Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Obećati znači imati potencijal da razočaraš ljude

jasho zeljeznicka stanicaNevjerovatno zvuči i još nevjerovatnije izgleda sa ove vremenske distance podatak i činjenica o tome da se nakon rata 1995. godine u promjeru od 2,5 kilometara nalazila ogromna količina ekonomske i političke moći. Epicentar te moći je upravo Visoko, danas naseljeno mjesto koje može poslužiti kao ilustracija o strategiji propadanja bosanskih gradova nakon rata. Nije jedino Visoko u BiH tzv. minijatura Sarajeva u kojoj su četiri familije poigrale se malo države i vlasti. Funkcionisanje te vlasti na temeljima tzv.”preklapanja problema” dovelo nas je tu gdje danas jesmo, a da nije Preventa bili bi nešto kao Detroit u Americi. Pogubna politika “preklapanja problema” malih faraona i lokalnih diktatora u pokušaju, koji su jednu glupost preklapali drugom učinila je Visoko takvim kakvo je danas, a ja ga se jadnijeg ne sjećam. Veliki projekt i neostvarenu viziju aerodroma koji smo finansirali iz općinskog budžeta preklopili smo mnogim drugim vizijama u posljednjih 20 godina, da sad ne nabrajamo sve te vizije lokalnih vizionara, nepotrebnih društvenih pojava, svih prošlih godina koji nam sve dosadašnje vizije preklopiše vizionarskim mini hidroelektranama. S tim da imaju sada i novu strategiju, pa tako u prve redove guraju mlade i obrazovane ljude sa partijskim knjižicama koji obnašaju eksponirane pozicije kako bi napravili prostora da stara i poznata banda može nastaviti krasti sve što ima prefiks društveno i državno u uigranom sistemu preklapanja. Pričom o mini hidroelektranama i “Visokom na vodi” tako su “preklopljene” sva vizije nastale u međuprostoru od “visočkog aerodroma” do danas. Razbacujemo se tako mi vizijama godinama unazad, a više od pola općine nam nema pitku vodu, nema asfalt, ima vanjske WC-e i istresa smeće kako ko gdje stigne.

Sva ta politika u zadnjih 20 godina je nešto kao priča koju sam čuo jedne prilike u džamiji u Gračanici. Uzroke današnjeg ludila u visočkoj vlasti treba potražiti u godinama koje su iza nas, a to je kao kada na početku oblačenja košulje profulaš prvo dugme. Džaba ti ostala pravilno kopčati, kad je ono u startu otišlo na krivo, ne može se popravit.

Još kad se tome dodaju ovi novi eksponenti u vlasti i strankama koji su gledali kako im babe i matere kradu sve što se nekad zvalo zajedničkim i visočkim i vođeni istim primjerom rade istu stvar prenoseći je s koljena na koljeno, ostaje samo pitanje gdje im je kraj, posebno kad nestane više materijala za krasti. Kompletan društveni i politički život sveden je na to kako se zaposliti u nekoj državnoj firmi uz pomoć stranke, odnosno nekom piljarskom međustranačkom trgovinom, i ostatak života provesti bavljenjem proizvodnje smisla svoje funkcije. Nešto kao u slučaju ovih političkih funkcija u Općini i mjesta načelnika Općine, kada se četiri godine grčevito trudiš svim mogućim naporima da dokažeš svekolikoj javnosti da si joj potreban. Takvima mandat protiče u svakodnevnoj borbi s vlastitom izlišnošću, što mora da je dosta naporno, a nas kao Visočane dosta košta.

Nakon skoro dvije godine raznoraznih reformi sada rade na tome da se evidentno korupcijski maniri prikažu normalnim i zakonitim – dakle društveno prihvatljivim, a iznošenje činjenica tendencioznim i destruktivnim po Visoko. Teško današnji politički diletanti koji na nesreću vode ovaj grad mogu i znaju usaglasiti visoke demokratske standarde i niske pobude. Stvarno umijeće današnje vlasti, nastalo na nakaradnim temeljima onih s početka teksta iz 1995. godine, mjeri se time koliko će uspješno koristiti demokratske mehanizme u protudemokratske svrhe.

Gestapo kao popratno demokratsko oruđe

Čini se međutim da vladajuću koaliciju ne čine stvarni reformatori, nego u najboljem slučaju popravljači postojećeg stanja, stručnjaci za kozmetičku doradu “statusa quo”. Tako da se loše stanje nastoji popraviti upravo onim sredstvima koja su ga prouzrokovala. Nešto kao sistematizacija puta u propast. Velike su se riječi i još veća obećanja izgovarali na predizbornim skupovima. A obećati znači imati potencijal da razočaraš ljude. Danas od svega toga ne vidimo ništa, a najbolji pokazatelj su brojke. Bez subjektivnih emocija, ličnih ratova i interesa zašto neko nokoga voli odnosno ne voli, dovoljno je samo otići u Biro za zapošljavanje i uporediti zvanične brojke o nezaposlenim 14.11.2012. i danas. Sve vam se samo kaže ukoliko imate mozga, a ukoliko ste hipnotisani i drogirani kultom ličnosti stranačkih samoprozvanih lidera onda vam svakako nema pomoći, takvi neka počnu opet davati straže po zgradama neka kopaju rovove i paze se da se četnici iz Čekrčića ne spuste gumenim čamcima niz Bosnu. A to što neko svojim javnim istupima putem stranačkih glasila i putem visočkih mahalskih sijela priča neke druge priče i iznosi neke druge argumente i pokazatelje o tome kako Visoko ide naprijed, to se samo može posmatrati kao odraz nekih unutrašnjih poremećenosti koje treba da pojasni medicina, a zato sad nemamo vremena jer će tekst otići nepotrebno preširoko. Ja to posmatram kao postmodernu šizofreniju u kojoj se pokušavaju zadovoljiti svačiji ukusi nasuprot jasnih brojki i pokazatelja koji nas vraćaju u stvarnost čije lice ne želimo da vidimo, a dok je plata s budžeta sa koeficijentima kakvi jesu redovna, korisnici tih benefita i nemaju potrebu da žive u stvarnosti, oni svakako imaju samo jedan problem, a to je iz koje turističke agencije uzeti bolju ponudu. Takvi ne gledaju i ne vide svijet očima armije prevarenih i obespravljenih Visočana. Brzo je ispuhala sva ta euforija oko velikih vizija i reformi. Izgleda da je knjiga bila tanka, pa se brzo pročitala, a kad se ponavljaš postaneš još brže dosadan.

izbori opci 2014

Umjetnici iznevjerenih očekivanja

U Visokom je danas stvorena nekakva atmosfera straha u kojoj se ljudi boje da ne bi neko nešto rekao u vezi nečega ili popio kafu s nekim što bi ga moglo koštati nečega!? Sve funkcioniše na principu uhoda koje u strahu za egzistenciju odrađuju jedni druge, a pošten svijet pristaje i na nepravdu jer je odmazda službi jeziva. Ljudi plaćaju kazne koje ne trabaju plaćati, priznajemo prekršaje kojih nema, jer je neko odlučio da ih mora biti. Svi šute jer je opasno dići glas. Psi odmazde zgazit će svakoga ko drugačije misli. Stvorili su odvratan ambijent u gradu zbog kojeg dobri ljudi počinju Visoko da smatraju neprijateljem. Visoko je postalo neprijatelj poštenog čovjeka. Pojedince koji su to napravili treba pothitno uništiti, zgaziti i ispljunuti. Kada vlast ne štiti dobre ljude od loših, nego loše od dobrih, onda dobri ljudi ne trebaju poštovati takvu vlast i njene odluke. Biti legalist u gradu izgrađenom na nepravdi u zadnjih 20 godina znači podržavati zločin. Takav sistem treba rušiti, a ne mu se klanjati.

Šaka taštine i iluzije prisutnosti

Ne izgleda svijet isto kada se posmatra iz budžetske općinske ili stranačke hladovine i iz perspektive radnika koji u Visokom prima prosječno 450KM i ima ratu za kredit 250KM. Ovi prvi misle samo na sebe, daju sebi najvažnije uloge, samoproglašena su pamet Visokog sa najboljim koeficijentima za platu i prefinjenim odnosom ka uzimanju procenta za naštimane poslove u javnom sektoru. Takvi misle da samo oni imaju porodice, naši problemi i naša djeca za njih ne postoje. Takvi nam ne trebaju ! Neka hodaju, neka putuju, obilaze svijet, ali sa svojim parama, a ne parama iz javnog proračuna, parama naroda kojeg ubjeđuju da sve to rade za naše dobro. Ovi danas su usavršili ono gdje su stali oni iz prethodnog sistema. Nešto kao u onom filmu kada komunistički funkcioner naručuje Lepu Brenu za tri osobe i pri tome konstatuje da on to radi zbog preduzeća, a ne zbog sebe. Dosta je Visokom neostvarenih i nerealizovanih ljudi koji kroz politiku pokušavaju nadomjestiti propušteno i nepovratno iz mladosti i vremena u kojem su nastajali kompleksi nižih vrijednosti prividno anulirani stranačkom pripadnošću. Dosta je ličnih ciljeva i privatnih ambicija kroz javni proračun. Izađite iz politike, javnih preduzeća, otvorite privatne firme i onda radite šta god hoćete. Nažalost, politički paraziti na koje se odnosi ova priča u strankama u Visokom nisu pojedinačne iznimke, oni su pravilo. Takvi su problem ! Oni su korov ovog društva koji se krije iza stranačkih boja i funkcija. Takve kada detektujemo možemo razmišljati o tome kako idemo naprijed. A sve dok su takvi, sa referencom “neka ga lojalan je stranci”, danas prva postava visočkih vizionara, dobro je da smo i ovdje gdje trenutno jesmo.

Narcizam malih razlika

Volio bih da griješim, ali teško da su ovi danas spremni i dovoljno pametni i hrabri da se uhvate u koštac sa visočkom prošlošću jer u podrumima tog ludila nema čega nema. Posebno ako se zna da u konačnici u svemu tome nema ništa, sve što se može naći su lopovluci i protuzakonite stvari slične najnovijem primjeru sa ovih 26 prodavnica Veleprometa-maloprodaje koje su jednostavno “nestale”. Poražavajuće u svemu tome je kad pogledamo potomstvo aktera najvećih visočkih postratnih pljački. Pa ti kvazipolitičari i pseudozaštitnici bošnjačkih interesa sa komunističkom prošlošću svojom nesposobnošću nisu bili u stanju situirati ni vlastitu djecu!? A današnji eksponenti tih koji su propustili šansu da Visoko učine boljim, u vrijeme kada je na dva i pol kilometra bila fokusirana sva bošnjačka ekonomska, industrijska, vojna i politička moć, nisu ništa bolji od svojih učitelja i mentora koji su aktivni i danas u onoj mjeri u kojoj im je politika potrebna da sakriju pokoji svoj lopovluk iz prošlosti. Narcizam je to malih razlika.