Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Esmir Džafić se prisjeća 30. novembra 1995. godine

caja reprezentacija bihNa današnji dan, 30. novembra 1995. godine, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je svoju prvu zvaničnu utakmicu i to na gostovanju u Albaniji. Krajnji rezultat je bio 2:0 za domaću selekciju, a meč je odigran na stadionu “Qemal Stafa” u Tirani pred 10000 gledalaca, dok je sudija bio Makedonac Hristo Danilovski. Albanci su poveli u 30. minuti golom Qendra, a konačnih 2:0 je postavio Dobi u 50. minuti utakmice. Selektor reprezentacije BiH je bio Fuad Muzurović, a reprezentaciju su činili Ismir Pintol, Vedin Musić, Ibrahim Duro, Muhamed Konjić, Senad Begić, Nedžad Fazlagić, Said Fazlagić, Enes Demirović, Husref Musemić, Amir Osmanović, Asim Hrnjić, Almir Turković te naš Visočanin Esmir Džafić.

Upravo pozivanje u reprezentaciju Esmira Džafića bilo je veliko priznanje i za njega i za FK “Bosna”, kao i za opštinu Visoko. Džafić nije bio samo igrač koji će popuniti broj, nego je bio i član početniih jedanaest te je odigrao sasvim dobro tu utakmicu. I on sam se rado prisjeća tih trenutaka ne krijući da mu je bila velika čast braniti boje svoje zemlje u toj prvoj zvaničnoj utakmici.

Sve je krenulo par mjeseci ranije, tačnije 15. septembra 1995. godine, kada je poziv da se okupe u Jablanici dobilo 60 igrača. Među njima sam bio i ja, što mi je već tada bila velika čast. U Jablanici je odigran meč između A i B ekipe, a ja sam igrao za B ekipu. Moram priznati da sam bio proglašen za igrača meča, jer je moj tim dobio sa 2:1, a ja sam postigao jedan gol, dok je na meni napravljen i jedanaesterac. Meč je posmatrala komisija od pet ljudi, među kojima je bio i selektor Muzurović. To je presudilo da dobijem poziv i za A reprezentaciju te da budem dio istorijskog meča“, objašnjava Esmir Džafić Čaja.

Prema njegovim riječima, nije bilo lako ni otići na okupljanje, prije svega jer je još uvijek bilo ratno stanje, no uspio je stići u Zagreb, gdje je okupila reprezentacija pred put u Albaniju.

Moram priznati da nije bilo lako otići, no zahvaljujući prije svega gospodinu Nuriji Čabaravdiću, uspjeli smo preko Elektrodistribucije obezbijediti privatni automobil sa kojim sam otišao preko Kreševa do Tarčina, gdje su me čekali drugi članovi u autobusu, nakon čega smo otišli za Zagreb. Tu smo prespavali i onda otputovali za Albaniju. Zanimljivo je da nas je dole dočekalo nevrijeme te smo bili prinuđeni da treniramo u hotelu. Što se tiče opreme, i nju smo nekako u hodu prikupljali, a na kraju su nam nedostajale štucne, no domaćini su nam izašli u susret i poklonili ih kako bi imali kompletnu opremu“, dodao je Esmir.

Ističe da je bio zadovoljan svojim nastupom i da je to nešto što nikada neće zaboraviti.

Zadovoljan sam bio kako sam igrao. Imao sam jednu dobru priliku kada je golman odbranio moj šut, a lopta je nakon toga pogodila stativu. Zaista mi je bila čast biti dio tog tima, dio istorije i to je nešto neopisivo, nešto što ostaje za cijeli život. Pored utakmice, domaćini su nam organizovali i obilazak Tirane, a tom prilikom smo između ostalih, posjetili i fabriku gdje se pravi “Skender-beg”. Poslije smo se vratili u Zagreb, gdje smo bili gosti Muhameda Konjića, koji je tada igrao za “Zagreb”, a organizovano smo išli i na utakmicu njegovog tima“, sjeća se Esmir Džafić, naglašavajući još jednom da će mu ovo biti jedna od najljepših uspomena u njegovoj igračkoj karijeri, ali i životu.

Neven Krajišnik/Visoko.co.ba