Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Naši kantonalni tribuni

mirza bukicGrađani Ze-do kantona  već niz godina očekuju od vladajućih struktura vlasti koje se „grčevito bore“ za građane kantona, da Ze-do kantonu vrate sjaj koji zaslužuje   najperspektivniji kanton, koji je ujedno i jedan od glavnih nosilaca privrednog razvoja u državi. Umjesto  sjaja, progresa i prosperiteta, građani su od svojih zastupnika dobili beznađe i strah od budućnosti i kanton koji je prema svim pokazateljima na koljenima. Kantonalni zastupnici s prevashodnim ciljem prikrivanja svoje  nesposobnosti da  građanima  obezbijede  bolji ambijent za življenje, te  radi prikupljanja glasova za predstojeće izbore,  a sve sa željom  očuvanja na pijedestalu kako kantonalne tako i bosanskohercegovačke politike,svoje posljednje dane u kantonalnoj skupštini  koriste za  međusobna optuživanja za sunovrat i beznađe u koji su doveli kanton i njegove građane.

Zastupnici kao da pate od amnezije pa zaboravljaju da dolaze iz političkih partija koje su bile ili su još dio kantonalne vlasti odnosno da su upravo oni i njihove partije u svojim rukama imale poluge vlasti putem kojih su mogli rješavati nagomilane probleme građana. Umjesto da rješavaju probleme oni su proizvodili nove.

U optužbama su najgrlatiji bili zastupnici iz redova SDA, koje podsjećam da su dugi niz godina vladali kantonom, te da su jedan period bili i dio kantonalne vlasti koju sada napadaju. Također želim da ih podsjetim  da su  bili, i da jesu vlast na nivou FBiH, a narod zna u kakvom je stanju FBiH.

Nekorektno i nemoralno bi bilo za naš sunovrat  optužiti samo SDA. Od odgovornosti se ne mogu amnestirati niti drugovi iz SDP, kao ni drugovi iz utihnule SBiH, koji su u različitim periodima i na različitim nivoima imali vlast u svojim rukama. 

 Kažu da je najveća i najteža borba sa samim sobom, a to se upravo dokazuje na primjeru naših kantonalnih zastupnika koji zajedno sa svojim partijskim šefovima vladaju nad nama,  koji uporno odbijaju da kao ozbiljne političke partije preuzmu odgovornost  za svoj rad odnosno nerad. Očito  da im dugogodišnji konformitet vlasti u kojem su udomljeni onemogućava da realno sagledaju u kakvom stanju se nalaze njihovi građani  koje oni dugi niz godina tako srčano zastupaju, te da su oni  najveći krivci za katastrofalno stanje u kojem se nalaze građani i sam kanton.

Danas narodni zastupnici  u kantonalnoj skupštini u stilu velikih oratora i narodnih tribuna   postavljaju pitanja koja su trebala davno biti postavljena, a problemi koji su predmet tih pitanja su davno trebali biti riješeni, i to upravo od strane onih koji pitaju, jer su oni na ime obećanja tokom silnih kampanja da će riješiti te probleme u svojim lokalnim zajednicama dobivali podršku građana, te dodatno učvršćivali pozicije stečene višegodišnjom lojalnošću stranačkim vladarima.

Političko djelovanje naših zastupnika svelo se upravo na postavljanje suhoparnih pitanja,  kojima se žele pokupiti jeftini dnevno-politički poeni, bez davanja konkretnih prijedloga ili pokretanja inicijativa da se problemi počnu rješavati, ponavljam počnu, jer su krajnja rješenja daleko.

Istini za volju bilo je i onih koji su govorili o narodu i njegovim interesima i zastupali interese naroda u pravom smislu te riječi, ali su oni vrlo brzo završavali karijeru jer se nisu uklapali u interese stranačkih vođa.

Danas u državi za čovjeka, narod vrlo dobro zna u kakvom se stanju nalazi, te stoga narodu od naših zastupnika  trebaju jasni odgovori na pitanja zašto: u državi za čovjeka, čovjek nema nikakvih prava, koja su mu zagarantovana našim Ustavom, Međunarodnim konvecijama i drugim propisima, narod hoda po blatu umjesto asfaltu,  sa penzijom koju dobije poslije 40 godina rada može da živi jedva jednu sedmicu,  zašto su biroi za zapošljavanje puni,  nemamo novca za knjige,  zašto smo žedni, gladni i bosi, zdravstvo postoji samo za one koji mogu dobro platiti, zašto su naši borci dovedeni do prosjačkog štapa,  zašto naša omladina ne razmišlja o porodici,  zašto nam je zagađeno sve što se može zagaditi, zašto su  uništene i otete firme kroz sumnjive privatizacije i druge malverzacije,nam je uništeno školstvo, zašto se samo privilegovani mogu zaposliti u telekomu elektroprivredi, državnim institucijama itd. Ovu su pitanja na koja narod treba odgovore.

Ako drugovi zastupnici ne znaju odgovore na ova pitanja, onda neka se pridržavaju naše tradicije koja nas uči da je šutnja najpametnija  ako se nema šta pametno kazati.

Bukić Mirza