Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Tmina je, zapravo, odsutnost istine

semso PARLAMENTNa početku, dozvolite mi da svim građanima Tešnja čestitam općinski praznik Dan oslobođenja od fašizma. Iako simbolično, jer čini mi se da se pojam fašizma pokušava relativizirati zarad dnevnopolitičkih potreba, a i za ostvarenje imperijalističkih ciljeva.

Mogli bismo se zapitati: šta je danas za nas Todor Vujasinović prvenstveno, je li značajniji kao pisac ili kao društveno-politički radnik i predani borac protiv fašizma i za slobodarske ideale? Međutim, jedno drugo ne isključuje, naprotiv – upotpunjuje… Pitanje je samo čemu je društvo u tadašnjem, a i u sadašnjem vremenu davalo veći značaj.

Amir je u svom uvodu značajno oslikao Vujasinovića kao književnika. Razumljivo, ali ne mogu se oteti utisku da je jednako vrijedna i inspirativna njegova bogata biografija kao društvenog radnika, sa veoma izraženim antifašističkim djelovanjem. Nimalo slučajno, jer su njegov društveni aktivizam i revolucionarni duh u mladosti opredijelili njegov ideološki pravac, posebno u ratnom i poslijeratnom periodu njegovoga života i djelovanja.

Ali, Vujasinović je povrh svega po rođenju Tešnjak, i to je ono što me posebno zadivljuje. Taj zavičajni pogled unazad, prema mjestu rođenja, kod njega je značajna konstantna, ta njegova briga za rodni kraj, uokvirena u društveno-političke prilike, u društveno stanje i pravila tadašnjeg vremena.

Ako to prenesemo u današnje prilike, vidjet ćemo da je Tešanj postao prepoznatljiv po bezmalo istim prilikama i osobinama kakve su ga obilježavale i tada.

Antifašizam, naglašeni duh poduzetništva, briga za rodni kraj, izgradnja zdravog društvenog ambijenta – neke su osobine koje imaju i sadašnji dužnosnici i kadrovi koje je iznjedrio Tešanj. I ta nit je, zapravo, i bila cijelo vrijeme tanka, ali vrlo snažna nit koja je Tešanj i okolinu vodila u progres. Nekad brže, a nekad sporije – zavisno od prilika.

Evo, i ovaj večerašnji svečani spomen na našeg sugrađanina Todora Vujasinovića to potvrđuje. Tešanj nije zaboravio ovog svog čovjeka, itekako važnog u našoj historiji, a naročito zahvaljujući entuzijazmu i upornom radu našeg Amira, koji nije štedio ni vremena ni truda da pronađe sve činjenice vezane za ovog tešanjskog velikana – kojeg se, eto, nismo odrekli ni u vremenu, kako rekoh na početku, kada se i borba protiv fašizma pokušava relativizirati do te mjere da su se fašisti počeli odlikovati raznim ordenjem… To, očigledno, u Tešnju neće proći.

Davno je predskazano da će jednom doći vrijeme kad se pametan neće moći snaći.

Da li je došlo upravo to i upravo takvo vrijeme…?

Da li je došlo vrijeme u kojem se pametni sklanjaju od „najezde skakavaca“ – do te mjere da se bolje osjećaju u zapećku, da sigurnost traže daleko od očiju javnosti…? Zato što ne mogu podnositi pritisak javnosti – u kojoj je veliki broj neiskrenih, nepoštenih.

Da li je došlo vrijeme kada se vlast daje neodgovornima…? Jeste, imali smo priliku vidjeti i to.

Da li je došlo vrijeme u kojem nerazumni govore dok pametni šute…?

Da li je došlo vrijeme u kojem su silnik i krvnik djelitelji pravde…?

Da li to živimo u vremenu kada doprinosimo širenju i snaženju tmine, zaklanjajući svjetlost…? Zapravo, kažu da ne postoji mrak nego samo potpuna odsutnost svjetla, to jest istine.

Potrudimo se da tmine potpuno nestane, da Tešanj uistinu bude kao što je u pjesmi kazano: iznad Tešnja sunce sija. Nije to slučajno. Svakako, zahvaljujući ljudima kakav je bio i Todor Vujasinović, kakav je danas Amir Brka, kao što su i mnogi drugi – Tešanj će ostati obasjan svjetlošću, čime će se razgoniti i razmicati tma i tmuša koju proizvodi neistina, kao i sve posljedice toga, pa i ona najgora i najteža: fašizam.

Kako da sve te naše vrijednosti neki pokušavaju omalovažiti, i javno i tajno…? Zašto je to tako?

Udaljili smo se od svjetla, pa ne vidimo. Živimo u gotovo neprozirnoj tmini, jer kako drugačije shvatiti ubijanje nedužnih ljudi širom svijeta samo zato, ili prvenstveno zato što drugačije komuniciraju s Bogom…?

Udaljili smo se od istine, a u svijetu u kojem caruje laž i maloumnik dođe do izražaja…

Udaljili smo se od pravde, jer nam pravdu dijele silnici i krvoloci.

Udaljili smo se od istinskih vrijednosti, pa više i ne raspoznajemo šta je vrijednost, jer su nam bezvrijedne stvari postale primarne u životu, a vrijednosti bacamo pod noge. Materijalni svijet postao nam je prioritet, on ima prvenstvo. Stoga valja imati na umu drevnu istinu da ravnoteže nema bez izbalansiranog odnosa spram materijalnog i duhovnog – jer i čovjek je, kao biće, jedinstvo jednoga i drugog. Tome nas uči i primjer Todora Vujasinovića.

Udaljili smo se od stvarne misije koja nam je povjerena na ovom svijetu.

Da to tako ne bi bilo u budućnosti, evo, pobrinuli ste se vi koji ste domaćini večeras, priređujući ovaj program kojim izražavamo svoj pijetet za Todora Vujasinovića, uz 110-tu godišnjicu njegovog rođenja, i za to vam i ja zahvaljujem!

Naravno, svi zajedno dugujemo veliko poštovanje i zahvalnost Todoru Vujasinoviću za sve što je uradio – kako za Bosnu i Hercegovinu tako i za Tešanj, i to, evo, večeras ovdje primjereno i iskazujemo. Ovaj veliki, umni čovjek, a naš rođeni Tešnjak, nesumnjivo nam može biti inspiracija da bismo umjeli pronalaziti prave odgovore na probleme i izazove u našem i u budućem vremenu.