Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

SDA nakon 24 godine postojanja u odnosu na poruke i savjete rahmetli Alije Izetbegovića

alija izetbegovic muzejOvih dana obilježena je 24. godišnjica od osnivanja SDA. Ono što se odmah moglo primijetiti na obilježavanju godišnjice jeste činjenica da u stroju koji se slikao nema niti jednog od utemeljitelja stranke poput Čengića, Bičakčića, Ganića i onih drugih koji su svoj život i slobodu žrtvovali za stranku SDA. Pored navedene činjenice da je godišnjica obilježena bez osnivača, uši mi je zaparala i poruka predsjednika stranke gospodina Tihića koji je poručio da stranka u budućnosti mora ići „Alijinim putem“. Ovo poruka jasno pokazuju da je predsjednik Tihić duboku svjestan da je sadašnja SDA daleko od tog puta, jer da je drugačije predsjednik Tihić bi kazao da stranka mora nastaviti ići Alijinim putem.

Poruka gospodina Tihića i činjenica da je godišnjica prošla bez ključnih osnivača nagnala me je na razmišljanje gdje je ta stranka danas 24. godine od svog osnivanja u odnosu na ideju rahmetli Alije Izetbegovića, gdje su danas ljudi koji su nosili tu ideju i koji su je zajedno sa Alijom implementirali. Nemam namjeru da analiziram političke poteze rahmetli Izetbegovića, to će raditi i rade različiti historičari, sociolozi, politički analitičari, njegovi prijatelji i neprijatelji. Prevashodni cilj mi je da se kroz ovaj tekst podsjetimo na ono što je predsjednik Izetbegović  govorio za svog života o partiji čije je osnivač i ljudima koji čine tu partiju, tj. gdje je sad ta ista partija u odnosu na njegove poruke i molbe koje je upućivao svojim sljedbenicima i nasljednicima u kojima ih upozorava da ne skreću sa kursa koji je on odredio, a koji je uspio da okupi u našoj historiji najviše Bošnjaka svih profila na jednom mjestu.

S ciljem očuvanja onoga što je sa svojim saradnicima napravio u sudbonosnim vremenima za Bošnjake, svojim sljedbenicima i svim budućim nasljednicima konstatno je upučivao poruke i savjete kako da sačuvaju prvenstveno državu, a onda i samu stranu. Jednu od tih  vrlo upešatljivih i poučnih  poruka uputio je i na drugom kongresu SDA održanom u Sarajevu 1997. godine u mjesecu septembru, gdje  predsjednik između ostalog kaže i upozorava: „Nemojte dopustiti da Stranka dođe u ruke dvije vrste ljudi: činovnika i tijesnih i uskogrudnih ljudi. Ako se dogodi prvo, umjesto stranke imat ćemo samo organizaciju, puki mehanizam za očuvanje vlasti, lišen idejne sadržine.

Ako se dogodi ovo drugo, Stranka će prestati biti ono što je bila i što je danas: veliki pokret bošnjačkog naroda širom planete. Ona će se postepeno pretvarati u sve manju grupu ljudi koja će tvrdoglavo nametati svoje ideje bez veze sa potrebama naroda i bez veze sa prostorom i vremenom u kojem živimo“.

Također je upozorio: „da će Stranka dok sam ja na čelu držati utvrđeni pravac, ali ako ja odem, poslušajte me i slijedite ove moje poruke“  

Prateći rad sadašnjih esdeaovaca i njihovu kadrovsku strukturu može se zaključiti da su oni dobrano skrenuli sa kursa rahmetli Alije i da su sušta suprotnost svemu onome što ih je učio, te da ih je zadesilo upravo ono o ćemo je rahmetli Izetbegović govorio na drugom kongresu SDA.

Dakle sadašnju SDA sastavljenu iz dva dijela i niz drugih dijelova na lokalnim nivoima sviđalo se to kome ili ne, vode činovnici, samodopadni, uskogrudni ljudi, samoprozvani reformatori i lideri upitnih političkih kvaliteta, sposobnosti i znanja da vode narod.

Oni su na čelne pozicije u stranci došli putem različitih povjereništava izlobiranih kod vrha stranke, a ne svojim sposobnostima i kvalitetom.

Ljudi koji sada sjede u stranačkim foteljema bez obzira na nivo organizovanja stranke, stranku su podredili isključivo svojim interesima, zaboravljajući na poruku rahmetli Alije Izetbegovića pod uslovom da su za istu uopće znali, da je ta stranka osnivana s ciljem da bude „pokret bošnjačkog naroda širom planete“, a ne privatna organizacija.

Ono što je Alija godinama okupljao i gradio, ovi neki novi redizajnirani, godinama iza Njegovog preseljenja na bolji svijet to uspješno razgrađuju.

Pogledajte kadrovsku strukturu stranke od prije 10 ili 12 godina, počev od općinskih i kantonalnih odbora, predsjedništva stranke, glavnog odbora i sadašnju strukturu. Nekada su u organima stranke sjedili akademici, ugledni profesori, doktori, ekonomisti, inžinjeri, pravnici,  privrednici, umjetnici i drugi, dakle ljudi od kojih se moglo nešto korisno čuti i naučiti, ljudi od kojih se moglo očekivati  da će nešto korisno napraviti za narod i državu.

U godinama iza preseljenja rahmetli Izetbegovića „demokratskim putem“ na svim nivoima iz SDA je otišlo niz uglednih, pametnih, čestitih, poštenih ljudi i prije svega patriota koji su osnivali SDA, koji su branili i odbranili državu i vjeru, ljudi koji su se zalagali za ideje slobode, jednakosti, ravno- pravnosti za koje su bili, a i danas su spremni i svoj život dati. Rijetki su oni u sadašnjoj SDA koji su spremni dati, a ništa uzeti. Ruku na srce ima ih još, ali su u manjini.

Ko hoće da objektivno sagleda stanje, svi organi SDA stranke počev od onog najnižeg do onog najvišeg postoje samo formalno-pravno, dok suštinski služe za provođenje i potvrđivanje odluka samo uskog kruga pojedinaca na svim nivoima organizovanja. A ako, neko od podanika počne postavljati pitanja ili ne daj Bože izrazi nezadovoljstvo ili ako se još gore ne povinuje u „demokratskoj proceduri“ donesenim odlukama, takvim će se u skladu sa statutom i po staroj esdeaovskoj demokratskoj metodi izdati i provesti fermani.

SDA i njeni kadrovici, ako ova partija uopće ima perspektivu sa sadašnjim kadrovima mora radi sebe i svoje budućnosti prihvatiti odgovornost svog vladanja i posljedice koje su proizašle iz tog vladanja, naravno u procentu u kojem su bili u vlasti. Ali s obzirom na to, da je SDA dugi niz godina uglavnom kolovođa vlasti na svi razinama državnog uređenja krivica je time veća za više od pola miliona nezaposlenih, loš socijalno- ekonomski položaj demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida, porodica šehida, penzionera i svih drugih socijalno-ugroženih kategorija u društvu, teza izuzetno loše stanje u društvu općenito.

Također, esdeaovci moraju prihvatiti i činjenicu da svakom organiziranom političkom djelovanju, ukoliko mu se želi relativna dugovječnost, mora doći vrijeme za korjenito prestruktuiranje, inače će konstantno akumulirani unutarstranački metež i sektašenje, kao i zaokupiranost međusobnim prepirkama, koliko god se one relativizirale i krile od javnosti, te nemogućnost hvatanja u koštac sa vanjskim političkim suparnicima i konkurentima, polučiti potpunim kolapsom.

Da bi sve navedeno esdeaovci realno sagledali i izvukli neke korisne zaključke za sebe i svoju partiju, moraju se riješiti osobine samoopčinjenosti koja je zasljepljujuća i razlog je da se misli da smo najpametniji i da je  za naš neuspjeh uvijek kriv neko drugi.

Gospodo, mi smo sami sebi najveći neprijatelji.