Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

U Visokom zasjala tri dijamanta

hafiziPorodica Begić iz mjesta Kolašići kod Visokog radosno dočekuje sveti mjesec ramazan. Prije samo nekoliko dana ova je porodica dobila trećeg hafiza – Farisa. Amina, Adha i Faris zasigurno su ponos Visokog, ali i cijele Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaka. Oni su čuvari Kur’ana. Njihovi roditelji nisu hafizi, ali su upravo oni svoju djecu ispratili na taj zlatni put.

Hafizi imaju slobodnog vremena

Faris Begić (1993) je završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Tu srednju školu završile su i njegove sestre Adha i Amina. Faris danas radi kao imam u džematu Vratnica nedaleko od Visokog i ovih je dana proučena njegova hafiska dova. Hifz je učio oko četiri godine, a interes za učenje Kur’ana napamet pojavio mu se još u drugom razredu srednje škole. “Za moj interes učenja Kur’ana napamet najviše zasluga imaju moje sestre koje su prije mene postale hafize. Najstarija sestra Amina prva je u našoj porodici postala hafiza, a ja sam nastojao u učenju sustići sestru Adhu. Eto, nisam u tome uspio sve do danas kad zvanično znam Kur’an napamet”, za Novo vrijeme s osmijehom govori Faris Begić.

Danas postoje brojne metode učenja Kur’ana napamet, a u Bosni i Hercegovini se primjenjuje metoda učenja po krugovima. Prema načinu rada komisije imenovane od Islamske zajednice u BiH, kandidat za hafiza svaki dan prouči dva džuza (40 stranica), odnosno za 15 dana prouči cijeli Kur’an napamet (više od 600 stranica).

“Dok sam učio hifz, imao sam velik pritisak, jer sam znao da stalno moram ići kod muhafiza (učitelja) na preslušavanje već naučenih stranica. Ako ne bih spremio neku stranicu ili džuz, bježao bih od njega. Ako bi me on ipak vidio, odmah bi me upitao što nisam spremio novu stranicu”, ističe Faris, dodajući da ljudi za hafize često misle da nemaju vremena nizašta.

“Za mlađe hafize kažu da nemaju vremena posvećivati pažnju nekim uobičajenim navikama kojima su posvećeni njihovi vršnjaci. Prije nego što sam postao hafiz, smatrao sam da je to istina, ali sam pogriješio, jer i hafizi imaju vremena za uobičajene stvari. Tokom svog učenja redovno sam izlazio s prijateljima i družio se, igrao fudbal, čak normalno i ‘fejsbučio’ i imao profil. Sve je to moguće samo ako dobro rasporedite vrijeme”, napominje hafiz Faris.

Nauci i islamu se prilazi površno

Ljudi danas Kur’an uče površno. Svedu ga na učenje u namazu ili na neki vid molitve u džamiji. Ali koliko ljudi zaista u svom životu primjenjuju ono što znaju napamet iz ove Svete knjige?

“U radu sa džematlijama shvatio sam da imamo problem, a to je da ljudi ne znaju značenje onog što uče iz Kur’ana. Džematlije samo slušaju Kur’an, ali ga ne razumiju. Zbog toga je potrebno što više čitati i prijevod Kur’ana na naš jezik. Smatram da bi nakon toga naši ljudi više primjenjivali ono što znaju iz ove svete knjige. Moram reći da nije sve do imama, jer se oni mogu potruditi da približe Kur’an ljudima, ali zato svaki pojedinac treba pokazati interes za to. Znači, od njega zavisi koliko će poslušati mjesnog imama”, kaže Faris, dodajući da je u Gazi Husrev-begovoj medresi u posljednje vrijeme sve više učenika koji žele učiti Kur’an napamet.

“Kako vrijeme prolazi, uvjeren sam da imamo mnogo hafiza u našoj zemlji. Mnogi od njih su mladi ljudi. Znam da hafiska komisija ima sve manje vremena za odmor, jer se zna desiti da u 15 dana imaju po tri ili četiri nova kandidata za polaganje hifza”, kaže on.

Njegova sestra, hafiza Adha Begić, Kur’an je, kaže, počela učiti u trećem razredu medrese.

“Sestra Amina je tad već završila hifz. Tokom školovanja u medresi bila sam jedina koja je učila hifz u svom razredu, ali je bilo drugih djevojaka u ostalim razredima koje su učile i uspješno naučile Kur’an napamet. Uz Aminu sam najviše učila dok je ona boravila kod kuće, jer sam imala priliku da slušam kad ponavlja. Mama je Aminu stalno vozila na preslušavanje dijelova Kur’ana kod muhafiza. Moja sestra mi je bila najveća motivacija u ovome. Meni je također bilo mnogo lakše, jer je ona imala već potrebno iskustvo o tome. Naravno, u školi me preslušavao moj muhafiz Mensur Malkić”, kaže hafiza Adha.

Dodaje da je u medresi za djevojke koje uče hifz omogućen boravak u sobama, te ne moraju ići na zajedničko učenje u učionicu, a to je zato što je prilikom učenja hifza potrebno učiti naglas.

“Ipak, ja sam hifz učila upravo na tim korepeticijama u učionici. Učila sam ga u sebi i znam da to nije baš uobičajena metoda, ali meni je i tako odgovaralo”, kaže Adha koja je trenutno student treće godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Odsjek za teologiju. Ovaj fakultet je upisala i zbog toga što doprinosi boljem ponavljanju hifza.

Inače, praksa je da hafizi svaki dan moraju proučiti jedan ili dva džuza napamet (20 ili 40 stranica) radi ponavljanja i utvrđivanja već naučenog iz Kur’ana. Naravno, nekad se desi da se ne stigne ponoviti određeni odlomak, ali se sljedeći dan to nadoknadi.

“Posebnu radost sam doživjela kad sam naučila suru Bekare koja je najveća sura u Kur’anu”, kaže Adha.

Ovo je čast za porodicu

Najstarija sestra, hafiza Amina Begić, završila je Medresu, a zatim i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Nakon završetka studija udala se u Egipat te danas tamo i boravi. Povodom treće hafiske dove u kući svojih roditelja odlučila je mahsuz doći i podijeliti s njima radost. Amina trenutno završava i master-studij na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Odsjek islamsko bankarstvo.

“Za našu porodicu je čast što smo nas troje završili hifz. Smatram da je čast i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Bošnjake. Mi nismo porodica u kojoj su mama i babo završili medresu. Naši roditelji nisu hafizi, ali su nas odmalena slali u mekteb i učili da se efendija treba poštovati. Oni su također uv”Za roditelja i učitelja je najbolje kad ih njihova djeca ili učenici preteknu u dobru. Ja nisam hafiz i ne mogu to savladati, ali mi je drago da su to moja djeca uspjela. Djeca se na vrijeme moraju navikavati na učenje vjerskih ili svjetskih znanja, kasno je to raditi kad već odrastu. U najmanju ruku, djeca se ponašaju kao i njihovi roditelji; ako oni idu u džamiju vjerovatno će i djeca. U svakom slučaju, djeca su ogledalo njihovih roditelja”, otac troje hafizaijek učili s nama, posebno mama, jer bi ona učila pred nanom i dedom i meni je to bilo zanimljivo”, kaže hafiza Amina, ističući da ju je na učenje Kur’ana najviše potaknula upravo majka.

“Uvijek sam željela učiti kao mama. Sve je to potaklo moju ljubav prema Kur’anu i za dvije godine boravka u medresi uspješno sam završila učenje Kur’ana napamet. Jednom sam, vidjevši da je mama proučila samo jednu fatihu za više osoba, rekla joj: ‘Pa ti si nabrojala i nanu i dedu i babu, zar se oni tamo neće posvađati zbog toga?’ Ona se na to samo nasmijala”, napominje Amina koja je hifz završila 2008. godine.

Podrška porodice je važna

Sve obaveze u životu čovjek mora dobro rasporediti. Tako je i s učenjem Kur’ana napamet. Tokom učenja hifza vrlo je važna podrška i uže i šire porodice. Vrlo je važno da oni motiviraju osobu koja uči Kur’an napamet kako bi u tome uspjela.

“Šejtan je uvijek tu da čovjeka odvraća od hairli posla, i, ako se malo posustane, to može biti pogubno. Mi smo, hvala Bogu, imali čast da živimo u porodici u kojoj nam podrške nije nedostajalo. Učeći Kur’an, čovjek od Allaha, dž.š., dobija smiraj koji mu ujedno bude i odmor. Sam period u kojem se ne uči Kur’an obilježen je kao vrijeme u kojem vam stalno nešto nedostaje. Ne mora se učiti džuz, proučite jednu stranicu, jedan ajet, ali imajte potrebnu dozu za jedan dan”, kaže hafiza Amina te dodaje: “I hafizima se ponekad desi da ne ponove nijednu stranicu na dan, ali se zato desi da ponekad u jednom danu ponove više od dva džuza. Na sve to nekad utječu i dunjalučke obaveze koje čovjeka pritisnu. Tome se čovjek teško odupire, a hafizima je ta borba uvijek izazov.”

Porodica Begić će ovaj ramazan provesti zajedno. Svaku noć učit će Kur’an do sehura.

“Najviše volim ponavljati hifz u ramazanu. Tad se pojačavaju ibadeti pa iskoristim priliku za utvrđivanje hifza”, dodaje Amina.

“Ramazan je poseban mjesec u našem životu. Znamo da se u tom mjesecu ružna djela praštaju. Mi smo uvijek djecu nastojali podučiti da iščekuju ramazan. Ovakva čast da imamo troje hafiza se ne može opisati, ni platiti, niti igdje naći. To je nešto što vam samo Allah daje i hvala Mu na tome”, kaže njihova majka.

“Sva naša djeca su hafizi i to budi posebne emocije. Ne mogu opisati koliku radost upravo doživljavamo i znam da nas je Allah počastio ovakvom djecom i hvala Mu na tome. Želim svakom da ga Allah, dž.š., počasti kao što je nas. Za roditelja i učitelja je najbolje kad ih njihova djeca ili učenici preteknu u dobru. Ja nisam hafiz i ne mogu to savladati, ali mi je drago da su to moja djeca uspjela. Djeca se na vrijeme moraju navikavati na učenje vjerskih ili svjetskih znanja, kasno je to raditi kad već odrastu. U najmanju ruku, djeca se ponašaju kao i njihovi roditelji; ako oni idu u džamiju vjerovatno će i djeca. U svakom slučaju, djeca su ogledalo njihovih roditelja i kopiraju baš kao kompjuter. Uputa dolazi od Allaha, a mi, roditelji, se moramo truditi da djeca budu upućena i da molimo ne samo za svoju već i za svu djecu svijeta”, kaže u emocijama njihov otac.

“U ramazanu planiram mnogo aktivnosti u svom džematu. Potrudit ću se da ljude što bolje upoznam s Kur’anom i da ga što više učimo. Ne moram ovdje spominjati kolika je blagodat učiti ovu Svetu knjigu. Ove godine u džematu planiram uvesti i praksu tefsira (tumačenja) Kur’ana. Želja mi je da ljudi što bolje shvate suštinu Kur’ana”, kaže mladi hafiz Faris.

“Iz iskustva znam da ljudi koji imaju mnogo problema utjehu i rješenje uvijek nađu u vjeri. Najbolje je kad ljudi sami shvate i prigrle vjeru, bez ičijeg nagovora ili prisile. Kad ih nešto tišti, najbolje rješenje i smiraj mogu pronaći u vjeri”, zaključuje hafiza Adha.

Ni selefija, ni sufija, nego musliman

U islamskom svijetu, nažalost, sve je više sukoba i podjela. O netrepeljivosti među različitim grupacijama unutar muslimanskih društava pitali smo i hafizu Aminu Begić koja trenutno boravi u Egiptu.

“Ko se drži Kur’ana i sunneta ne može nikad biti u zabludi. Problem se javlja kad ljudi počinju uzimati mišljenja i ono što njima u tumačenju odgovara. Tako dolazi do različitih mišljenja koja mogu odvesti u sukob, bilo verbalno ili fizički, što se već dešava u islamskom svijetu. I naše je stanje danas ovakvo zato što smo se udaljili od Kur’ana i sunneta. Uzimamo samo ono što nama odgovara od vjere, a to nije dobro. Kur’an i sunnet se uzimaju u cjelini. Poruke Kur’ana su univerzalne i za sva vremena. Da su oni koji su osnivali grupacije, naprimjer selefija, sufija ili nekih drugih, znali da će to biti uzrok mnogih podjela unutar muslimanskih društava, vjerovatno nikad ne bi ni osnivali te grupe. Njihova namjera nije bila da dođe do podjela među muslimanima, već da u svom vremenu objasne islam na način na koji su ga oni razumijevali. Naš problem je što kad učimo, ne učimo dovoljno i sve što učimo bude površno. Dohvatimo se i ajeta i hadisa ali površno, i onda tako nespremni tumačimo islam drugima. Ni poslanik Muhammed, a.s., nije rekao da je selefija ili sufija. Svi poslanici su bili samo muslimani. U osnovi islam je jedan, Allah, dž.š., je Jedan i svako ko kaže ‘La ilahe ilallah (Nema boga osim Allaha)’, za nas treba da bude musliman i njegova krv je zabranjena drugom muslimanu. A pogledajte samo šta se dešava u Egiptu, Siriji itd. Prvo mi moramo dobro naučiti o islamu da bismo druge mogli o njemu podučavati. A danas neki misle da će napadima na druge osigurati svoju kartu za Džennet”, kaže hafiza Amina Begić.

Novovrijeme.ba/Visoko.co.ba