Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Poziv sa vrha

grof djuraz 1Uvijek sebi kažem da je lijepo napisati tekst ranije, pa ga poslije pročitati na tanane, promisliti o istom, a onda se demantujem po ko zna koji put i počnem da ga pišem u neko nedoba, u nekoj žurbi kao da nema sutra. Valjda ću naučiti jednoga dana, kada se afirmišem kao neko literarno mudo. Do tada, pišem sa zakašnjenjem, kao pravo jajšce.

Uđem u kuću nakon cjelodnevnog vlakanja, pa prebacim koju sa ženom i punicom. Jeste, živim sa punicom i još uvijek mi ništa ne fali. Pričaju one kako su nakon obavljenog posla krenule kući sve sa djetetom u kolicima, kad ne lezi vraže, preko cijeog trotoara, majstor parkirao audija, ne možeš ga zaobić’, a da ne ideš po cesti, a vele smiješno izgleda, jer ljudi u kafiću bukvalno sjede oko ogromne limuzine. Zauzeo je cijeli trotoar poprečno i dio bašte od kafića – bizarno. Kako su se približavale spornom autu i kalkulisale manevar obilaska, u tom se velikom brzinom pojavio i pauk. Tek on im dodatno onemogući prolaz. Izađoše službenici ažurno uslikaše limuzinu, krenuše da  rapakuju kandže da ga ćape, kad ono – poziv. Nakon 20 sekundi razgovora, pokunjeno pauk vrati svoje kandže, službenici ko popišani uđoše u isti  i odoše dalje, dok audi osta parkiran na cijelom  trotoaru i pola u bašte. Sve to nekako duhovito opisaše, smijemo se mi, ali žalosno je to. Realno. Kontam  – neko mudo je urgiralo. I naravno da su na kraju po cesti obišle audija i produžilje dalje, ali iskren da budem – ne bi mi pravo.

Generalno – tu smo gdje jesmo, jer postoje muda sa vrha koja imaju sve brojeve i svakog mogu iscimati u bilo kom trenutku u svoju koristi i izdominirati nad ljudima i situacijama. Po ko zna koji put osjetim žal što nisam neko pravo mudo, već  sam samo malo jajce koje mora „po zakonu“ da izmiruje svoje obaveze prema kanceru koji se zove – država. Kad sam već kod kancera i bolesti, neki dan se zadesim na kardiologiji, sretnem majku od prijatelja, došla na kontrolu, kaže u februaru zakazala pregled. Alo – kontrola pejsmjekera zakazana u februaru, a sada juni. Mogla je pet puta i umrijeti i vaskrsnuti, ali nema žena paru za privatnu ordinaciju, a četrdeset godina rada u prosvjeti joj omogućilo da uživa u blagodetima javnog  zdravstvo, naravno, po protokolu tipa – zakažite se u junu za pregled u januaru, a do tada – neka vam je Bog na pomoći. Ko nema nekog mudatog da pozove odjel i upiše preko reda – čeka i moli se.

Mudo vjerovatno ne čeka ni u općini, ni kod doktora, ni u banci, ni u stranci. Kapiram da ga ne obilaze ni inspekcije ni organi, jer šta će oni, jadni, da naškode mudu. Ni manje zemlje ni veće koncentracije muda. Kada smo već kod mudatih, na um mi padne i vrhovno mudo sa jučerašnjom izjavom da se u program sanacije šteta na područijima pogođenim katastrofalnim poplavama valja uvrstiti i Olimpijski centar „Jahorina“ u adekvatnom obimu, jerbo su imali lošu sezonu te da su stanovnici te regije također obziljno pogođeni.

Valjda mudo zna ko pomoć treba da dobija. Tako vam je to dragi moji. Kada ste vrhovno mudo onda nije sporno ni da se krah turističke sezone namiri koroz program sanacije šteta od katastrofalnih poplava. Valja i tu glasove osvojiti. Da ne bude zabune, vjerujem da su se i na Jahorini unesrećili bez snijega, ali malo mi je glupavo u sav ovaj vodeni jad trpati i snježni kolaps, ali ko sam ja da sumnjam u pamet muda vrhovnog? Njegov jedan poziv vjerovatno spašava živote, rješava uvoze, izvoze, odlaske, dolaske. Meni je stvarno žao što sam osakaćen u pogledu poštovanja vrhovnog muda i njegovih kapciteta, ali s obzirom na veliki broj ispada koje učini u posljednjih osam godina, moja želja za mudopoštovanjem se ugasila. Što je najcrnje, izbori se bliže, puno će mudašca i jajašca poželiti da postanu vrhovna muda. Ne bih da mračim, ali s obizrom da jedan pozvi pomjeri pauka, ona dva-tri poziva sigurno mogu da dislociraju koji milion maraka sa jedinstvenih računa za sanaciju poplava na račun određenih preizbornih aktivnosti tipa volovi, šatori i ostale stvari koje narod štuje.

Ako griješim, evo unaprijed se izvinjam svim mudima naše države koji će časno i pošteno da dijele pomoć i čista obraza i sa najboljim namjerama da vode svoje predizborne kampanje. Poplava izbaci svašta na površinu – i heroje i gnjide. Šteta je što se nakon belaja heroji vrate svojim svakodnevnim „Klarkt Kent“ aktivnostima, a gnjide gledaju da se zakače za neko mudo i lagano sisaju i ne talasaju. Što bi se reklo – svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.

Žao mi je što nisam Šved, Švabo ili Švicarac, već jedno malo balkansko jajšce koje nema tendenciju da postane mudo koje jednim pozivom mijenja svijet.

A vi dragi moji, dobro razmislite koga će te ispoštovati kada izbori dođu, jer poplave su bile i prije četiri godine, a muda ništa nisu uradila.

Start/Visoko.co.ba