Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Džemre u zrak – Džemre u vodu

waterfall restaurant 05Nevjerovatno kakva koincidencija. Upravo razmišljam, kako odvesti unuka na kupanje ovog ljeta na Varoš ili u Luku (bivša grdska kupališta i mjesta za odmor i rekreaciju). Gotovo nikako. Na prostoru starog fudbalskog igrališta, krateri od iskopanog ili bolje rečeno pokradenog šljunka, nalaze se hrpe građevinskog materijala sa kojim bi se sanirale rupe ili rezultati pljačke. Ponekad se formira “jypsi camp” od pet-šest “ford kombija” sa mnoštvom “turista“ koji ponekad “rentiraju” opremu iz obližnjih vikendica bez obaveze vraćanja. I na tome se turistička ponuda sliva rijeke Fojnice završava.

Davno nekad, bila je brana na “Kožarskom mostu”, voda do vrha džamijskog zida, Safić  “letio” sa krova Tabhanske džamije, duple betonske stepenice za prilaz kupalištu od strane Prijekog. Prava mala “Ada ciganlija”. Bezbroj katranisanih kajaka plovilo je na mirnoj vodi fojničkog jezera od Kožarskog mosta do “Mirića benta”. Ugođaj kao u Veneciji, koji se mogao samo poželjeti. Za porodične izlete odnosno (“for cruising”) “Mehina i Nailova Lađa “ kapaciteta do 15 osoba i “brza Plavšić lađa” za brzu dostavu.

Eh! Samo sjećanja i nostalgija.

Negdje pred sam početak rata stidljivo je pokrenuta samo diskusija o gradnji hidroelektrane čija bi brana bila na lokaciji Ese Kadića kuće, to znači negdje oko 7–og kilometra što bi i u to vrijeme imalo uticaja na, turistički Kiseljak. Lokacija dobra, konfiguracija terena prihvatljiva, sa izvjesnim izmještanjima kuća stanovništva kao i saobraćajnice Visoko-Kiseljak. U Titino vrijeme – rok izvođenja radova “juče”. Ličilo je sve na respektabilan energetski objekat – rezultat – ništa.

Evo nas ponovo, ista meta isto odstojanje. Poslije briljatnih privatizacija, “industrijskog” progresa, ekološkog preporoda, “šinterajskog” nevjerovatnog lova na pse lutalice, totalne kulturne “reinkarnacije“ pozorišta “Total”, gradnje kulturnih i drugih centara, i niza “top” događanja u, inače “hiperaktivnoj” visočkoj društveno-političkoj atmosferi dolazi ideja o gradnji mini hidroelektrana.

Događaji: Sejdić-Finci, Krim, akcije “Lutka “, “Maska”, “Dimije” i ko zna šta sve, padaju u zaborav. Masa zaposlenih, nezaposlenih, privremeno zaposlenih kao i dokonih šetka Sicilijom, mostovima, razmjera i “šacuje” bil’ se šta moglo “čvaknuti” ako to krene. Prema studijama, za koje sam saznao da postoje, planiraju se 4 hidroelektrane na rijeci Fojnici i 4 na rijeci Bosni. Prema mojim skromnim tehničkim znanjima, hidroelektrane mogu biti:

– derivacione (sa dovodom vode za pogon turbine kroz derivacioni tunel ili cijev (HE Jablanica)

– pribranske (turbinska sala se nalazi u samoj brani (Salakovac, Grabovica, Mostar)

Snaga turbinskog postrojenja je, grubo rečeno, direktno u funkciji geodetskog pada (razlike nivoa vode u akumulaciji i nivoa na kojem se nalazi turbine) količine vode koja protiče kroz turbine.

Na osnovu ovih elemenata se pravi izbor mjesta, vrste hidroelektrane, izbor opreme, kao i način i režim eksploatacije. Vrlo je važno napraviti pravilan izbor mjesta za gradnju ovakvog postrojenja u smislu geološke čvrstine tla, poroznosti itd, koje može u daljem procesu gradnje ili eksploatacije ugroziti sam objekat, stambene jedinice, kao i živote ljudi, (slučaj hidroelektrane Bogatić kod Sarajeva).

Gradnja hidroelektrane u urbanom dijelu grada, je praktično nedopustiva, opasna po stanovništvo, nezdrava i finalno, sljedeći upustva i iskustva tehnički – sofisticiranijh zemalja, neuobičajena je iz više razloga (to je samo jedan proizvodni pogon koji ima sve karakteristike teške industrije ).

Nadalje, ovakvi energetski objekti zapošljavaju vrlo mali broj ljudi, tako da je to izuzetna prilika za mali porodični biznis u nekoj budućoj “poštenoj” privatizaciji (babo, mati, nevjesta itd). Znači, potrebno je vrlo pažljivo, pronaći za gradnju adekvatno mjesto gdje bi se turisti, posjetioci, građani i ostali osjećali kao na izletu i bili u mogućnosti konzumirati sve blagodeti ovog ekološkog projekta (plaže, igrališta, restorane itd).

Da li bi mi bili takvi i kad bi neko isfinansirao ovakav poduhvat? (ili u prevodu ako nekog debelo z……?)

Odgovor je vrlo ilustrativan: narod koji dolazi iz raznih republika i dijelova bivše SFRJ i posjećuje piramide i tunele na Ravnama jednostavno je izgubljen. Vršenje fizioloških potreba se obavlja iza autobusa na parkingu Binga, u privatnim baščama iza ograda, a usluge, štandovi i ostalo, to je samo “vašerski ritual”. Sudbina ovih objekata bi bila ista. Ali zaboravimo taj efekt. Prioritet je budžet, lova, pare, imetak, grabi, deri, otmi, zavrni i niz glagola koji su svakodnevno prisutni u današnjem žargonu komuniciranja domaćih poslovnih ljudi.

Energija kao pojam, kojeg koriste gotovo svi, od političara do priučenih biznismena, je nešto do čega se dolazi vrlo teško i mukotrpno. Energiju ne prave ogromne novčane investicije, politikantske diskusije, želje profitera koji sebe vide u upravnim minder – odborima, kvazi dioničarima i kompatibilnim priljepcima koji kao krpelji su zalijepljeni za zdravo tkivo, iz koga se može dosta toga isisati. Energija je samo plod i rezultat nekorumpiranih, ideoliški neopterećenih, tehnički nadahnutih, patriotski nastrojenih  ljudi, zaljubljenih u vlastitu profesionalnu orijentaciju, kojima je posao i rezultat tog posla životna satisfakcija. Informacija da će ovi budući objekti biti građeni samo u granicama općine Visoko, formira mi jednu mentalnu tjeskobu. Da li su citati  ili preporuke “baze”: “svi u jedan fildžan ili džezvu – ako bude tijesno”.

Strašno!

Osam elektrana na 11  kilometara!? Nevjerovatna teza, da Bog da na hajr.

Konačno moja finalna dilema kao energetičara je:

– U čijoj se avliji planira razvodno postrojenje odakle će biti distribucija električne energije prema potrošačima?

– U kojem će se objektu odnosno, šalteru plaćati struja (možda da budemo racionalni: uz registraciju auta ili kod Miće (placanje vode i komunalija), a najrealnije održavanje groblja i zelenila kod Asmira.

Mogući problemi u novom energetskom sustavu mogu biti zone odgovornosti pojedinih energetskih jedinica odnosno, “energetskih društava” (familija) npr:

– turbina “Zbilje” pokriva Podvisoki, Pertac do Sebilja, a uzvodno priobalni dio Buka, Gorana i Tušnjića

-turbina “Strajko – ili Mirića bent” naselje Prijeko do mosta

-turbina “Varoš” pokriva sve kladionice i uličnu rasvjetu kao i interventno vašerske svjetiljke itd.

Za sve ove energetske jedinice bit će, pretpostavljam, različiti inkasanti sa različitim uniformama i bedževima kako ne bi došlo do zabune u naplati, a potrošači će biti snadbjeveni mjerilima u odgovarajućim bojama, zavisno kojoj zoni pripada.

Izbori se bliže, voda sve plića, para sve manje.

Ovo mi sve liči na “džemre”  – prvo “u zrak” (aerodrom), pa onda “u vodu” (hidroelektrane)

I uvijek mi naum padne Mirića mlin, kad smo sa Milanovim tatom i Milanom popravljali kao djeca “bent”, i za veliko čudo vodenica je radila, a mi se kupali. Na Zdeninim slikama se sve vidi. Danas ni vodenice, a Boga mi i kod kuće se urijetko okupamo (zima a i skup plin i voda).

Ma sve mi ovo zvuči kao ono: ”sa zlatnim kašikama”.