Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Mlinovi na rijeci Fojnici

vodenica visoko1Nema više mlinova na rijeci Fojnici izuzev jednog, Džafićevog na Bucima, stogodišnjaka, koji melje i danas najbolje mlivo za pogaču i mlivo za kokoruzu, puru, kojeg nema nigdje ravna kod mljevenja električnim  mlinovma, makar bili u lijepoj ambalaži. Ko god u Visokom hoće da bude u trendu šadašnjosti i ljubavi prema starim detaljima, rado će naći koju sliku starog mlina i okačiti na zid u radnji, kafani ili kućnom kutku u kom često pokušava obuzdati nostalgiju za starim i nestalim lijepim ostacima prelijepe gradnje starih mlinova. Imao sam priliku slušati pojedina naklapanje sa zvaničnih mjesta koja pokušavaju uobličiti stare vrijednosti u ostatke građevina kojih će jednom nestati, pa ću pokušati u narednom periodu ponovo aktivirati obilježavanje starina napisanim tragovima sačuvanim na mjestima koja nisu nastala kao sjećanje epoha u razvoju društva.

Mlinovi koje vidimo na slici imaju svoje ime i vrijeme nastanka, zaboravljeno mikrolokacisko mjesto jer nema više onih koji se sjećaju, ali ima zato napisanih dokumenata koji zorno prikazuju istinu.

Romantična razglednica rađena u Češkoj 1895.g. jednom od najstarijih tehnika kolora, zabilježila je trenutak koji se nikad više neće vratiti, trenutak nastajanja i nestajanja vremena, da nije fotografije umrla bi i sjećanja na mjesta u kojim danas živimo. Rijeke su život i ponos mjesta kroz koja protiču, a mostovi na njima premošćuju obale, vežu ljude proširujući njihova htijenja. Rastinje oko rijeka, bistrina vode i okoline, buka toka i grgut talasanja vode izazvan šljunkovitim dnom i vrbovim prućem u kojem se uživalo onda kad bi se ujmila voda da pomogne, tada živućim, a danas samo sjetom zaogrnutim ljudima. Mlinovi tako postadoše nerazvojan pratilac rijeka, nadasve njihov ukras. Mlinski točak se okretao kad se to ljudi htjeli, a voda pokretala kao i žrvnjevi, a posebno kazalo za doziranje zrnjevlja, pa skup rijeke, čovjekova htijenja, svega u rijeci i oko nje postade odjenom jednom svjedok vremena i življenja.

Rijeka Fojnica je ponos i život Visokog koji se neosjetno prenosi na svako dijete nebi li postalo zahvalni čovjek svojoj rijeci i mlinu na njoj. Od ušća Krljušice do Kiseljaka bilo je nekad 20 mlinova, a u gradu desetak na mjestima na kojiem su vodenice dočekale Austro-Ugarsku, da bi se obnavljale i polahko nestajale sa razvojem tehnike i količine zrnevlja. Oba mlina su bila na dvije obale ispod sadašnje konfekcije KTK. Na desnoj obali bio je mlin zvan Lugonjin mlin u vlasništvu porodice Lugonjić, a na lijevoj strani je mlin zvani Kaluđerov mlin, pred kojim je mlinar i austrougarski vojnik koji peca ribu. Kaluđerov mlin je bio u sastavu crkvenog dvorišta radeći sve do kraja  I svjetskog rata. Lugonjin mlin je mljeo do tridesetih godina 20. vijeka.

Eto, bilo bi dobro da svako zabilježi na svojoj fotografiji imena mlinova. Ne bi bilo na odmet da i zvaničnici konačno zabilježe imena i nastanak mlinova na rijeci Fojnici i ostave trag za duboku budućnost.

(Zapis sačinjen uz pomoć  dokumenta kojeg je napravio Avdo Čakić 1963.g.)