Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ugašeni socijalizam u demokratiji

socializam-vs-kapitalizamBaš neki dan ja čitam o izboru novog predsjednika unutar stranke SDP. I kad sam pročitao, razmišljao sam o tome kako je sve pogrešno postavljeno kod nas, pa tako i u socijaldemokratskoj stranci. Oni biraju predsjednika, isto kao da predsjednik može promijeniti stanje kompletne stranke. Kod nas više ne važi ona izreka, da riba smrdi od glave, evo SDP smijeni staru glavu, postavi novu (koju je stara napravila i podržava i danas), ali riba ostade smrdljiva kompletna. Da ne bude zabune, kompletan demokratski ribnjak u BiH smrdi da te Bog sačuva, sve ribe (stranke) smrde, fuj.

Socijalizam u kapitalizmu koji se formira demokratijom, to ne može kod nas. To praktično ne može nigdje, osim u državama u kojim su zakon i ustav iznad stranki i demokratije. Uzimajući u obzir činjenicu, da se SDP davno razlila na nekoliko struja, koje su osnovane svoje stranke potom, da bi evo sad ponovo pozivali na ujedinjenja, misleći da ako smijene čovjeka koji je svojim egoizmom prouzrokovao privatizaciju i ulizivaciju stranke, i samim tim odlazak kadrova u druge političke opcije, ili osnivajući socijaldemokratske stranke ispred sebe. Socijalizam je meni puno bliži od nacionalizma, jer nacionalizam samo svoje gura, a socijalizam gradi sistem koji je povoljan za cijelo društvo i svakog njegovog pojedinca. Nacionalizam, pak, s druge strane, favorizira samo sebi vjerne članove, i udaljava se od društva, tako što ga pretvara u sredinu koja se dijeli na naše i njihove, i tako nastaju torovi, a gdje ima puno torova, to je više i vukova.

Savez komunista BiH je bio neka druga priča, iz koje je izašla drama zvana SDP. Nije samo SDP izašao iz SKBIH, izašle su i ostale stranke, većinom, da ne budem pretenciozan pa kažem da su svi derivati one jedne partije. Ako pogledamo način na koji su ove stranke postale, i postoje, vidimo da su one sve uređene na principu komunističke partije, samo što se neke zovu nacionalne, neke liberalne, neke nove, i tako dalje, ali su sve uzele osnovu iz partije, one stare. Razlika između socijalizma i komunizma, po meni je sljedeća, socijalizam je uređenje po korist svih građana društva, a komunizam je radikalni socijalizma, koji ne dozvoljava da se socijalizam zloupotrijebi, jer gdje god je blagostanje, ako se opusti, dolazi belaj da to poremeti. Zato je komunizam morao bdijeti nad socijalizmom da isti ne bi previše popio i otisn'o se. Šta se desi kada nacionalizam poklopi komunizam? Desi se kapitalizam, i to klasični feudalni kapitalizam, skriven iza demokratskih sloboda izražavanja i vladanja izraženim.

I tako godinama, SDP je pokušavao da ostane neka građanska opcija, i baš onako kako su se građani mijenjali, mijenjao se i SDP. Davno sam vidio da je SDP postao jedna linijaška opcija, u kojoj se Zlatko kvalitetno ukopao, i evo i do sada je glavni čovjek. Bez obzira što je sišao sa tog zamišljenog trona, koji je bio više nego pravi komunistički tron, on je uticao da se izabere njegov klon. S obzirom da je ova sredina i društvo uglavnom sve u 5 dkg, tako je bilo i u SDA recimo, tamo je dibidus klon na vlasti u stranci. Neću sada ulaziti u ove ostale stranke, ali sve je to neka kopija nečega, Nijaza Durakovića, Harisa Silajdžića, i bilo koje druge ličnosti koja je pokrenula neki stranku i njenu ideju. Najveći je problem što su svi ovi ljudi u svom tom naporu da naprave dobro organizirane stranke za iskorištavanje buđetskih para, zaboravili da rade na pravljenju normalnog društva za nas ostale, kao i one konstitutivne koji su u torovima fino ograđeni.

SDP je postao ono što sam prije nekih 10 do 15 godina predvidio, a to je kopija SDA, samo sa drugom vrstom biračkog tijela. Kod SDA je biračko tijelo nabrijano nacio-religijskom mantrom, dok je kod SDP-a biračko tijelo nabrijano kvazigrađansko-multinacio-komunosocionostalgičnom mantrom, koja više nema te jačine kao što je imala neposredno prije i malo poslije rata u BIH. Isto se talovi dijele, raspoređuju fotelje i foteljice, koalira se iz interesa sa ljutim dušmanima, krivice se prebacuju na koga god se može, narod se folira da to tako treba, i da je izlaz tu negdje blizu, samo što se nije ugledao. Svi lažu kako su oni ti koje Evropa želi da nas vode u EU, a ako samo pogledamo da je EU u Srbiji pogurala radikale da vode Srbiju u EU, onda dovoljno vidimo da se nije igrati sa mudracima iz EU. Puno su veći oni mangupi od nas.

Tako je Zlatko mislio da je pokupio koji mangupluk iz EU, viseći gore po sastancima raznim. Ali bez obzira koliko je Zlaja inteligentan, za neke stvari se ipak moraš roditi, da ti idu perfektno bez srkleta. Ali ko zna, možda sada kada bude vodio SDP iz sjene, preko Nermina i ostalih, možda se nešto i promijeni na bolje, ali daj Bože. Stara garda SDP ne želi da ustupi mjesto mladim, niti je sposobna da mlade savjetima i pračenjem, podrškom, izvede na pravi put sociokratije, a koliko su mladi sposobni da preuzmu sav ovaj teret nacionalnog društva zarobljenog u stereotipe, palanačko razmišljanje, balijske, četničke i ustaške mudraluke, to ostaje da se vidi. Omladina SDP-a se mora možda čak i više od starih komunjara zapitati da li oni mogu išta preuzeti na sebe, ako mogu kako to da izvedu, šta onda ako preuzmu stranku, i kako dalje na političkoj sceni u BIH, koja je odvratna da odvratnija ne može biti.

Sjećam se jednom prije 10-ak godina, kad se pojavi jedan član SDP-a koji kao ide u džamiju, a SDP-ovac. Koliko smo mi primitivno, dovoljno govore komentari po tom pitanju. Jedni rekli kako je to super, drugi rekli šta on glumi, treći rekli kako je on špijun, onda si išli komentari tipa kako se ulizuje SDA, kako tu ima nešto sumnjivo iza. Primijetili ste da sve ima veze sa politikom, pa tako i nečija „toba“ se stavlja u kontekst politike. Ponovo ću naglasati jedno djelo, knjigu uvaženog Jusufa El Kardavija (kojeg proglasiše lošim koji poziva na ubistva i raspisaše Interpolovu potjernicu za njim), koja se zove Politika i vjera. Suština knjige je da je vjera politika, na individualnom nivou, čovjek koji vjeruje u Boga, i koji pripada određenoj religiji, on pripada jednoj metodologiji života u skladu sa pravilima i principa. Politika je u osnovi briga o svim fundamentalnim potrebama društva i pojedinca u njemu, i kao takva treba da zaokuplja političare da se bave tim poslom, i budu bolji svaki dan, ne samo za sebe, već prvenstveno za društvo. Jusuf je pokušao približiti zapad i istok, u raznim konceptima, ali ni prepredeni zapad, ni priglupi istok to nisu htjeli, pa tako Jusuf na kraju ispade da ne valja. Ali o tom potom.

Razdvajanje politike od vjere, je isto da razdvojimo mentalni i fizički proces kod vjernika, jer razmišljanje o sebi u vjeri je jedna vrsta ibadeta, a politika života jednog vjernika, je u stvari njegovo razmišljanje kako da bude bolji za sebe i za svoju okolinu. Poslanik Muhammed a.s., je izrekao nekoliko hadisa, koji se tiču odnosa vjernika prema sebi i svojoj okolini, i u svakom od njih se stavlja jedan ogromni akcenat na humano i kulturno ponašanje, i Poslanik a.s., ide toliko daleko da kaže da će oni koji budu imali uzoran moral, biti sa njim bliski kao dva sastavljena prsta na ruci.

Šta nam ovo govori, jednostavno, SDP mora shvatiti da je SDA definitivno izabrala svoje biračko tijelo, koje je nacionalno isključivo, a pošto su sa zadnjom politikom sjedinjavanja nacionalnog i vjerskog, kroz nacionalnu jedinicu Bošnjaka, sada su dobili široko nacionalno vjersko biračko tijelo, i zato su dobili izbore. Sve su iskoristili na jedan organizirani način, sve što se dešavalo prije izbore, i tako će uvijek raditi. Svaki proces u društvu, svaku izjavu, sve će iskorstiti da ostanu na vlasti, i da je još više zauzmu. SDP tu mora promijeniti politiku, mora priznati poraz svog nonšalantnog pristupa biračkom tijelu građanske tzv. opcije, koja ne glasa više za ideju socijalne države, već protiv SDA, isto kao što SDA birači ne glasaju za SDA jer je sposobna (jer nije faktički na terenu, kada vidimo kako nam je stanje na ovih 26% tzv. njihove BiH) nego glasaju protiv komunjara i ostalih četnika i ustaša, i u kapric zapadnim uticajima koji po logici SDA žele da nas ili svrstaju u geto radikalnih islamista, ili da nas pokatoliče što je više moguće. Ali to nije toliko ni bitno, kada SDA zna najbolje da se ulaguje i istoku i zapadu.

Ovaj zadnji cirkus u SDP-u, samo pokazuje da je ova država ostala bez prave opozicije, koja bi se kvalitetno borila protiv nacionalista koji iskorištavaju vjeru, historiju, opoziciju, da straše narod koji je daleko od svjesti o radikalno boljoj društvenoj zajednici izgrađenoj svojim rukama. Previše je ovaj nacionalni narod komotan u ovoj nekulturnoj post komunističkoj, neo kapitalističko nacionalnoj prčvarnici, da bi mogao otvoriti oči, i vidjeti kako moderna društva napreduju u svakom pogledu.

Koncept socijalnog društva je ovdje već duži niz godina umro, gotovo, otišao sa ovog parčeta svijeta, narodna država kojom vladaju nacije, entiteti, federacija, kantoni, stranke, halke, elita i sirotinja, sve su karakteristike da ovdje nema ništa od socijalne države. SDP će ostati partija samo u svom nazivu, ali demokratski će i dalje ostvarivati svoja prava na buđetu i poslije njega kroz svoje halke i talove.

SDP čak nema ni konkretnu opoziciju unutar same sebe, pa kako će onda biti opozicija jednoj SDA koja dok je Bošnjaka će biti na vlasti, nebitno da li je to građanska, mahalska, seoska ili bilo koja opcija. Sve dok se u svojoj avliji ne pomete, i ne postave pravi temelji, ne može se mijenjati ulica, grad, kanton, entitet, država.