Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Turska i Balkan: Investicije umjesto emocija

turska zastave epa mainIako prije službene objave rezultata bilo kojih izbora nije uputno nikoga proglašavati pobjednikom, jer na volju birača može utjecati mnogo toga, posve je jasno kako će se nakon nedjeljnih predsjedničkih izbora, ali i parlamentarnih koji se održavaju iduće godine, u Turskoj mnoge stvari promijeniti.

Kad je riječ o interesima Zapadnog Balkana, a posebice Bosne i Hercegovine te njezinih najbližih susjeda, promjene bi se svakako mogle ogledati u tome da iz snažnog turskog gospodarstva stignu injekcije koje bi pomogle oživljavanju posrnulih ekonomija svih zemalja u regiji. Jednostavno rečeno, a s tim će se složiti i sugovornici Al Jazeere, očekuje se da gorljivu retoriku zamijene konkretne investicije.

“Razvoj i ekonomska saradnja Turskoj će i dalje biti u prvom planu, bilo ko da pobijedi. Većina dostupnih anketa jasno ukazuju da će [Recep Tayyip] Erdogan izbore dobiti, te da njegov nasljednik na premijerskoj poziciji neće bitnije odstupiti od dosadašnje prakse u vanjskoj politici. Ipak, volio bih da se prema Bosni i Hercegovini malo smanje emocije, a više koriste poslovni termini. Upravo je to Srbija uradila – zaboravila emocije i Turskoj, ali i drugim zemljama, ponudila projektne prijedloge i programska rješenja”, ukazuje Tarik Zaimović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Svjestan je, kako kaže, da Turska ne krije svoje simpatije prema Bosni, a posebno Bošnjacima, ali i da će turski investitori “iz ljubavi popraviti most i obnoviti džamiju, ali da bi se otvorila fabrika treba, ipak, i malo poslovne logike”.

Jasna vanjska politika

Ekonomist Tarik Zaimović podsjeća kako su Turci “vrlo realni u politici i kao jedan stari narod, izuzetno nacionalno osviješten, ima jasno definisanu vanjsku politiku, bez obzira koliko ona, u vrijeme otomanske imperije, bila osvajačka”.

“Turska država ima, manje-više, konzistentnu vanjsku politiku koja je uvijek usmjerena prema boljitku Turske. Njihova vanjska politika nije definisana specifičnim izbornim ciklusima i ima vizuru narednih 25 ili 50 godina. I danas će teško izaći izvan tih okvira, a mi samo trebamo da razumijemo ono što je davno lijepo rekao rahmetli predsjednik Alija Izetbegović: ‘Naša vanjska politika mora biti iskrena i otvorena.’

Kao mali narod trebamo biti otvoreni i jasno reći: ‘Ovo je naša vizija. Ovo možemo, a ovo ne možemo uraditi.’ Tada ćemo sigurno imati podršku velikih, a Turska je svakako jedna od njih”, poručuje Zaimović.

“Kada predstavljamo projekte, nije dovoljno reći: ‘Možete li privatizirati ili napraviti fabriku sa 2.000 radnih mjesta.’ Neophodno je imati jasno priređene programe, definisano tržište i mnogo toga. Kad je polazna osnova: ‘Mislili smo da to sve platite’, ništa se neće dogoditi. Turska, ali i bilo koja druga prijateljska zemlja, ne smije se posmatrati isključivo kao jedan ‘veliki novčanik’.

Danas Bosna i Hercegovina ima i više preduslova da se koristi politikom Titove Jugoslavije, odnosno da bude dobra i sa Istokom i sa Zapadom. Umjesto to da svi u Bosni i Hercegovini koristimo, mi jedni drugima prigovaramo i nerijetko povlačimo ‘ručne kočnice’ – bez obzira da li investicije dolaze iz Turske, SAD-a, Rusije ili Njemačke”, slikovito objašnjava Zaimović.

‘Vlasnici kapitala ne razvijaju nerazvijene’

Ako se fokus razmišljanja zadrži na Bosni i Hercegovini, jasno je kako Turska i Turci vrlo iskreno i vrlo otvoreno simpatiziraju Bošnjake, zbog povijesnih, religijskih, sentimentalnih, prijateljskih, pa i rodbinskih veza. No, postavlja se pitanje mogu li se i trebaju li se te simpatije i veze iskoristiti mudrijom politikom bošnjačkih političara i poduzetnika.

“Republika Turska je povijesno utočište stotina hiljada Bošnjaka koji su bježali pred austro-ugarskom okupacijskom vlašću za vrijeme sloma Osmanskog sultanata ili su protjerani od njihovih prvih susjeda koji su bili inficirani velikosrpskom ideologijom. Danas je u Turskoj nekoliko miliona Bošnjaka koji pomažu i podržavaju državu Bosnu i Hercegovinu i njezine građane u prevazilaženju katastrofalnih posljedica agresije iz ‘90-ih godina, kada su Miloševićev režim iz Srbije i, malo kasnije, Tuđmanov režim iz Hrvatske, odlučili zauzeti Republiku Bosnu i Hercegovinu i pripojiti je Srbiji, odnosno Hrvatskoj.

Danas je u toku nekoliko obećavajućih poslovnih projekata između Bosne i Turske, a jedan od njih je i fondacija BIGMEV. Ne treba zaboraviti da antibosanske snage svim raspoloživim sredstvima ometaju takve projekte i pokušavaju ih ugasiti”, ukazuje Senadin Lavić, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka.

Osloniti se na Bošnjake u Turskoj

Ako već izbori u Turskoj mogu utjecati na političke i ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, logičnim se postavlja pitanje i hoće li odnos i veze s Turskom biti u fokusu bh. predizborne kampanje koja uskoro počinje.

“Ne smatram da će izbori u Turskoj bitno uticati na političke i ekonomske prilike u Bosni, niti će odrediti sadržaj političkih predizbornih kampanja do oktobra. Naravno, u globaliziranom svijetu stvari i procesi su postali međusobno povezani i uslovljeniji međusobno mnogo više nego što je to bilo prije pedeset godina.

Bosna svakako mora pronaći političke i ekonomske saveznike za svoj prosperitet, a budući predsjednik Republike Turske [Recep Tayyip] Erdogan ne krije svoju podršku državi Bosni i Hercegovini. Sljedećih desetak godina trebaju se osmisliti i provoditi snažni ekonomski projekti saradnje i obostranog povezivanja interesa turskih i bosanskih kompanija i poslovnih ljudi. Nikako ne smijemo smetnuti s uma da danas u Turskoj žive i rade vrlo bogati poslovni ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, naši rođaci, zemljaci, prijatelji koji vole svoju Bosnu i Sandžak”, ukazuje profesor Senadin Lavić.

“Nacionalna ekonomija Bosne mora razvijati širu i sadržajniju saradnju s nadolazećom turskom ekonomijom i istočnim finansijskim tržištima koja su već odavno vodeća na svjetskom nivou. To bi mogao biti jedan segment bosanske strateške orijentacije. Nacionalna ekonomija Bosne treba slobodno poslovati sa svim mogućim subjektima na istoku i na zapadu s kojima može ostvariti povoljan rezultat, a ne da bude samo jeftina neokolonijalna zona stranih roba i domaćih tajkuna koji služe kao kompradori ‘velikim igračima’ na svjetskoj sceni. Nismo još uopće svjesni koliko veliki poslovni interesi utiču na naš svakodnevni bosanski život. Danas se hegemonija i potčinjavanje širom svijeta provodi preko ekonomije i velikih bajki o investicijama u nerazvijene države”, dodaje Lavić i nastavlja:

“Zar neko može povjerovati da je interes vlasnika kapitala da razvijaju nerazvijene države? U to je teško povjerovati… Ponovo moramo studirati Marxov Das Kapital i razmišljati o akumulaciji kapitala! Potrebno je osloniti se i na svoje sposobnosti, malo više vjerovati u sebe i vlastite snage, mnogo više raditi, proizvoditi robe za tržište.”

Investicije će rasti

Ekonomski analitičar iz Crne Gore Vasilije Kostić prognozira, ipak, kako će turska ulaganja na prostorima Balkana rasti jer “interesi nikada nijesu jednoznačni, niti motivisani samo potrebom trenutka, nego je to prije slučaj da su motivi dugoročnog karaktera”.

Podsjeća i kako je Turska izrazila spremnost i želju za liderskom pozicijom u poslovima strateškog  razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije, “s mnogo osnova bi se dalo pretpostaviti da bi Turske investicije na Balkanu u narednom periodu mogle značajnije da rastu”.

“U prilog tome ide i činjenica da Turci sve više izražavaju interesovanje za investicije na ovim prostorima i da ambijent, odnosno poslovnu klimu, u Crnoj Gori naročito, smatraju stabilnom i povoljnom za njihove investicije”, konstatira Kostić.

Srbija u prednosti

Bivši veleposlanik Srbije u Ankari Dušan Spasojević kaže za Al Jazeeru kako je svjestan simpatija koje, prije svih, Erdogan i njegova AK partija pokazuju prema Bošnjacima, podsjećajući kako su one, na prvom mjestu, zasnovane na religijskim osnovama.

“Te simpatije su legitimne, transparentne i logične. Nažalost, za Tursku one predstavljaju ograničavajući faktor u odnosu na ulogu koju bi Ankara želela da igra u Bosni i Hercegovini. Sa druge strane, ni dobar deo sekularno orijentisanih Bošnjaka, koji svoju budućnost vide u EU, ne uzvraća simpatije turskom premijeru, niti želi njegovu zaštitu od svojih prvih komšija – Srba i Hrvata”, kaže Spasojević.

Crna Gora kao dobar primjer

Osim što se Srbija vrlo često uzima kao primjer jer zna privući turske, ali i arapske investicije, govori se i o turskim investicijama u Crnoj Gori.

Turska je, po riječima ekonomskog analitičara Vasilija Kostića, pokazala interes za ulaganja u raznima sektorima crnogorske ekonomije, među kojima su: energetika, turizam, financijski sektor, infrastruktura…

„Već realizovane investicije u industriji čelika, hotelijerstvu, uslužnim djelatnostima  i najavljeno ulaganje u bankarski sektor, izraženim interesovanjima daju dodatnu težinu i ozbiljnost“, napominje.

Objašnjava i kako se razlozi zbog kojih je Srbija privlačna investitorima s Istoka, iz Turske i arapskih zemalja, nalaze i u tome, između ostalog, “što se u Beogradu i širom Srbije osećaju oberučke prihvaćeni”.

Erdoganu priznaje kako je Turska pod njegovim vodstvom “postigla izvanredne rezultate u privrednom i ekonomskom razvoju, pa u tom smislu nema oblasti u kojoj obostrana korist u međusobnoj saradnji ne bi bila ogromna”.

‘Zapaljiva’ retorika

Ipak, ono što primjećuje jeste gorljiva retorika koja vrlo često zna “zapaliti” političku scenu Balkana, pa Erdoganove riječi kod jednih stvaraju osjećaj sigurnosti i zaštitništva, a kod drugih izazivaju ljutnju i nervozu.

“Najviše štete od zapaljivih izjava turskog premijera, i najverovatnije budućeg predsednika, u spoljnopolitičkom smislu imala je sama Turska. Uživo sam slušao Erdoganove pridike jednom Obami, Putinu i Sarkozyju, ali i oštre kritike na račun Merkelove, Peresa i Netanyahua. Nije sasvim isključeno da posle pobede na izborima Erdogan ‘spusti loptu na zemlju’. U suprotnom, Turskoj će i na Balkanu, baš kao i na Bliskom istoku, većina vrata biti zatvorena”, prognozira Spasojević.

No, ekonomist Zaimović u tom smislu vjeruje kako će Turska i nakon parlamentarnih izbora imati istu politiku prema Balkanu.

“Jasno su i otvoreno rekli da hoće saradnju na Balkanu, a balkanski narodi se međusobno moraju dogovoriti. Tačno je da imaju emotivne veze prema Bošnjacima, ali važno je tu emociju staviti u funkciju boljitka za sve građane Bosne i Hercegovine”, zaključuje Zaimović.

Upravo na tom tragu, baš kako na to ukazuju i politički i ekonomski analitičari, bh. političari bi se i konačno mogli dogovoriti kad je riječ o vanjskoj politici, pa definitivno jedni drugima prestati “povlačiti ručne kočnice”. Svaki od tri naroda iza sebe ima najmanje jednu od svjetskih sila – gospodarskih, političkih i vojnih – što definitivno može donijeti samo prosperitet. Svima.

Izvor: Al Jazeera

Posted in BiH