Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Rođen sam u Visokom i cijelo djetinjstvo sam proveo na stadionu Luke”

slavisa vukicevic puca penalNaš sugrađanin Slaviša Vukičević bivši fudbaler NK Bosna i FK Sarajevo i član šampionske generacije iz 1985. godine, jučer 30. aprila napunio je 52 godine . Tim povodom novinari portala www.sport033.com razgovarali su sa proslavljenim igračem Bordo momčadi.

Vaš fudbalski put je krenuo iz Visokog preko Sarajeva do Francuske. Kako gledate na svoju karijeru danas, dvije decenije nakon što ste prestali sa aktivnim bavljenjem fudbalom?

– Rođen sam u Visokom i cijelo djetinjstvo sam proveo na stadionu Luke, baveći se raznim sportovima, kao i većina mojih vršnjaka u to vrijeme, prateći sva sportska takmičenja naših internacionalaca na tadašnja 2 TV programa. Gledajući vrhunske majstore na TV-u kupili smo poteze i pokušavali ih kopirati na terenima i čak nam je uspijevalo, tako da i danas često kažem “Nekada više naučimo gledajući dobru utakmicu nego lošim treningom.”

I tako, kao 18-godišnjak sa mnogobrojnim osvojenim turnirima sa mojom juniorskom najboljom generacijom iz visočke Bosne dolazim u FK Sarajevo. Prvi trening sa Safetom, najboljim… Njegovo “Igraćeš, ne brini”, podrška Svetozara Vujovića, Muzurovića, navijača i tako 9 godina! Od šampionske titule do borbe za opstanak, sada kada se sjetim bio je to emocionalan i nezaboravan period mog života! 1989. odlazim u Francusku na 2-3 godine i onda pakao! Taj prokleti rat koji je uništio toliko nevinih života, a moj je okrenuo totalno. Od početka sam se odazivao na pozive za BiH reprezentaciju od 1992-1995 i onda rekao “kraj”. Nakon toga sam dobio sve trenerske diplome u Francuskoj, bio Sportski Direktor Creteila, zatim trener, edukovao trenere u pariškom regionu za Francusku Fudbalsku Federaciju, analizirao protivnike za klubove… Suma sumarum, sve što sam radio, radio sam profesionalno, najbolje što sam znao. U pobjedama i porazima su važne emocije u bilo kojem poslu, a fudbal mi je priuštio puno, puno, puno emocija! Hvala mu!

Igrali ste sa Safetom Sušićem koji je zvanično najbolji igrač BiH svih vremena. Kako je bilo dijeliti svlačionicu i igrati sa takvim majstorom fudbalske igre?

– Prvi trening sa FK Sarajevom bio je sa Safetom i njegovu podršku nikada neću zaboraviti. To je puno uticalo na mene i moj odnos sa mladim igračima koje smatram talentovanim, da im pomognem savjetima u njihovoj karijeri. Jedan Safetov gest je uticao na čitav moj život i profesionalnu karijeru! Više mi nije bila potrebna TV da gledam i skidam neke fudbalske poteze jer sam imao Safeta svakodnevno. Sreća je imati mentora kao Safeta, a tek kada sam otišao u Francusku… Niste svjesni kakva je tek bio zvijezda u najljepšem gradu na svijetu, Parizu! Samo je on mogao odvesti našu reprezentaciju na Mundijal i to je njegov poklon za sve nas. Hvala mu i pustite ga da radi kako misli jer nikada nije razočarao.

Najzaslužniji čovjek za vaš dolazak je bio pokojni Svetozar Vujović. Vaše mišljenje o njemu?

– Moderno FK Sarajevo = Svetozar Vujović! Koja inteligencija! Teško je naći riječi da se opiše taj sportski radnik, jednostavno “neponovljiv”. Sva su mu vrata bila otvorena, toliko je bio slušan i uticajan da su svi Yu-reprezentativci iz FK Sarajeva igrali zahvaljujući njemu, SVETOZARU VUJOVIĆU! Počivaj u miru Sveto. Bili ste jedan od najvažnijih “igrača” šampionske generacije 1984/85, što je jedan od najvećih uspjeha u istoriji kluba.

Sigurno se i danas sa posebnim emocijama sjetite te titule?

– Senad Merdanović, Kapetanović, Musemić, Švrakić, Pašić, Janjoš, Jozić, Radeljaš, Hadžibegić, Đurković… Da ne nabrajam i nekoga ne izostavim iz mog 9-godišnjeg igranja za FK Sarajevo, ali puno je generacija i igrača sa kojima sam igrao, dijelio pobjede, kao i poraze i njihovo prijateljstvo. Svaki susret sa njima je najveće bogatstvo i zadovoljstvo, sa njima održavam kontakt svakodnevno. Tek navijači, zbog njih sam igrao i ostao u klubu kada smo osvojili titulu 1985. godine. Mogao da odem u Beograd, Zagreb ili Split, ali nisam. Vezan sam za Sarajevo i Bosnu. Allez Sarajevo!

Pratite li dešavanja u vašem Sarajevu i kako gledate na sve promjene koje su se desile u klubu dolaskom Vinsenta Tana? Šta radi Slaviša Vukičević danas?

Hrabrost je ulagati u zemlje gdje sve funkcioniše kako treba, a kamoli u Bosnu u kojoj ima puno nestabilnosti što je i normalno poslije svih zbivanja. Za svaku pohvalu, sreća prati hrabre i nadam se da će tako i biti u mom klubu. Energije, talenata i ambicioznosti imamo i previše, samo je treba usmjeriti kako treba. Budimo strpljivi, stvarajmo bolju budućnost za nove generacije sa optimizmom, sa Safetom, Osimom, Džumhurom, Teletovićem, nogometnim internacionalcima. Sigurno je da sa Tanom sunca sve više ima i u Bosni!

SGM je firma koja se bavi organizacijom nogometnih internacionalnih utakmica u čijoj organizaciji sam i ja. Živim na relaciji Pariz -Sarajevo i često na putu. Možda je vrijeme da se uključim u razvitak jednog od bosanskih klubova, FK Sarajeva, ili možda čak i nekog drugog. Razmišljanja, opcije i ljepše vrijeme su pred nama. Hvala i puno sreće vam želim!

Sport033.com/Visoko.co.ba