Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Odumiranje socijaldemokratije

sunovrat socijaldemokratijeSa dolaskom demokratije i višestranačkih izbora na područje BiH  članovi, aktivisti i simpatizeri komunističke partije BIH svoje političko djelovanje nastavili su kroz SDP BiH. Moram priznati hrabrost je bila u ratnim i poratnim godinama javno se deklarisati kao esdepeovac, posebno iz razloga jer je taj novi SDP asocirao na komunistički režim koji je godinama progonio one koji su iza prvih višestranačkih izbora u BiH osvojili vlast.

Vrijeme je pokazalo, da,  iako su mnogi očekivali osvetu od strane tadašnjih esdeaovaca prema pristalicama SDP, nisu bili u pravu jer su osnivači i ideolozi SDP imali svoje mjesto u političkom životu BiH. Osnivačima novog SDP glave su došli egocentrični pojedinci i Titovi pioniri, koji  su odmah na početku bosanskohercegovačke socialdemokratije uvidjeli da  pored iskusnih osnivača i tvoraca bosanskohercegovačke socialademokratije nemaju puno šansi za neke velike iskoraka i manevre, pa su se odmah bacili na posao odnosno potegli su za komunističko udbaškim metodama metodama uklanjanja neistomišljenika s ciljem preuzimanja unutarstranačke vlasti. Stoga se može zaključitit da je pokušaj da se u bh. političku praksu infiltriraju socijaldemokratski standardi propao, onog časa kada se podaničko članstvo između Nijaza Durakovića i Zlatka Lagumdžije, opredijelilo za drugog. Borba i uklanjanje neistomišljenika je još aktuelna i neprestano traje i danas. Današnji SDP BiH suštinski  ne slijedi političku filozofiju svojih utemeljitelja Bernsteina ili Kauckog, ili prvog predsjednika Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine Miće Sokolovića, za kojeg 90 posto sadašnjeg članstva SDP BiH nije ni čulo. SDP BiH slijedi politiku Komunističke partije Jugoslavije i njenog vođe Josipa Broza, koji je u glasovitoj izjavi na “Bombaškom procesu” ustvrdio da u strategiji političkog djelovanja priznaje samo sud partije, a ne važeće zakone države.

Upravo ovi novi, današnji “esdepeovci” su na prostorima BiH uništili ideju Socialdemokratije ili demokratskog socializma čije su osnovne vrijednosti  sloboda, jednakost, pravednost i solidarnost. Ove vrijednosti se mogu ostvariti samo uspostavljanjem političke demokratije, državnom intervencijom u tržišnoj privredi, uspostavljanjem socijalne države i proširenjem demokratskih prava zaposlenih, a zašto sadašnji SDP BiH ili bolje reći njegovi današnji rukovodeći kadrovi ne mogu učiniti.

Neposredno nakon puča i preuzimanja stranačke vlasti, a onda i nakon ulaska u vlast  SDP  postalo je jasno da pojedinci unutar istog ne žive za  ideje i programe socialdemokratije.

Aktuelni “esdepeovci” se samo deklarativno zalažu za ideje socialdemokratije samo radi pridobivanja glasova širih narodnih masa. Dok je situacija u praksi drugačija.

Ipak i pored progona osnivača i neistomišljenika, te jednog totalitarističkog sistema koji vlada u SDP-u, SDP se u očima izbezumljenog naroda uspio predstaviti kao svojevrsna alternativa nacionalističkim partijama.

Međutim, ulaskom  u vlast SDP je prokockao definitivno tu šansu tj., da bude svojevrsna alternativa, a što su  građani i osujetili i kaznili na prošlim izborima. SDP je baš  kao i njegovi prethodnici vlast koristio samo radi udovoljavanja svojim  požudama i pohlepama, pri tome zaboravljajući na čovjeka i državu za čovjeka. Trenutna politika SDP kao zvaničnog zagovornika ideje socialdemokratije u BiH, socialdemokratiju vodi ka nestanku.

U cilju očuvanja vlasti po svaku cijenu SDP se nije libio biti u ljubavi niti sa svojim  mrskim neprijateljima SDA-om i SBB-om, na čijoj kritici SDP svih ovih godina i egzistira. To nam pak, s druge strane potvrđuje da su interesi vječni, te da se radi istih  zaboravljajui sve ideološke razlike ako one  uopće i postoje kod ovih današnjih političkih partija i njihovih lidera. Odgovorno nakon svih ovih godina tvrdim da među njima ideoloških razlika nema s obzirom daje njihova zajednička  ideologija – “use nase i podase”.

Ideja socialdemokratije nije mrska niti može biti mrska bilo kojem normalnom čovjeku ali historija svjedoči da se između demokratije i interesa većina ljudi u vlasti u pravilu opredjeljivala za ono drugo, naravno čast svim onim pojedincima koji se kroz svoj politički angažman zalažu za ideje koje omogućavaju svakom čovjeku jednaka prava ali takvi nažalost  budu demokratskim metodama expresno uklonjeni sa društveno-političke scene.