Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Sukob interesa

sukob interesa ilustracijaKompletan ljudski život je ispunjem raznim sukobima interesa. Od najmanje do najkrupnije stvari u životu, jednostavno neki sukob interesa mora postojati u procesu. Interes je ono što pokreće čovjeka u određenom procentu od ostalih motiva u životu. Interes može biti normalan, ekstreman, realan, nerealan, lažni i stvarni, ali je prisutan uvijek u nekom procesu života.

Životinje isto tako imaju interese, ali su oni kao i sve drugo kod životinja određeni prirodno urođenim instiktom, jer nisu opremljene razumom, za razliku od ljudi. Razum je jedna vrsta sita, kroz koje treba čovjek da sve svoje životne procese i motive prosije i tako dobije najčišću formu i sastav. Ali interes je živa materija, on se mijenja, od početka do kraja i nerijetko interes, kao i strast, preuzme čovjeka pod svoje.

Do sukoba interesa dolazi kada čovjek ili hoće da sjedi na dvije stolice, na dva različita mjesta, pod različitim okolnostima ili kada jednostavno čovjeku „zine guzica“, jer mu se strast kao nekontrolisana glad povećala do te mjere, da nema osjećaja za sitost u bilo čemu. Baš neki dan, nakon jednog razgovora, nešto sam razmišljao u određenom specifičnom sukobu interesa u poimanju dunjaluka, ovozemaljskog života, iz ugla ljudi koji izbjegavaju dunjaluk, prema uglu ljudi koji od dunjaluka sebi prave funkcionalno i produktivno društvo. Dakle, sukob interesa istočnog i zapadnog svijeta i poimanja života na dunjaluku. Duhovnost naspram materijalizma i željeni ekvilibrij, harmonija materijalizma i duhovnosti.

Iz krajnosti u krajnost, put kojim se ide, ako se ne zna osjetiti realna mogućnost i optimalni obim potreba koje ćine ljudski život ugodnim, ali ne hedonističnim. Iz osobnog ugla, čovjeka koji sebe smatra i sprovodi muslimanom, nisam u stanju povući jasnu crtu koja bi razdvojila ono što bih uzeo sa istoka i ono što bih uzeo sa zapada, jer je sada sve pomiješano, do te mjere, da svaki izbor može preko noći da bude pogrešan. Islamske zemlje u kojim se da kažem, živi lijepo, su one zemlje koje su bogate naftom ili nekom drugom prirodnom nafakom, ali su ujedno to zemlje, koje su dunjalučku nauku totalno zapostavile. Sukob interesa između dunjalučke nauke, koja je potrebna za funkcionalan život na dunjaluku i duhovne nauke, koja je potreba da ojača duh čovjeka da ga ne bi dunjaluk ili materijalizam preuzeli u potpunosti, je za mene širok pojam i unutar njega su sukobi interesa navika, mišljenja, odnosno svega onoga što je sastavni dio čovjekovog života i njegovih životnih interesa.

Lukav sukob interesa

Islamske zamlje, narodi, ljudi, su nekada prednjačili u nauci, organizaciji, planiranju, gradnji, kako u materijalnom, tako i u duhovnom smislu. Odjednom je to sve stalo, iz čistog razloga, što su ljudi zaboravili da u njima samim leži odgovornost za napredak, ali i nazadak i da kult ličnosti nikada nije preprućen u islamu, jer je i sam Poslanik Muhammed s.a.v.s., izričito zabranio da se od njega pravi kult ličnosti, već da se slijede Božija uputa i način na koji je istu on sam primjenjivao u svom životu. I njegovi najbliži prijatelji, koji su kasnije bili halife, poglavari kompletnog islamskog naroda, nisu od sebe pravili kult ličnosti, niti su to pokazivali, već su insistirali na razvoju narodnih kvaliteta, u svakom smislu. Muslimani su se ulijenili, sve se svelo na namaz, od jednog ili dva godišnje, do jednog sedmično ili na svakodnevne, koji jeste najbolja obaveza, ali između namaza nema posebno ništa po pitanju razvoja muslimana kao naučnika, doktora, inžinjera, zanatlija, musliman se postaje kad se ostari i nema se plaho šta više raditi niti se može i svaka priča o nazadku muslimana, se u većini slučajeva svodi na to da je zapadni svijet ogrezao u materijalizam, a istočni svijet ogrezao u duhovnost. Ni jedno ni drugo u realnosti nije tačno, već se u pozadini nalazi veoma lukav sukob interesa.

Kao mnogo puta do sada, mišljenja sam da se prelaskom iz jednog sistema društva u drugo, izgubio prelazak iz jednog životnog doba u drugo, odnosno da se sada nema vremena za normalnu tranziciju čovjeka, od pubertetlije, do tinejdžera, momka, čovjeka, starca, već je sve ispreskakano, nekako, bez reda, bez smisla, bez osjećaja. Sukob interesa kod ljudi, neko želi da se postara radi neke sigurnosti, nekog umišljenog stanja svijesti, neko opet želi da je premlad, misli da ima dosta toga da proživi, pa i jedan i drugi malo se onda zaborave u svemu tome, i ni na šta to ne liči. Velika je tragedija u životu čovjeka, što je društvo u kojem živi, prepuno rupa neuređenosti puta kojim svi hodimo, jer malo malo, pa upadnemo u neku rupu, nekad samo uganemo nogu, a nekad padnemo u duboku rupu, dobro se udarimo i treba nam neko da se izvućemo iz nje da nam pomogne, a nigdje nikog, a nekad padnemo u rupu i nikad pasti na dno, padamo konstantno, ali za čudo nekako, koliko god duboko padamo, uvijek vidimo onaj mali krug svjetla, tog izlaza, koji je iako daleko, ipak nekako blizu, ali nam ga neko stalno odvlači, jer je to nečiji sukob interesa, da bi njima bilo bolje, nama mora biti gore.

Da bi se sam približio nekoj analizi ovoga, moram uključiti maštu, u kojoj ću naprimjer uzeti jednu Njemačku, kao državu koja je uređena, ima konstantan i fin standard života i još jednom ponavljam, u njoj se poštuje red. Jedna stvar oslikava Njemačku, a to su dvije stvari, red, rad i disciplina. Ovo je stara dobra fora, koja u suštini nije nerealna, već je sasvim realna. Jedna stvar koja u sebi sadrži sve ove tri stvari, je svijest, ljudska svijest. Nisu svi Njemci krasni, ali većina jeste, jer da nije, onda ne bi bila ovo što jeste, a to je jedna veoma uredna zemlja. Održavanje reda na zemlji, je zanimanje za svakog čovjeka, nebitno koje nacije, religije ili bilo čega drugog bio, jer je red na zemlji stvoren od strane Boga i svako ko pravi nered, bit će kažnjen adekvatno, a svako ko održava red, taj će biti nagrađen i na dunjaluku i na ahiretu. Ili sada ili kasnije, poslije ovog sada. Ne želim da ulazim u detalje, koji mogu ovu tematiku odvesti van konteksta, već se držim suštine, a to je da je svijest pojedinca i naroda, ono što umanjuje neželjeni efekt sukoba interesa, kako pojedinca tako i naroda.

Na planeti ne postoji primjer harmonije materijalnog i duhovnog, jer to nije poželjno za princa tame, koji na sve načine nastoji da pojedinca i društvo, usmjeri samo na put materijalnog, robovanju materijalnom i propasti na kraju. Tako i u čovjeku ima dijelova razuma koji su osvjetljeni i koji su u mraku, a u mraku svašta vreba i loše se dešava. Isto tako čovjek sebe dovede u stanje neke čudne pomrčine, ono kao kada mrak pada, onaj period prije i oko akšama. Nije ni tamo ni vamo, nije ni materijalno sposoban da stvori funkcionalnu sredinu za društveni život u kojoj duhovnost neće biti marginalizirana, niti je duhovno sposoban da sebe dovede u konkretno stanje, koje bi projiciralo i praktikovalo duhovnu pozitivnost za neophodni materijalizam.

Između istoka i zapada

Sukob interesa, stalni, ako malo vamo, onda osta ono tamo, a ono tamo je kao bolje, ali se ne može ni bez ovog vamo, a najbolje bi bilo kada bi se moglo vjerovati bez akcije, samo ispunjavati vjersko, a sve što je neophodno, a nije haram, a dunjalučko, to ne treba, jer ne dao Bog, može nas povući dunjalučki sjaj, koji je u stvari samo našminkani put do Džehennema. Sofisticirana nauka ophođenja na dunjaluku, je ono što treba izučavati, to nama treba, jer smo mi između istoka i zapada, a nismo ni jedno ni drugo, a najgore od svega što nismo ni sredina, koja je nekako u svemu najpoželjnija. Šta smo mi onda i da li će nam pomoći to saznanje da odskočimo naprijed u boljitak na oba fronta, duhovno i materijalno.

Desetljeća su prošla od rezimea i konstatacija našeg narodnog bića i kolektivne psihe, zajedno poznatim kao mentalitet, a koje je u svojim djelima perfektno posložio Meša Selimović. I onda je otišao da živi u Srbiju, jer su ga tamo jedva dočekali kao čovjeka koji bježi od svoje zemlje Bosne, jer joj je rekao istinu i to ne fabriciranu po narudžbi dušmana, nego pravu istinu, koju treba zavoljeti i onda je kao dijete koje volite, a želite da mu pomognete da neke negativnosti ispravi, krenete u popravke uz ljubav i pažnju. Ali je zapanjujuća istina i danas, da svi bježe još uvijek od suoćavanja sa tom istinom i nadaju se da će se preko noći, kao neko tijesto, promijeniti naše stanje. Nada je misao, a misao bez djela, nikada se neće materijalizirati sama od sebe.

Taj vjekovni sukob interesa koji nas razvlači, do tankih niti, kada se prepadnemo da ne puknemo, pa se brže bolje ponovo vraćamo u našu isprobanu realnost, tradiciju, koja sama po sebi mora proći kroz hitnu reviziju, jer u toj tradiciji se krije jedan veliki kamen spoticanja i kočenja, našeg duhovnog i materijalnog napretka. Izgleda da mi slabo učimo u ime Gospodara našeg, već učimo zarad naše koristi od ljudi, radi ljudi, zbog ljudi, protiv ljudi. Sukob interesa, čovjek protiv čovjeka, propast.