Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

MNK “Samirče”, da nikada ne zaboravimo visočke heroje

Samirce.jpgSinoć je u diskoteci „Puls“ održana svečana promocija Malonogometnog kluba „Samirče“. Nedavno je ovaj klub odigrao i svoju prvu službenu utakmicu, a sada je i zvanično predstavljen sportskoj javnosti u Visokom. Uz kratki prigodan program, promociju je vodio Senad Goralija, a prisutnima se obratio predsjednik UO kluba Nijaz Pinjić, koji je istakao da je cilj postojanja i takmičenja ovoga kluba da se nikada ne zaboravi lik i djelo Samira Hasečića-Samirčeta, velikog čovjeka i zaljubljenika u sport, posebno nogomet, ali i da bude podsjetnik na sve one koji su dali svoj život za Visoko i Bosnu i Hercegovinu. Inače, MNK “Samirče“ će se takmičiti u Prvoj ligi Federacije, a imat će i svoju školu nogometa u kojoj će svoje mjesto naći i mladi igrači. Evo i kratke biografije visočkog heroja, po kojem će klub i nositi ime:

HASEČIĆ SAMIR-SAMIRČE  1968-1993.

Samir Hasečić – Samirče rođen u Visokom 1968.godine. Živio je sa roditeljime majkom Fikretom i ocem Ragibom, suprugom i kćerkom Melikom u porodičnom stanu u Visokom. Završio je srednju Kožarsku školu u Visokom,  zaposlen u KTK Visoko. U svojoj sredini se isticao dobrotom, poštenjem, marljivošću i odgovornošću u bilo kojoj životnoj aktivnosti te je kao takav bio uzor mnogim mladim osobama, kako u dobrom učenju, primjernom vladanju tako i u postizanju dobrih sportskih rezultata. Od malih nogu pokazivao je talenat za fudbal.

Prošao je sve selekcije NK “Bosna” Visoko od pionira do seniora. Igrao za pionirsku reprezentaciju bivše SFRJ, a nešto kasnije kao kapiten Juniorske reprezentacije SRBIH dva puta je proglašavan najboljim igračem prvenstava u Tuzli i Jajcu. Kada je trebao i mogao dati maksimum u sportu i radu izvršena je agresija na našu zemlju te je Samirče bez razmišljanja dobroboljno stupio u odbranu domovine. Na žalost dana 02.11.1993.godine u reonu Žuta greda općina Vareš, prilikom izvođenja ofanzivnih borbenih dejstava, od neprijateljskog metka zadobio tešku ranu u predjelu leđa koju nije mogao preboljeti i 29.12.1993.godine naš Samirče je preminuo.

Na svom ratnom putu bio je pripadnik elitnih jedinica Armije RBiH zašto je dobio i određena priznanja od 316.bbr i 1. Korpusa ARBiH. Samirovi preživjeli saborci često su mogli čuti njegovu želju da se što prije odbranimo od agresora kako bi se mogao vratiti na fudbalske terene.

{joomplucat:1192 limit=18|columns=4}