Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Između sela i grada, ovako zaboravljen, svijet palanke nije ni selo ni grad

carsija vajtaNa jednoj od narednih sjednica u Parlamentu FBiH raspravljat će se i o četiri prijedloga kojima se Zenica, Tuzla, Bihać i Široki Brijeg uspostavljaju kao gradovi. Prijedloge ovih zakona utvrdila je Vlada FBiH, predloživši Parlamentu da se razmatraju i usvajaju po skraćenom postupku. 

Gdje smo mi u ovoj priči?

Mi koji se decenijama unazad u Visokom dijelimo na građane i seljake, a posebno nakon rata, jer nema smisla da se dijelimo na Srbe i Hrvate kada ih gotovo i nema. Prema utvrđenim prijedlozima, Tuzla, Zenica, Bihać i Široki Brijeg su pravni sljedbenici sadašnjih općina i preuzimaju njihove nadležnosti, prava, obveze i imovinu. Teritorij četiri nova grada u Federaciji BiH čine sva naseljena mjesta koja se, prema evidenciji Federalnog zavoda za statistiku, nalaze u okviru općina Tuzla, Zenica, Bihać i Široki Brijeg na dan stupanja zakona na snagu.

Zakoni o uspostavi gradova Zenice, Tuzle, Bihaća i Širokog Brijega propisuju da općinski vijećnici i općinski načelnici, a koji su izabrani na proteklim lokalnim izborima, stupanjem na snagu novih akata, nastavljaju s radom kao vijećnici gradskih vijeća i gradonačelnici. Isto tako, općinska tijela uprave i upravne organizacije, stručne i druge službe nastavljaju rad kao gradska tijela i službe, a javna poduzeća i javne ustanove, čiji su osnivači općine Tuzla, Zenica, Bihać i Široki Brijeg, radit će kao javna gradska poduzeća i ustanove.

Razumljivo je da se ne možemo u ovom trenutku “nadmetati” sa Tuzlom, Zenicom i Bahaćem po svemu, od broja stanovnika, površine do ostalih elemenata koji grad čine gradom. Ali, ako može Široki Brijeg imati taj status, zašto ne može i Visoko??? U demografskim podacima na Internet-stranici Općine Široki Brijeg navedeno je da, prema preliminarnim rezultatima prošlogodišnjeg popisa, na ovom području živi 29.809 stanovnika i to na ukupnoj površini od 388 kvadratnih kilometara. Ovi pokazatelji su znatno manji od onoga što su preliminarni rezultati popisa pokazali o Visokom? Još ranije prije nekoliko godina smo pisali kako Visoko treba da prepiše i slijedi put Jajca i da na osnovu kraljevske prošlosti ostvari status grada. Ne tako davno, tadašnja vijećnica, a sadašnja načelnica Visokog zborila je iza govornice OV Visoko:

“Šta znači grad? Grad znači više općina. Grad znači više administracije. Grad znači postojanje gradonačelnika uz načelnika. Grad znači općinsko vijeće i gradsko vijeće. Imamo li mi novaca za to? Jel to realno?”

Moguće je da mnogi već dvadeset godina funkcionišu i žive na račun podjela na selo i grad u Visokom. Nigdje ta podjela nije izražena kao ovdje. Treba realno sagledati i kome to najviše odgovara i ko najviše ima koristi od toga. I odgovor je odveć poznat, to najviše odgovara politici i to politici jedne stranke koja više neće svoje izborne rezultate ostvarivati na tim glupim podjelama, jer su se u međuvremenu pojavile još neke stranke koje pretenduju na isto biračko tijelo. Ali to ne znači da filozofija tih bijednika i provincijskih mešetara, koji se ne znaju ni ponašati kada prođu naplatne kućice, neće biti zasnovana na doktrini “bolje biti prvi u selu, nego zadnji u gradu”. Svima bi bilo bolje da Visoko dobije status grada na osnovu toga što je gotovo 800 godina bilo prijestolnica Bosne, ali to očito ovima koji Bosnu vide i doživljavaju samo od 1463. ne odgovara.

Da bi nam u konačnici bilo lakše i politički i svakako drugačije, najbolje nas je posmatrati kao jedno veće selo ili palanku. Manji su troškovi, a i pojedinci će se manje “upinjati” i ponositi svojim građanskim porijeklom utemeljenom na ničemu. Stoga, prije nego se pojave snage koje će na osnovu kraljevskog porijekla Visokog boriti se za dobijanje tog statusa koji normalno sa sobom nosi mnoge prednosti nije loše pročitati i spoznati Filozofiju palanke od Radomira Konstantinovića:

“Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reći to na uho palanačkoj oholosti; ponekada, međutim, ova riječ ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promijene. Historija nas je zaboravila, kao u nekakvoj velikoj rasejanosti. Između sela i grada, ovako zaboravljen, svijet palanke nije ni selo ni grad. Duh njegov, međutim, jeste duh između plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svjetskog duha, kao idealno-otvorenog. Kada ovaj duh ovako govori o svojoj zloj sudbini, on govori o svojoj izuzetosti iz historije. Ali, i kada je oglašava za prokletstvo, on hoće tu izuzetost. Osnovna pretpostavka duha palanke negde je u tome: da je to duh koji, zaboravljen od historije, pokušava sada ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju, time što će i sam (onako kao što se klin klinom vadi) da zaboravi historiju, ovim zaboravom da se ovjekovječi u samom sebi, zaveren trajanju, s onu stranu vremena. Vrijeme je s druge strane brda, tamo gdje počinje svjetski haos, ili haos apsolutno-otvorenog svjeta.”