Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Uvijek je bilo, ima i biće tuđih fesova koje (su) pokuša(li)vaju stavljati na naše bosanske glave

pismo 1U vrijeme kada našu domovinu Bosnu i Hercegovinu nastoje popoloviti, tropoloviti i kada nama Bošnjanima, Bošnjacima ili Bosancima Ustav BiH (sašiven u Deytonu) ne da da dišemo, da čistog zraka, bez nacionalizma sa istoka ili zapada, udahnemo, u vrijeme kada svaka šuša uzima sebi za pravo da omalovažava i negira sve što je bošnjačko ili bosansko, podsjetih se da je sudbina „dobrih Bošnjana“ na ovoj, ratovima natopljenoj, zemlji bosanskoj da trpe tuđu želju, prikrivenu sa zapada i neskrivenu sa istoka, da nema našeg ničega, da nestane sve i svako što se Bošnjaninom, Bošnjakom ili Bosancem osjeća, diše i po precima zove.

Dosada smo mogli pročitati niz knjiga, dokumenata, čuti priča i priča o dobrim Bošnjanima koji kroz stoljeća unazad boriše se za svoju grudu bosansku, sabljom, topovima, puškama, pa i golim rukama. Meni osobno vječno divljenje i počast izaziva lik i djelo Kulina bana, kralja Tvrtka I i drugih bosanskih vladara… i u novijoj povijesti svjetskih intelektualaca Tadeuša Mazovjeckog, Bernara Anrija Levia, Stjepana Mesića… pa zašto ne spomenuti mladi Tanju Fajon, poslanicu u Evropskom parlamentu… Ne mogu da ne podsjetim ovim redovima i na Huseina kapetana Gradašćevića koji svoj život dade za svoju (i moju) Bosnu odolijevajući Turcima (našim okupatorima, a braći samo po vjerskom učenju). Jedino mi nikada u glavi neće savreti činjenica o izdaji Huseina Kapetana od hercegovačkih Rizvanbegovića. Dobiše oni za izdaju komad zemlje od Turaka. Nisu anamo oni razmišljali da će i do današnjih dana ostati tamna sjena na imenu familije Rizvanbegovića, dok s druge strane odzvanjaju riječi Huseina Kapetana o bosanski gordo sultanu izrečenom… o turskom fesu na glavi Bošnjaka

 „…nemam ništa (protiv turskog fesa), ako je na njegovoj (turskoj) glavi, ali ako ga u Bosni na silu stavljate na našu bošnjačku, imam…“

Eh, vala, imam i ja!

Poslije toga, po godinama tako davnog, a po željama inih neprijatelja opet bliskog, perioda borbe za svoju bosansku grudu uvijek je bilo, ima i bit će tuđih fesova koje su pokuša(li)ju stavljati na naše bosanske glave. Hem da nosimo tuđe, hem da ne pričamo svojim jezikom, hem da ne smijemo reći ko smo. A, mi Bošnjani, Bošnjaci i Bosanci u raznim prilikama pokušavali smo u trenutku historijskih prekretnica boriti se za svoju Bosnu i za svoje bosanstvo.

Tako je grupa sarajevskih intelektualaca, u jesen 1942. godine, okupljena u Narodni odbor (spominju se izvjesni Uzeir Hadžihasanović, gradonačelnik Sarajeva Mustafa Softić i inženjer Suljaga Salihagić iz Banje Luke) uputila pismo-memorandum, Hitleru, tražeći samostalnost Bosne (u tadašnjem periodu od NDH), potkepljujući zahtjev-memorandum historijskim činjenicama o postojanju Bosne, Bošnjaka, bosanskog jezika i prije naših današnjih susjeda Hrvata i Srba.

Prenosimo najzanimljive dijelove pisma:

„…prva pogreška koju je dr. Pavelić učinio-a morao je znati da će ona imati štetne posledice jer su mu prilike u Bosni bile poznate-bila je to što je tu zemlju na silu uključio u okviru hrvatske države. On je znao istorijsko pravo Bosne na svoju izdvojenost, on je znao mentalitet i stremljenja bosansko-hercegovačkog stanovništva. On je znao da srpski političari i državnici najčešće lomili na bosanskim pitanjima…“

„…premda živimo u ovoj zemlji gde postoji većina slavenskog življa, premda govorimo bosanskim jezikom, koji je sličan srpsko-hrvatskom, mi otvoreno izjavljujemo da po rasi i krvi nismo Slaveni već smo gotskog porekla…“

„…Mi Bošnjaci kao Goti, tj. germansko pleme pod imenom „Bosni“, došli smo u 3. veku sa severa na Balkan u tadanju rimsku provinciju Iliriju. U 6. veku za vreme vladavine Teodoriksa kralja istočnih Gota, čijoj državi je pripadala i Ilirija, kao gotska granična provincija, koja je na istoku dopirala do Drine, izmenili smo stari rimski naziv za našu zemlju, narodnim imenom „Bosna“, u starom narečju „Bosen“, što je značilo „dobar čovek“…“

„…bogumilska vera je državno bila priznata.“

„Bosanski jezik je kao jedini, pored turskog, bio proglašen državnim jezikom.“

„Srbi i Hrvati sklopili sporazum, kojim su izgladili svoja neslaganja, podelivši našu Bosnu“

„Bosna ima solidnu osnovu za svoju samostalnost i posebnost nego njih dve, jer je bosansko carstvo postojalo 74 godine duže od srpskog, a 361 godinu duže od hrvatskog.“

„Bosna ima svoju sopstvenu kulturu koja se ogleda u bosankom načinu gradnje, spostvenoj ornamentici, narodnim vezovima i tkanju, u bosanskim poljoprivrednim oruđima, a osobito u lepoti i bogatstvu naših narodnih pesmama, koje su se i velikom Geteu (Goethe) dopale i za koje je rekao da su najlepše na svetu. Šta više, on je jednu i preveo (Hasanaginica). Naš bosanski govor uzeli su Srbi i Hrvati (Vuk i Gaj) za svoj književni jezik…“

„Došli smo do potpunog saznanja da Bošnjak samo svoju Bosnu može da brani i štiti“

Pismo-memorandum spominje se i u zborniku radova Fenomen „krstjani“ u srednjovjekovnoj Bosni i Humu (strana 345).

  http://www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf

   http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=165&t=289

{joomplucat:1145 limit=9|columns=4}

 

Posted in BiH