Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Molim te, zapiši

Sula Jasmin Jasho BakirBio sam prošle sedmice u Tuzli sa Zabranjenim Pušenjem i Grafitom. Povod je bio koncert u dvorani Mejdan kojim je obilježeno 30 godina Zabranjenog pušenja u svijetu muzike. Nije neki razlog za kolumnu i izražavanje u prvom licu jednine, jer je koncert i dan kasnije bio u Skenderiji, ali je meni ipak Tuzla ostala upečatljivija i puno značajnija, ali ne zbog koncerta, nego zbog toga što sam upoznao načelnika Tuzle Jasmina Imamovića, čovjeka koji trenutno obnaša funkciju načelnika općine Tuzla i to u četvrtom mandatu, što će biti statistički da jedino Milan Bandić ima više mandata i dobijenog povjerenja birača na izborima. Naravno, nije neka impresija upoznati nekog načelnika Općine da bi se sad o tome pisalo na ovaj način, međutim meni se desila jedna druga stvar. Nakon što smo stigli u Tuzlu i smjestili se u hotel otišli smo na Panonsko jezero gdje smo imali dogovoren ručak sa Jasminom Imamovićem. Nakon kurtoaznog upoznavanja, priče o Tuzli, muzici, politici, malo sam ispitivao oko toga kako je Tuzla riješila pitanje vodosnabdijevanja s obzirom da je načelnik Imamović najzaslužniji što Tuzla trenutno ima pitku vodu koju godinama unazad nije imala. Zanimalo me i kako funkcioniše Panonsko jezero, koliko je u njega uloženo i koliki profit donosi, zanimalo me čak i kolika je plata načelnika Tuzle, pa sam tako saznao da je plata prvog čovjeka naseljanog mjesta od 126.000 stanovnika koje ima status grada i koje je tri puta veće od Visokog ima platu 600KM manju nego aktuelna načelnica Općine Visoko, što je onako vrlo interesantan pokazatelj. I onda se dešava situacija zbog koje i nastaje ovaj tekst.

U jednom trenutku skidam duksericu i ostajem u majici kratkih rukava, a načelnik Imamović me odmah upita za tetovažu na lijevoj ruci koja je zapravo grb dinastije Kotromanića. Odgovorih s ponosom kao i svakome, kako je Tvrtko I Kotromanić najveća istorijska ličnost u Bosni i Hercegovini, kako nam je Bosna bila najveća u njegovo vrijeme i kako je on zapravo Visočanin, jer je krunidbeno i grobno mjesto ovog bosanskog kralja u Milima. Na što ću dobiti odgovor, da je to sve tačno, ali je Tvrtko isto tako usko vezan za Tuzlanski kanton po rođenju, jer je rođen u Srebreniku, što je također tačno. Od tog trenutka, narednih pola sata niko ništa više nije pričao o muzici, politici bilo čemu drugom, pričalo se samo o Kotromanićima. Bio sam nekako potpuno zaboravio, pa me načelnik Tuzle podsjeti na podatak i činjenicu da je Tuzla prva odala dostojnu počast našem velikom kralju izgradnjom njegovog spomenika u centralnom tuzlanskom parku. Uz to saznadoh da je ovaj po struci pravnik i član glavnog odbora SDP-a BiH zapravo i autor četiri knjige od kojih četvrti roman pod nazivom “Molim te, zapiši” i govori o Kotromanićima i istorijskim činjenicama koje su u suprotnostima sa teorijama zapadnih i istočnih susjeda koji žele da prisvoje Kotromaniće i tako iskrive istoriju koju ni sami ne poštujemo, jer u Bosni kako Bošnjaci, jednako tako i Srbi i Hrvati nisu baš ponosni na ovog Bogumila i najvećeg od svih vojskovođa i istorijskih likova koje imamo i koji su dokaz naše hiljadugodišnje suverenosti. U konačnici i ljiljani pod kojima smo se odbranili 1992-1995 su preuzeti sa plašta koji je pronađen u Tvrtkovoj grobnici u Visokom.

U međuvremenu je stigao i Frenkie, ipak smo morali malo pričati i o muzici, nekim drugim temama, pa smo našu priču o Kotromanićima ostavili posebno za sutra, kada smo se dogovorili da ćemo otići i do spomenika pa se tamo i uslikati za uspomenu. Nisam krio da mi je krivo što sad Tvrtka svi svojataju i što su mu prvo napravili spomenik u Tuzli, pa u Herceg Novom koji je on i utemeljio, a evo sad će to isto napraviti i u Sarajevu, dok mi u Visokom od Turaka ne smijemo ni razmišljati o Bosni prije 1463.godine kada nam je sa okupatorskim snagama ušao u grad Ajas -beg, razapeo šator, a kasnije i džamiju napravio.

Pao je dogovor za sutra, pozdrav, a mi se sa Frenkiem zaputismo u Caffe Slobodu, legendarno mjesto i okupljalište malo drugačijih i boljih Tuzlaka opjevanih u Edinim i Frenkievim pjesmama gdje DJ Soul vrti za braću. Zalomilo se tu pozadugo, a nakon toga odosmo i na proslavu 21 godišnjice Radija Kameleon. Sve u svemu u hotel se vratismo u 04.00h, pa još jedan sat šuplje priče na recepciji, a meni u glavi samo kalkulacija po kojoj se nećemo moći probuditi prije početka tonske probe što remeti planove da se ponovo vidimo sa Jasminom Imamovićem pa da odemo do našeg Kralja koji gordo sjedi na prijestolju i svjedoči o časnoj i ponosnoj istoriji bosanskoj suprotno svim retrogradnim snagama koji su iz ranih interesa pokušali da zatru sve tragove tog zlatnog i najboljeg doba bosanske istorije.

Na kraju se ipak sve poklopilo kako treba, tonska je malo kasnila, a svi kolektivno u pratnji načelnika Imamovića smo otišli do parka i slikali se pored Tvrtka I Kotromanića. Zamolio sam načelnika Imamovića da prvom prilikom svrati do Visokog, da uzvratimo gostoprimstvo, odemo u Mile i da porazgovaramo sa istomišljenicima o slavnoj bosanskoj istoriji i njenim vladarima. Kao jedam mali vid poklona, dobio sam i govor načelnika Jasmina Imamovića koji je održao prilikom otkrivanja spomenika Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli, a koji ću uz dozvolu autora prenijeti u cjelosti:

tvrtko tuzlaOTKRIVANJE SPOMENIKA PRVOM BOSANSKOM KRALJU I OTVARANJE PARKA POSVEĆENOG KONTINUITETU DRŽAVNOSTI BiH

Građanima je potreban udoban život u lijepome gradu. Kvalitetne komunalne usluge i njihova prihvatljiva cijena, sigurna zdravstvena i socjalna zaštita, solidna mogućnost za obrazovanje i kulturni život, kao i ljepota gradskih trgova, plaža, parkova i igrališt, jedne opredijeljuje da ovdje ostaju i investiraju, a druge da u Tuzlu dođu i ulože svoj kapital. Građanima je potreban i posao a posla nema bez investitora, neprekidne gradnje i ukupnog razvoja. Investitori će doći samo u lijep i privlačan grad i u sredinu u kojoj vlada harmonija među građanima. Dakle, ovaj spomen park u funkciji je ugodnijeg života građana, u funkciji ljepše i privlačnije Tuzle turistima i investitorima, kao i u funkciji očuvanja našeg zajedničkog života, putem njegovanja našeg zajedničkog naslijeđa.

Primijetili ste da Tuzlu nikad prije nije posjećivalo toliko ljudi iz udaljenih dijelova BiH i inostranstva. Ove godine ih je na slanim jezerima bilo više za 30%, nego prethodne. Ljetos su naši trgovi bili prepuni ljudi. I turizam je postao naša velika razvojna šansa. Grad koji je interesantan turistima, privlačan je i investitorima i mi smo u ovoj godini postali najveće gradilište u Bosni i Hercegovini. Tuzla je postala lijepa i privlačna, a sa ovim velikim centralnim parkom evropskog izgleda, biće još ljepša, privlačnija i udobnija za život svojih građana, boravak sve većeg broja turista i dolazak sve većeg broja investitora. Danas gostima imamo šta pokazati.  

Građani su zaslužili park koji će imati velike zelene travnjake, poseban sistem odvodnje ali i sistem vlastitog navodnjavanja sa prskalicama koje se automatski uključuju ali i isključuju kod prvih kapi kiše, svoj javni toalet, moćnu rasvjetu, video nadzor, bežični internet, solidne klupe, korpe, granitne staze i šarene cvijetnjake, dovoljno stabala drveća i veliku površinu. Građani zaslužuju park kojeg ćemo, nakon izgradnje pasarele koja je u toku, povezati još jednom pasarelom sa kompleksom slanih jezera. Na ovakav park smješten između plaža slanih jezera i korza, bio bi ponosan svaki evropski grad.

Osim o našem prirodnom naslijeđu, ovaj park će svjedočiti i o našem kulturnohistorijskom naslijeđu, o višestoljetnom kontinuitetu državnosti Bosne i Hercegovine. Razvijene evropske države kontinuitet suverenosti odavno dokazuju spomenicima svojih poznatih osnivača, ujedinitelja i vladara. Mi posjećujemo njihove trgove i parkove, slikamo se pored spomenika i divimo njihovim vrijednostima. Dobro je poštovati druge i diviti se svemu što je kulturno i lijepo. Nije dobro to što ne poštujemo dovoljno svoje – bosansko. Ako mi sami nedovoljno ističemo svoje historijske vrijednosti, zašto očekujemo od drugih da tih vrijednosti budu svjesni? Kako će nas upoznati i više poštovati drugi ako im se nismo predstavili? Evo, mi ovdje i sada hoćemo na isti način na koji to rade razvijeni evropski gradovi, istaknuti višestoljetni kontinuitet naše suverenosti i državnosti i ponosno pokazati spomenik prvog bosanskog kralja, u čije vrijeme je Bosna bila najmoćnija država na Balkanu.

Ovakav spomenik odavno je potreban Bosni. Poslednjih decenija dvadesetog stoljeća uporno se potenciraju nacionane različitosti a zanemaruje jedinstvo. Nekim pojedincima i grupama to je donijelo korist ali sve nacije, svi građani i država kao cjelina, trpe veliku štetu. Zato je potrebno da istovremeno poštujemo različitosti i svaku vrstu naconalne i vjerske osobenosti ali da pri tome nikada ne zanemarimo jedinstvo, kako bismo ostavarili harmoniju među razlikama. Jer, kad vlada disharmonijama među našim razlikama, nikome nije dobro. Samo harmonija i mir, dobru, sreći i boljem životu daju pravu priliku.

U vezi sa gradnjom ovog spomen parka, kojeg smo zamislili kao silu spajanja, nasuprot silama razdvajanja, otvorile su se i neke rasprave koje bi naše zajedničke korije proglasili samo svojim. Podsjećam da Bosna i Hercegovina nije ni patarenska tj. bogumilska, ni pravoslavna, ni katolička, ni muslimanska, nije ni hrvatska, ni srpska, ni bošnjačka, nego je i bošnjačka i hrvatska i srpska, i bogumilska i muslimanska i katolička i pravoslavna i ateistička i agnostička. Ona je  prije svega naša zajednička, bosanska i hercegovačka. Neki su ljubazno pitali otkud se 621 godinu poslije smrti prvog bosanskog kralja, njegov spomenik podiže baš u Tuzli. Ovo je grad koji dosljedno njeguje zajednički život i zna poštovati zajedničko naslijeđe svih. U sve po čemu je posebna, Tuzla tradicionalno prestavlja simbol svih bosanskohercegovačkih različitosti i zna tajnu uspostavljanja harmonije među njima. Osim toga, ime Tuzle duboko je vezano za ime soli a ime soli vezano je za ime Bosne. Po velikom historičaru Lajošu Talociju, korijen riječi Bosna nije južnoslavenskog, nego staroarbanaškog tj. staroilirskog porijekla , i ta riječ označava solnu tj. slanu zemlju ili posudu iz koje se isparavanjem dobija so. Evo nas na toj slanoj zemlji gdje je prije dolaska nas južnih Slavena, nastalo ime Bosne, evo nas u najstarijem gradu u Bosni i Hercegovini i jednom od najstarijih u Evropi, u Tuzli koja baštini neolitsku kulturu proizvodnje soli. Ljudi su ovdje živjeli, radili i proizvodili u neolitu tj. 3,5 000 do 5,5 000 godina prije naše ere. Bosanski korijeni su duboki i oni su prije svega bosanski, odnosno bosanskohercegovački, oni su i predkršćanski i kršćanski i i patarenski, bogumilski i predmuslimanski i muslimanski, vjernički ali i heretički, religijski ali i ateistički i agnostički. Jeste, u naš višestoljetni kontinuitet utkan je i patriotizam agnostika i ateista i ništa u Bosni i Hercegovini ne može biti posebno, nego sve zajedno, u kaleidoskopskom kretanju, međusobnom prožimanju i mijenjanju, i tako u neprekidnom trajanju. Naši zajednički korijeni obuhvataju sva vremena i sve običaje.

Otvaramo ovaj spomen park u vremenu naročite ugroženosti Bosne i Hercegovine. Ovim spomen parkom mi, uz nesporno, iskreno, puno i dužno poštovanje odvojenim nacionalnim identitetima, dodajemo još jedan povezujući i harmonizirajući, naš zajednički bosanski identitet. Jer, Tvrtko I Kotromanić, Kulin ban i ovi stećci, simboli su našeg zajedničkog bosanskog identiteta, zajedničkog naslijeđa svih, velika prilika da se odlučnije okrenemo i onome što nas veže.

Neka ovaj spomen park bude i pobuna svih nas protiv onih koji godinama tragaju za centrima moći izvan Bosne i Hercegovine, i to onim centrima moći koji su skloni razbijanju jedine nam države. Hvala svim državama koje podržavaju suverenost, državnost, neovisnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine. Neka nas ostave na miru države koje bi da nam nameću bilo šta antibosansko. Pogotovo nam smetaju oni naši državljani kojima je preče tuđe nego svoje, ovo naše, bosanskohercegovačko. Uz iskreno, maksimalno i pošteno uvažavanje bošnjačke, hrvatske,srpske i drugih nacija prisutnih u Bosni i Hercegovini, mi odavde upozoravamo da je krajnje vrijeme da svoja prava ostvare i pripadnici najmnogoljudnije i najugroženije manjine u Bosni i Hercegovini. Vrijeme je da građani koji se izjašnjavaju kao Bosanci ili kao Hercegovci, prestanu biti pravno tretirani kao ostali. Sve dok Bosanci i Hercegovci u Bosni i Hercegovini budu potcjenjivani i vrijeđani imenom ostali, i Bosna i Hercegovina će biti tretirana kao nešto ostalo i sasvim sporedno. Još nisu prošli vozovi za taj čin konačnog nacionalnog oslobođenje Bosanaca i Hercegovaca. I ljudima koji su rođeni u mješovitim brakovima i po roditeljima imaju dvostruke ili višestruke BH korijene, kao i ljudima koji nisu rođeni u takvim brakovima ali se osjećaju kao Bosanci ili kao Hercegovci, zaista treba omogućiti ista prava kakva imaju građani koji se izjašnjavaju kao pripadnici jednog od konsitutivnih naroda.

Spomenik prvom bosanskom kralju biće trajan simbol svemu što nas veže, svemu zajedničkom i on će preživjeti i smiješne rasprave o tome da li je Tvrtko I Kotromanić pripadao ovoj ili onoj naciji, jer u njegovo doba nacije u današnjem smislu te riječi nisu ni postojale. Zahvaljući svojoj snazi i jedinstvu tadašnjih Bosanaca, Tvrtko I Kotromanić je postao kralj. Kotromanići su porodica sa sjevera Bosne a Tuzla je najveći grad i sjevera i istoka Bosne. Tvrtko I Koromanić je jednu od svojih najvećih vojnih i političkih borbi, dobio baš ovdje u blizini, u Srebreniku. Odbio je inkvizitorsku invaziju ugarskog kralja Lajoša I Velikog tj. Ludovika, u jesen 1363. godine. Poslije je poraženi kralj Lajoš pisao u svojoj ispravi iz 1370. godine, kako je u Bosni bilo nebrojeno mnoštvo heretika i patarena, koje je on htio istrijebiti iz Bosne i da je zato digao vojsku. Inkvizitorska vojska Lajoša I Velikog, nije uspjela osvojiti Srebrenik i poraziti Bosnu, Tvrtko I Kotromanić nije im dopustio da ovdje muče i na lomačama pale bogumile ili bosanske patarene, ugarski kralj nije uspio, kako je sam rekao „istrijebiti bosanske heretike i patarene“. Tvrtko I Kotromanić ga je pobijedio ispod Srebrenika, čak mu zarobio i kraljevski pečat, i odbranio slobodu Bosne da bira vlastiti uvjerenja i vlastiti put. Tom pobjedom sam Tvrtko je uzdigao Bosnu do potpune neovisnosti i suverenosti i omogućio joj status kraljevine, a u to doba razvoja države i prava, kraljevine su označavale potpunu neovisnost i suverenost. Prvi bosanski kralj je uzdigao naslijeđeno od bana Kulina, Stjepana II Kotromanića i drugih, i omogućio dugo trajanje bosanske autonomnosti i u osmansko i austrougarsko doba, priznanje Bosni i Hercegovini potpune ravnopravnosti sa drugim republikama bivše Jugoslavije, a prema odlukama ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, što je poslije građanima BiH dalo priliku da putem referenduma, izglasaju svoju nezavisnost 1992. godine, te da se i zastava Bosne i Hercegovine, koja je stilizovani grb ili štit kralja Tvrtka I Kotromanića, zaviori ispred UN-a u Njujorku. Evo Tvrtkovog grba sa ljiljanima na postamentu i eno Tvrtkovog ljiljana na štitu bosanskog ratnika predstavljanog reljefom na poleđini spomenika.   

Tvrtko I Kotromanić je zajedničko naslijeđe svih nas. Bosna i Hercegovina je čekala na njegov spomenik 621 godinu. Ne možemo više čekati. Vrijeme je da nam se ovdje u Tuzli, u Bosni, u Bosni i Hercegovini, nešto istinski zajedničko i bosanskohercegovačko desi. Živjeli svi građani, svi narodi i sve narodnosti Bosne i Hercegovine! Živjela Bosna i Hercegovina!

Tuzla, 22.9.2012.

Načelnik Tuzle

Jasmin Imamović