Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Oproštaj od Prevent Grupacije

deba11Nakon što smo objavili priču o sudbini koja je zadesila, sada već bivšeg uposlenika Grupacije Prevent, Damira Vujića, koji nakon dvije operacije vodi bitku kako ne bi ostao trajno paralizovan, dobili smo jako puno komentara, kako u zvanični redakcijski inbox, tako i ispod samog teksta. Javio se veliki broj onih koji su imali ili imaju slične situacije sa poslodavcima i mnogi također sa svojim pričama žele da izađu u javnost.

Između ostalih javila se i Snežana Jefić, dojučerašnja Damirova radna koleginica, koja je također otpuštena u vrijeme dok je koristila bolovanje. Ona je napisala jedan mail koji je poslala i svojim bivšim radnim kolegama. Tekst prenosimo u cjelosti:

snezana jefic
Poštovane kolege/ice,

 
U petak 08.08.2014. godine je moj zadnji radni dan u Prevent Grupaciji nakon nepunih deset godina staža. Da, dugačko je to razdoblje s usponima i padovima, vrijeme kad tražimo sebe, potvrđujemo se, dajemo se drugima, primamo od drugih i ta paukova mreža raste pa malo pukne, a onda je moramo zacjeljivati. Nekad se te zakrpe vide (osjete) više, nekad manje. Dođe nam nekad da odemo, da promijenimo posao. Nekome to uspije, nekome ne, a neko na vrijeme shvati da najčešće nije problem u poslu, nego u odnosima s ljudima. Da, najčešće ne volimo posao zbog toga što nam ne odgovara okruženje, što mislimo da nas ne razumiju, što se ne osjećamo. Formula za uspjeh je stručnost + dobra saradnja + htjenje, volja da nešto napravimo. Rad uvijek uključuje i srce. Neki od nas ga nisu imali.

 
Kolega Damir Vujić, samo nekoliko dana nakon prekida Ugovora o radu, drugi put u nepunih 10 mjeseci ide na operaciju kičme, ovaj put mnogo kritičnije i teže. Umjesto toplih riječi i utjehe za sve godine rada, za uzvrat dobija radničku knjižicu. A “mi” velika Grupacija, bavimo se humanitarnim radom, doniramo poplavljenim područjima, javno se eksponiramo po medijima kako smo veliki i humani, dok naše kolege koje godinama rade, ostaju bez egzistencije i bore se za život. Zar nismo mi zaslužni za uspjeh ove Grupacije? Zar je ovo što dobijamo jedino sto smo zaslužili? Da li bi trebala biti moralna obaveza svojim ljudima pružiti zadovoljstvo, jer smo mi dijelom zaslužni za sav uspjeh. U ovim slučajevima, i mnogim drugim, očigledno je da nismo.

 
Pozdravljam sve kolege s kojima je bilo lijepo sarađivati. Izgraditi sebe. I napraviti uspjeh. Ne smatram ovo velikim gubitkom. Veći gubitak je ipak ne biti čovjek, a za kolegu Damira i sebe smatram da smo to ipak ostali. Kolege u IT službi molim da urade reviziju zaduženja sredstava u vlasništvu Grupacije, jer dok je Damir na operacionom stolu kolege iz HR službe zovu njegovu suprugu da razduži desktop računar.

 
Svima želim sve najbolje u budućem radu. Kako privatno, isto i poslovno, uz moj lični savjet da budete što manje “pametni”, a što više poslušni. To je garancija uspjeha.

 
Srdačan pozdrav,

U ime kolege Damira Vujića i u svoje lično ime jer su meni mail ukinuli odmah nakon uručenja otkaza.

Snežana Jefić