Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Povratak otpisanih”

jasho by tabak1Jedan od razloga zbog kojih je Ahmet Kurspahić “pometen” sa mjesta predsjednika OO SDA Visoko, baš kao i tadašnji načelnik Općine Visoko Munib Alibegović, te još desetak viđenijih članova ove stranke je bio taj što su navodno bili Bakirovci, a ne Tihićevci, a što je u tom vremenu prije pet godina bilo politički profitabilno i skraćeni put do napredovanja u najjačoj stranci u Bošnjaka. Istina, Munibu Alibegoviću su zamjeralo što nije slušao Centralu stranke u Visokom i što nije “bendao” odluke Izvršnog odbora, kako su voljeli tada reći “otuđio se”. Međutim, pitanje je, ako je to bilo tada tako, šta je onda ovo danas i da li se načelnica Babić također “otuđila”?. Zapravo pitanje svih predkongresnih pitanja je da li će se otpisani vratiti na velika vrata i ponovo preuzeti stranku. Razlog prost i jednostavan. Ako su pomenuti degradirani zbog toga što su bili Bakirovci kada je bilo moderno biti Tihićevac, onda se danas taj politički ambijent podobnosti u potpunosti promijenio. Koliko se sjećam bile su razne struje koje su nagovarale visočke SDA delegate da na Kongresu u Zetri te 2008.godine glasaju za Tihića odnosno za Izetbegovića. Na kraju je sve to ispalo traljavo, pa su oni koje je vrbovao Aziz Brotlija po nalogu Mirsada Zaimovića i glasali za Bakira, ali je bilo u većini onih koji su glas dali Tihiću po nagovoru nadolazećih “reformatora” koji će nedugo zatim preuzeti stranku.

Taj razvoj događaja je poznat, Povjereništvo, pa novi Izvršni odbor i novi predsjednik. U međuvremenu gubili su se izbori jedni za drugim sveukupno tri ciklusa. Opći izbori 2010. nisu donijeli željeno mjesto Amre Babić u Federalnom parlamentu, jer se pokazalo da je isuviše mali politički igrač u odnosu na starog vuka Mirsada Zaimovića koji je glatko pobijedio sa drugog mjesta na listi upravo nju koja je bila nositeljica liste. Kompletan izborni poraz je kasnije ublažen odustajanjem Miralema i Bernadete Galijašević od Skupštine ZDK pa su tako nekoliko mjeseci kasnije mandate ostvarili Ganić i Karavdić. A da poraz ne boli toliko pobrinula se Tihićeva struja dajući Visokom poziciju ministrice finansija ZDK koja nije trajala dugo, tek nešto više od godinu dana. Istu je obnašala opet Amra Babić, inače osoba politički nepoznata i anonimus prije tih Općih izbora 2010.godine. Zapravo i bila je poznata, ali vjerujem da to krije sad u svojoj političkoj biografiji, naime ona je zagovarala kao vijećnica u OV Visoko da se “zlatna koka” JP Visokogas proda VGT Osiguranju i Asfaltgradnji što bi, da je realizovano, nanijelo trajnu štetu budžetu općine Visoko i općem dobru, a korist donijelo samo pojedincu i njegovom ličnom interesu. Bolji poznavaoci prilika u lokalnoj SDA sjećaju se da je protukandidat Ahmetu Kurspahiću na legalnim izborima za predsjednika OO SDA Visoko bila Amra Babić koja je doživjela ozbiljan poraz, nakon kojeg je Kurspahić naslijedio Aziza Brotliju. Sve to nam pokazuje da aktuelna načelnica nije da nema ambicija da postane predsjednica OO SDA Visoko. Kad sve to znamo nameće nam se jedno pitanje samo po sebi. Ko je bio čiji projekat, ona Njegov ili on Njen?

Lokalni izbori 2012.godine opet su donijeli “poraz”, naime samo devet osvojenih mandata u OV Visoko sa cca.33% osvojenih glasova je ubjedljivo najlošiji rezultat OO SDA Visoko od prvih demokratskih izbora. Istina osvojeno je mjesto načelnika, ali gotovo sa upola manje glasova nego je to napravio Munib Alibegović kao član SDA četiri godine ranije. Amra Babić je postala načelnica, na velika vrata najavljivana kao svjetski brend i visočka šansa za strane investitore. Sve što smo dobili za dvije godine njenog mandata od tih stranih investicija su neki mali kamioni smećari iz Turske i Kulturni centar u Prijekom koji je predviđen da se grije na struju i kao takav će biti spomenik gluposti saradnje Visokog i “braće Turaka”. U konačnici od svjetskog brenda i silnih predizbornih obećanja dobili smo sajam sujete, manifestaciju egocentrizma i slikovit primjer kako izgleda egomanijak zasljepljen vlašću i okružen uvlakačima, potpuno pogubljen i izgubljen i koji je u stalnom ratu i borbi sa zamišljen neprijateljima koji suštinski i nepostoje, jer nema potrebe da postoje, dovoljno su neprijatelji sami sebi. Pored “prijatelja” koje imaju, neprijatelji im i ne trebaju. Jedini pravi neprijatelji i jedini pravi politički rat koji postoji jeste onaj između političkog mentora koji je uložio novac, pamet i političke veze da od anonimusa napravi “brend” koji mu je na kraju okrenuo leđa i u javnosti ga predstavio kao autokratu, despota i diktatora u pokušaju.

Dok su se dešavali ti unutarstranački ratovi desili su se i Opći izbori 2014., ni tu OO SDA Visoko nije ostvario željeni rezultat, tek jedan direktan plasman u Skupštinu ZDK (dok su recimo SBB i A-SDA dobili po dva mandata) i prolaz Mirze Ganića u Federalni parlament. S tim da oni koji se ozbiljnije bave politikom znaju da Mirza Ganić na ovim izborima je bio najmanje visočki kandidat,  a najviše direktni kandidat Mirsada Zaimovića što potvrđuje i njegov rezultat ostvaren u Kaknju. Uz to ni pokušaj Amira Zukića na listi za Državni parlament nije dao značajniji rezultat osim možda pokazatelja i prolazno vrijeme pred lokalne izbore 2016.godine da se vidi raspoloženje birača. Ili čak možda i za eventualne prijevremene izbore ukoliko se uspije u Sarajevu izlobirati za nešto takvo.

Generalno stvari su se radikalno promijenile od smrti Sulejmana Tihića, kojeg više niko i ne spominje. Rijetki u stranci poput Sadika Ahmetovića i Adila Osmanovića su ostali na tom političkom kursu, neki drugi poput Zukića i Sarajlića su se brzo prešaltali i samim tim kao nekadašnji garant stabilnosti pojedinaca u OO SDA Visoko unijeli pometnju. Dojučerašnja politička marioneta novog predsjednika OO SDA Visoko Halima Zukića, sada već načelnica koja se otrgla kontroli vrlo brzo i mudro je prilagodila svoj politički kurs plovidbe i “prislonila” se novonastaloj najjačoj struji u SDA, a to je ona bliska Bakiru Izetbegoviću. Čak se i na neka putovanja išlo u društvu njegove supruge. Svjesna onoga šta se desilo Ahmetu Kurspahiću, Munibu Alibegoviću, Mehemedu Zukiću, Azizu Brotliji, Suadu Agiću, Zijadu Breščiću…, a čemu je i sama doprinjela u velikom dijelu i bojeći se iste sudbine, nekoliko mjeseci prije Kongresa tamo gdje treba ispovijedila se da je bila u zabludi i da je ta Tihićeva struja i njegov politički kurs centra koji je on baštinio, zapravo bio pogrešna politika. Svojom ženskom mudrošću i intuicijom, slobodno ću reći i pameću što je neosporno, užurbano je pripremila teren kako bi delegati iz Visokog pod njenom kontrolom (a većina ih je) na narednom Kongresu glasali kako treba i podršku dali Izetbegoviću, što bi za nju značio i otvoren put za potpuno preuzimanje OO SDA Visoko, upravo i na isti način kako se to desilo prije pet godina.

Druga je sad stvar koliko je Bakir Izetbegović naivan pa da vjeruje onima koji mijenjaju dresove kako im kad odgovara. Nama recimo blizak i frišak primjer je onaj slikoviti u kojem je Dinka Omanović “zabila nož u leđa” Munibu Alibegoviću koji je faktički kao državnog službenika i politički faktor u SDA stvorio. Jasno smo kasnije vidjeli kako mu je to vratila. Također posebno je pitanje koliko je sve to pošteno prema onome ko je od anonimusa i polovnog vijećnika napravio političara i načelnika. Iskreno, mislim da bolje i ne zaslužuje, sve se vraća sve se plaća. Nekad je trebalo poslušati i savjet prijatelja, ali taj misli da je najpametniji i da nema prijatelja, tako da i zaslužuje sve što mu se dešava i ovo je jedna vrsta kusura za svu oholost iskazanu od preuzimanja vlasti 2012., do danas. Igrat se ljudskim životima i zajebavat se tuđom mukom mora doći na naplatu.

I da, trenutno se i pogrešno naglo situacija postavlja na način kao da je neko u cijeloj priči bio nevin i da nije znao šta radi i pokušava se sva krivica za katastrofalno upravljenje gradom svaliti na onoga ko ih je sve oko sebe faktički nacrtao i dao im neku društvenu važnost u svoj toj njihovoj nebitnosti. To naravno nije tačno, izdali su ga, ali zajedno i jedni drugi su krivi za katastrofalno stanje u kojem je trenutno Visoko. Jedina šansa da se održi u političkom sedlu za Halima Zukića jeste da Adil Osmanović pobijedi na narednom Kongresu stranke za četiri mjeseca. U svakoj drugoj varijanti slijedi mu sudbina kakvu je on izrežirao Ahmetu Kurspahiću, sa malo težim posljedicama ukoliko se ona u koju je sve uložio pokaže kao loša procjena.

A do tada aktuelna načelnica bi nam mogla javno i transparentno odgovoriti na tri pitanja: Kolika joj je netto plata? U koliko je zemalja putovala za ove dvije godine i koju je konkretno korist Visoko imalo od toga? I koliko joj je članova bliže porodice radilo prije nego je postala načelnica, a koliko ih radi danas?