Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Na današnji dan umro Tvrtko I Kotromanić

tvrtko kotromanicZa vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarom u historiji srednjovjekovne Bosne.

Tada se razvijaju bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo, te se kuje prvi zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih kraljeva.

Tvrtko je vrlo vješto razradio svoju vladarsku ideologiju. Naime, nakon što je preuzeo srpsku krunu, on nije uzeo imperatorsku titulu koju su sebi pripisivali car Dušan i njegov sin Uroš, već se vratio ranijem kraljevskom dostojanstvu, koje su srpskim vladarima priznavali i patrijarsi u Konstantinopoli i pape u Rimu.

Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani, te su mu počeli isplaćivati svetodmitarski danak koji je ranije pripadao srpskim vladarima. Tvrtka su priznali srpski vladari iz onih oblasti kojima je vladao, dok nema informacija o prihvatanju ili neprihvatanju Tvrtkovog čina među ostalim srpskim oblasnim gospodarima i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Tvrtkovoj vlasti u Dalmaciji, pokoravaju se 1390. godine gradovi Split, Trogir, Šibenik, te otoci Brač, Hvar i Korčula  U bici na Kosovu polju 1389. god. učestvovala je na strani kršćanskih saveznika i bosanska vojska kralja Tvrtka pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače, o čemu postoji historijski izvor iz prve ruke, a to su Tvrtkovi dokumenti iz druge polovine 1389. godine.

Tvrtko I iznenada je preminuo 10. marta 1391. godine. Naslijedio ga je njegov rođak, Stjepan Dabiša.

Tvrtko I Kotromanić – Kralj koji je u historiju BiH upisan zlatnim slovima

Bosansko kraljevstvo je svoje najslavnije dane doživjelo u drugoj polovini 14. stoljeća pod vodstvom najvećeg bosanskog vladara kralja Tvrtka I Kotromanića, koji je umro na današnji dan 1391. godine, piše Anadolija.

Tvrtko I Kotromanić je na tron stupio 1353. godine kao 15-godišnji dječak, naslijedivši strica koji nije imao potomaka. Iako je bio mlad, Tvrtko I je već na samom početku svoje vladavine pokazao mudrost vladanja koja mu je kasnije omogućila veliki ugled u srednjevjekovnoj Evropi. Ubrzo nakon njegovog dolaska na vlast, ugarski kralj šalje dvije vojske na Bosnu, ali je nije uspio pokoriti.

Historičar Enver Imamović, čovjek koji decenijama istražuje prošlost srednjovjekovne Bosne, za Anadoliju je kazao kako je odmah nakon odbijanja napada ugarske vojske Tvrtko I krenuo u ofanzivu prema istoku zemlje i Srbiji, odakle je u prošlosti prijetila velika opasnost.

“On je u tom pohodu proširio granice Bosne daleko u unutrašnjost današnje Srbije. Osvojio je čitav današnji Sandžak, gotovo čitavu Crnu Goru, a zatim je priključio jadransku obalu od Kotora do Neretve. Nakon toga kreće na zapad, jer je i s te strane prijetila opasnost i na kraju je pokorio sve oblasti hrvatske obale do iznad današnjeg Zadra, čitavu dalmatinsku obalu i sve otoke, a jedina oaza je ostala Dubrovačka republika”, rekao je Imamović. 

On je naglasio kako takav uspjeh nije ostvario nijedan bosanski vladar ni prije ni poslije njega. Tvrtku I je to bio povod da dotadašnjoj tituli bana doda evropsku titulu kralja. Od 1377. godine Tvrtko I Kotromanić je kralj, a Bosna kraljevina.

Govoreći o periodu vladavine kralja Tvrtka I Kotromanića, Imamović je istaknuo kako najveći bosanski vladar nije bio samo veliki ratnik i osvajač, već je Bosna u tom periodu doživjela ekonomski i kulturni procvat. Tvrtko I je koristio prirodna bogatstva pa je otvarao rudnike, gradio ceste i održavao trgovačke odnose s evropskim velesilama kao što su Đenova, Venecija, Dubrovačka republika, Napulj, Austrija, Bugarska, Španija i Mađarska.

enver imamovic
Zlatna knjiga počasnih građana Mletačke republike

Tvrtko I je tokom prvih godina svoje vladavine bio neoženjen pa su mnogi evropski vladari nudili svoje kćeri za žene u namjeri da dobiju potomstvo s dinastijom Kotromanića. Bosanski kralj se odlučio vjenčati s bugarskom princezom Dorotejom, kćerkom cara Šišmana. Tvrtko I i Doroteja su dobili sina Tvrtka II, koji je nakon smrti oca naslijedio krunu kralja Bosne.

O moći i ugledu tadašnje Bosne dovoljno govori i podatak da je Mletačka republika, koja je imala trgovačke odnose s Bosnom, kralja Tvrtka I upisala u zlatnu knjigu svojih počasnih građana zajedno s njegovom suprugom i svim srodnicima.

Profesor Imamović je kazao kako u njegovo vrijeme Bosna nije bila samo politički moćna država, već se isticala i kulturom. 

“U to vrijeme prestolnica je bio Bobovac koji se nalazi u brdima iznad Kraljeve Sutjeske. Na taj dvor su dolazili amabsadori mnogih zemalja, ali i kulturni djelatnici pa tako imamo zapise da su tu dolazili glumci iz Dubrovnika, Zadra i Venecije kao i mnogi putnici prema Svetoj zemlji. Tu su se okupljale i bosanske velmože, posebno zimi, a na dvoru su se održavale pozorižne predstave i recitali”, kazao je Imamović.

U to vrijeme Bosna se razlikovala od okolnih zemalja i po posebnoj vjeri koja se zvala crkva bosanska. Kako nije bila na liniji zvaničnog kršćanstva, bila je na meti evropskih križara i inkvizicije. Ipak, Tvrtko I je bio toliko moćan da su za vrijeme njegove vladavine napadi prestali, a Bosna je uživala u miru i blagostanju.

O Tvrtkovoj moći možda najbolje govore čuveni zlatnici koji su kovani prilikom njegove inaguracije za kralja. Imamović je rekao kako je takav zlatnik jedinstven u evropskoj numizmatici, jer je najveći zlatnik ikad kovan u Evropi. Bio je promjera tri centimetra, debljine jednog milimetra, težak 14 grama i napravljen od 24-karatnog zlata.

Zlatnik je važan i zbog obilježja bosanske državnosti, jer s jedne strane ima ona bosanska obilježja koja su bila historijska srednjevjekovna državna obilježja. To su grb i zastava s ljiljanima. Na jednoj strani zlatnika je bosanski grb sa šest ljiljana, a okolo također ljiljani. Upravo nam je taj zlatnik poslužio 1991. godine kao osnova za prijedlog zvanične zastave Bosne i Hercegovine”, prisjeća se Imamović.

Grobnice vladara i zlatni plašt s ljiljanima

Dokazi bosanskog razvoja u srednjem vijeku su i bogumilske knjige pisane na bosančici. Dobar dio tih knjiga, ukrašenih krasnopisom i slikama, sačuvan je i pohranjem u bibliotekama širom svijeta.

Profesor Imamović je rekao kako je Bosna imala sreću jer su otkrivene sve grobnice banova i vladara. Prva grobnica bosanskih vladara, gdje su pronađeni i ostaci kralja Tvrtka I, je otkrivena 1909. godine u Arnautovićima kod Visokog.

“To je bio jedinstven nalaz. Kada su arheolozi skinuli ploču u grobu su našli stećak, a preko stećka plašt sačuvan kao da je tek stavljen. Plašt je bio ukrašen državnim obilježjima, grbom sa šest ljiljana. Međutim, zbog nestručnog rukovanja plašt se nakon dodira raspao, tako da su sačuvana samo zlatna obilježja koja se čuvaju u Zemaljskom muzeju”, rekao je Imamović, dok nam je govorio o Tvrtkovim vremena u botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu koji je zatvoren već 17 mjeseci.

Imamović smatra kako je današnji odnos prema prošlosti u BiH dvojak te da je historija zanemarana. On je kazao kako je činjenica da je historija kao predmet gotovo pa ukinuta u školama, ali da postoji interes građana da saznaju nešto više o tome. U okviru toga je i inicijativa o podizanju spomenika Tvrtku I na Trgu Bosne i Hercegovine, ispred zgrade državnih institucija.

“Svaki narod u BiH ima pravo na svoju prošlost. Nijedan od tri naroda u BiH ne smije drugome narodu osporavati njegovo pravo na nacionalno izjašnjavanje i kulturnu tradiciju. U tom pogledu ne treba sprječavati inicijativu i gledati je prijekim okom. Ako odete u bilo koju evropsku prestolnicu, vidjet ćete da svaka ima monumentalni spomenik koji evocira uspomenu na prošlost i velika imena”, kazao je Imamović.

Posted in BiH