Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Više novca dajemo državi nego što nam ostaje za hranu

novac kovaniceSa Zoranom Ivančićem, predsjednikom upravnog odbora Fondacije CPI razgovarali smo upravo o tome šta znači kad neko zastupa interese građana, o tome šta znači imati transparentnu vlasti te ko nas “šiša” kao građane  

Gdine Ivančiću, kada kažemo da neko zastupa interese građana, što to podrazumijeva?

Bosna i Hercegovina je rascjepkano društvo koje ne artikulira svoje interese osim na nekim rudimentarnim nivoima. Zato je zastupanje interesa građana u takvom društvu vrlo tricky. Nakon provedenog istraživanja u cijeloj zemlji, utvrdili smo da prosječan građanin ne zna ni najosnovnije stvari o tome kako se pune i prazne državni budžeti, ko o tome i kako odlučuje, koliko novca ima, koliko od njihovih mjesečnih prihoda po raznim osnovama odlazi državi. Iz tog razloga javna potrošnja novca koji pripada svima nama, uopće nije tema na političkoj areni. I dalje se priča o tome ko je počeo rat, kako podijeliti fotelje, kako zaštiti svoj narod, dok svi skupa propadamo u spirali zaduženosti, nezaposlenosti i općeg rasula javnih usluga. Zato smo potpuno sigurni da je primarni interes građana, pa i ako oni toga nisu svjesni, da se nadzire cjelokupni budžetski proces na svim nivoima.

Vi ste prije nekoliko dana vodili dosta oštru polemiku u medijima sa predsjedavajućim VM Vjekoslavom Bevandom u vezi sa dodatnim zahtjevima MMF-a vlastima u BiH. Zbog čega vlasti u BiH nisu željeli saopćiti javnosti da postoji ovo pismo?

Mislim da polemika nije bila naročito potrebna niti produktivna. Ne bi se ni vodila da naše vlasti imaju minimum otvorenosti pa da barem najvažnije dokumente kojima se određuje budućnost čitavih sektora i preuzimaju obaveze u ime građana, pravovremeno objavljuju na svojim web stranicama. Naše vlasti i dalje preferiraju vaninstitucionalne dogovore, pa kad se svi privatno i stranački namire u raznim dilovima, da svom dogovoru daju privid demokracije i po hitnoj proceduri protjeraju kroz pseudoparlamentarni sustav. Ozbiljno razmišljamo o kampanji za ukidanje parlamenata i izbora. Bolje političkim i entičkim elitama plaćamo samo restoranske račune, uštedilo bi se puno para.

Kada govorimo o toj transparentnosti vlasti, kako Vam se ona čini u kontekstu trošenja javnog novca, drugim riječima, znaju li građani ove zemlje kuda ide njihov novac?

Pa može se reći da pomalo saznaju. Osim našeg brojača budžetske potrošnje koji ima i online i offline verziju i našeg novog portala www.budzeti.ba, mi provodimo mnoge aktivnosti i u “stvarnom svijetu”. U više navrata smo obilazili općine u cijeloj BiH i održavali javne tribine sa građanima na temu javne potrošnje. Prvo mi malo pričamo njima, o propisima, budžetskim mehanizmima, kako to ide u teoriji i praksi, a onda oni progovore o onome što ih najviše tišti. Broj građana koji prate kuda ide  njihov novac i koji znaju ko je za taj proces i rezultate odgovoran svakoga dana raste. Kolegica Maja Bosnić je nedavno objavila i naučni rad na temu efekata društvenog marketinga na svijest građana o javnom novcu.

Mi se u našem radu često susrećemo sa eklatantnim primjerima zloupotreba javnog položaja, raznim finansijskim malverzacijama i slično, ali ponekad imam utisak da građani javni novac ne tretiraju kao svoj, već kao neki „imaginarni budžetski“ novac, zašto je to tako?

Zato što većina ljudi još ne zna da prosječna četveročlana obitelj, sa jednom zaposlenom osobom, mjesečno daje državi kroz doprinose, davanja, carine, kazne i oporezovanu potrošnju više novaca nego što im ostane za hranu, stanovanje i vlastitu djecu. To istraživanje smo radili u suradnji sa doktorom statistike, prof. Hasanom Zolićem koji ga je ovjerio. Kad dijete kupi žvaku, a majka hljeb, dio para ide državi. Svi smo mi poreski obveznici a ne samo oni koji vode knjige.

Svi govore kako administracija u Bosni i Hercegovini (dakle mislim i na entitete i vlast na državnom nivou) doslovno pojede „budžete“, ali možete li našim čitaocima reći konkretno kolika su izdvajanja za javnu administraciju u BiH?

U 2013. godini od 9 milijardi kovertibilnih maraka koje će se potrošiti u BiH na svim nivoima bez vanbudžetskih fondova, 6 milijardi i 300 miliona konvertibilnih maraka biti potrošeno na finansiranje javne uprave. Mi bismo voljeli da je to i više. Veće plaće znače bolji standard. Tu su i naši učitelji i policajci i vatrogasci. Samo je pitanje koliko to realni sektor u ovoj zemlji može podnijeti. Ko stvara dodatnu vrijednost? Ko proizvodi? Ko izvozi? Kamo to sve vodi?

Koje su najinteresantnije informacije koje korisnici mogu naći na vašoj novoj  web stranici www.budzeti.ba?

Prema tome s čime se korisnik bavi i gdje živi, različite stvari će mu biti najinteresantnije. Bitno je da se vidi koji nivo vlasti je za šta nadležan. Šta je dužnost države a šta entiteta i kantona kod zadovoljavanja potreba građana. Meni osobno, obzirom da živim u gradu sa najzagađenijim zrakom u Evropi koji po noći nema vode, najšokantniji je podatak da se gotovo ništa ne izdvaja za zaštitu prirodne sredine. Ako sačuvamo zrak, vodu i tlo, još i ima neke nade. Tu su potrebne najhitnije reforme i regulative i finansiranja tih djelatnosti.

Jedna vaša kampanja zvala se „ Ko vas šiša?“ Pa, ko nas „šiša“ u Bosni i Hercegovini?

Šišaju nas političke, poslovne, etničke i vjerske elite. Nadam se da među vašim čitateljima nema onih koji misle da su te elite razdvojene. Svi su u jednom velikom talu. Pogledajte koliko stranaka je na vlasti. Teško je naći neku da nije. Samo je pitanje dokle. I najzaluđeniji glasači polako gube povjerenje u vlasti. Integritet države je na najnižim granama. Ako misle da nešto bude od njih, i kao pojedinaca i kao političkih stranaka i od ove franken-države i njenih jedinica, krajnji je trenutak za zaokret. Ako taj trenutak nije već prošao.

Razgovarao: Elvir Padalović/BUKA/Visoko.co.ba

Posted in BiH