Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Sead Vranić, od Rudara iz Breze, preko Kaknja i Travnika do Visokog

sead vranic dado hajlovacInteresantan web portal http://www.fis-gol83-91.com.ba na jednom mjestu okuplja sve nekadašnje majstore nogometne igre, uz mnoštvo fotografija, biografija i interesantnih sportskih priča, našla se i ona o Seadu Vraniću. Nogometašu čije će ime zauvijek ostati upamćeno u istoriji NK Bosna i to iz najboljeg njenog perioda nakon rata. Evo kako je svojim čitaocima ovaj portal u prvom licu jednine predstavio Seada Vranića.

– Rođen sam 1967 godine. Moji počeci vezani su za grad Brezu u kojem sam se rodio i počeo svoju fudbalsku karijeru. U mlađim uzrastima fudbalskog kluba Breze sam načinio svoje prve fudbalske korake kod trenera Neđe Lazarevića. Prošao sam sve mlađe selekcije kluba Rudar u kojima se ističem svojim talentom i trudom i već  sa 16 godina prvi put sam zaigrao  za seniore kod trenera Ređe Muhameda i Runjevac Riste. Od 16 do 19 godine pravim pauzu zbog povrede, po dolasku iz vojske na nagovor trenera Duška Bajića, koji je tada došao iz FK Željezničar u FK Rudar  Breza i ostajem tu još jednu godinu. U ljeto 1988. godine odlazim u FK Rudar Kakanj, gdje me odvodi poznati fudbaler  tog perioda Muhidin Lukačević, tu ostajem tri godine. U dva navrata sam bio strijelac Republičke lige i Međurepubličke lige (Hrvatska, Crna Gora, BiH).

Početkom sezone 91 / 92 odlazim u NK Travnik na insistiranje šefa stručnog štaba, Eshera Hadžiabdića zajedno sa svojim klupskim kolegom Elvedinom Hadžiahmetovićem, u tom periodu NK Travnik pravi jednu respektabilnu ekipu u koju dovodi poznate fudbalere iz Visokog, VIteza, Zenice, Busovače, Sarajeva. U ovom periodu NK Travnik pravi  vrhunski rezultat osvajajući prvo mjesto u Republickoj ligi na polusezoni, ja tada postižem 16 golova, javlja se interesovanje Sarajeva, Želje i Partizana iz Beograda, koji žele  da me dovedu u svoje redove.

Početkom ‘92 godine, dolazi nesretni rat i na insistiranje trenera Hadžiabdića u ljeto ‘92 godine on me odvodi u Hrvatsku. U Hrvatskoj imam strašnih problema sa povredama, tako da me to sputava u daljem razvoju. Po dolasku u NK Bosna januara 96 godine, uz dogovor sa tadašnjim sportskim direktorom, Ivicom Pekićem potpisujem ugovor sa NK Bosna iz Visokog, koja je bila drugoligaš sa tendencijama za ulazak u Prvu ligu.

Te godine i naredne četiri, visočka Bosna je bila najorganizovaniji klub u državi. U tom periodu bili smo prvi, osvojili Kup BiH pobjedom na Koševu (donijeli smo najveći uspjeh visočkom fudbalu), zatim osvajamo Superup (pobjedom nad Sarajevom) i zbog nemogućnosti igranja playoff-a dolazi do sistematskog raspada NK Bosna početkom 2000-te godine. Te  iste godine odlazim u FK Rudar iz Kaknja, gdje igramo playoff za prvaka BiH. A nakon jedne godine ponovo se vraćam u NK Bosna. U tom periodu NK Bosna je bila drugoligaš, sa svojih 18 golova sam doprinio da Bosna ponovo uđe u Prvu ligu. Nakon te godine trener Hadžiabdić me ponovo odvodi u Travnik i u toj godini vraćamo NK  Travnik u elitu BiH nogometa.

Poslije Travnika vraćam se u NK Bosna sezone 2002/2003 tu ostajem godinu, nakon toga na incijativu Nermina Bukve odlazim u FK Rudar iz Breze, gdje i završavam karijeru sa svojih 38 godina.

www.fis-gol83-91.com.ba/Visoko.co.ba