još pred onaj rat”, govorio je nekad ovaj bh. glumac, ističući kako često miješa ‘42 i ‘92: “…Uvijek letim da kažem ‘42, jer za mene ima velike sličnosti između ta dva perioda…”. Inače je nekoliko puta hapšen tokom Drugog svjetskog rata jer je bio član antifašističkog pokreta.

Ljubav prema ovom zanimanju naslijedio je, pričao je, od daidže koji je bio glumac u Varešu “još u ono vrijeme kada su se samo muškarci bavili glumom”. Iako, sve do ‘60-tih, više se bavio režijom u pozorištima diljem Bosne, a na film je stigao sasvim slučajno, glumeći u filmu Veljka Bulajića Uzavreli gradiz 1961 za što je dobio i nagradu pulskoga festivala.

I taman kad je mislio da ga je “krenulo”, pozivi za glumu tamo ‘70-tih godina prošlog vijeka počinju da staju, pa je Muzaferija odlučio završiti fakultet, njemački i francuski jezik. Ovaj će bh. glumac tako dugo godina biti i redovni profesor njemačkog u visočkoj srednjoj školi…Diplomom se borio protiv gladnih godina, opisivao je Muzaferija.

A pisao je ovaj “veliki gospodin”, kako su ga zvali svi koji su ga poznavali, i poeziju – recitovao je poeme o ratu u BiH diljem svijeta, a kažu i da je pomagao borcima Armije BiH…treba napomenuti da se od 2003. u Visokom održava manifestacija “Dani Zaima Muzaferije” gdje se održavaju promocije kataloga, razne izložbe, pozorišne predstave, kao i okrugli stolovi te premijere najvnovijih filmskih uradaka u Visokom…

Zaim Muzaferija glumio je u 60 godina svoga umjetničkoga opusa u66 filmova, među kojima su Bitka na Neretvi, Žena s krajolikom, Miris dunja, Otac na službenom putu, Ovo malo duše, Kuća pored pruge, Kuduz, Savršeni krug…60 godina svoga rada ovaj je naturščik obilježio nastupajući u pozorišnoj predstavi svog sina Jesenka Muzaferije 1001 bošnjački dan.

Na ljeto 2003, u svom posljednjem intervjuu, za Oslobođenje je kazao kako se “njegov krug zatvara” – a i prije, još 1982, govorio je u intervjuu kako je najveći jaz među ljudima onaj generacijski: “… ja to sve više osjećam, valjda tome doprinosi i starost”.

S krajem jeseni, 5. novembra 2003, Muzaferija umire u krugu svoje porodice u Visokom…

Radiosarajevo.ba/Visoko.co.ba