Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Sve što je Dodik tražio, Lagumdžija je ispoštovao”

semso PARLAMENT

Što se sredstvima Elektroprenosa ne jačaju institucije BiH? Svi znaju za slučaj prijetnje direktora SIPA glavnom tužiocu i svi šute, kao da tako treba, kaže u intervjuu za Oslobođenje Šemsudin Mehmedović, državni parlamentarac.

S obzirom na to da je sjed­nica Predstavničkog doma PS- BiH odgođena, kakve su šanse da u sljedeću godinu uđemo sa privremenim finansiranjem bh. institucija?

Vrlo je vjerovatno da ćemo u 2014. ući sa privremenim finansiranjem, bez obzira na uslove MMF-a, kako to kažu ovi iz vladajuće stru­kture. Očigledno je došlo do nesu­glasica u provođenju sporazuma SNSD-a i SDP-a, odnosno Lagumdžije i Dodika, jer je prvi sve dao što se dati moglo za račun svog ostanka u vlasti i fotelji ministra vanj­skih poslova, a Dodik hoće još. Kad pogledate zadnju godinu, vidjet ćete da je sve dosadašnje ustupke koje je Dodik tražio, Lagumdžija ispoštovao.

Koji su to?

Evo: Vijeće Regulatome agenci­je za komunikacije, Ured za žalbe, fiskalni okvir koji državu osiroma­šuje za račun entiteta, jer državni budžet nije rastao ni marku, dok su entitetski rasli i po 30 posto, Elektroprenos… Ima još. Ono što zabrinja­va jeste da nema kraja ustupcima. Kraj je godine, budžeta nema ni na vidiku. Čim su klubovi dostavili masu amandmana, shvatio sam da nema političkog dogovora u ve­zi s budžetom. Amandmani SNSD- a zapravo umanjuju snagu institu­cijama koje žele rasturiti, u prvom redu to su Ministarstvo odbrane, po­tom Sud, Tužilaštvo, one agencije za koje SNSD smatra da ne trebaju dje­lovati na nivou BiH. S druge strane, Lagumdžijin krug je uložio amandmane kojima želi na jedan politi­kantski način pokazati da se oni za­lažu za odbranu, institucije pravo­suđa, što zapravo ne pokazuje nji­hove iskrene namjere da jačaju te institucije, već se žele javnosti pri­kazati kao borci, a već imaju dogo­vor da se ne smije premašiti fiskal­ni okvir od 750 miliona izvorno sa jedinstvenog računa BiH.

Diktat iz Srbije

To dovoljno govori o toj politi­čkoj opciji, koja je, smijem slobo­dno reći, Bosnu i Hercegovinu u zadnje četiri godine vratila una­zad i zaustavila evropski put na jednoj kritičnoj tačci. Svima nam je bilo jasno već ranije da BiH ne­će dobiti datum za pregovore sa EU prije Srbije. Evo, Srbija ga je dobila, šta se sad čeka?

Zašto je to bilo jasno?

Zato što politički faktori iz RS-a zapravo provode politiku koja im se diktira iz Srbije i na neki način od ruske Federacije. Očigledno je da se širenje NATO-a i EU želi zausta­viti i slučaj Ukrajine je to jasno po­kazao. Suviše je blizu NATO-ov raketni štit ruskoj Federaciji, što uka­zuje na to da se politički ciljevi ve­likih sila, nažalost, prelamaju pre­ko naših leđa. Naš NATO-put je ve­oma upitan po izjavama predstavni­ka političkih stranaka iz RS-a, koji su zapravo samo glasnogovornici po­litike Srbije i ruske Federacije.

Da li zbog toga imamo i četi­ri prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH, u isto vrijeme, u parlamentarnoj proceduri?

To pokazuje daje nešto dogo­voreno između Lagumdžije i Do­dika i oko izbora. Da li je to urađeno na način haj’mo napra­viti konfuzno stanje u kome nema izlaza, pa ćemo reći da je jeftinije spajanje općih izbora sa lokal­nim, što znači odgađanje izbora i katastrofu za ovu zemlju, jer oči­gledno je da im obojici trebaju bar još dvije godine za obračun sa političkim neistomišljenicima ko­ji mogu ugroziti njihove izborne re­zultate. SDP-u je stalo da uništi SDA, a SNSD-u da uništi SDS.

A HDZ-u BiH?

HDZ ima jednu posebnu ulogu i njegov odnos spram države je za­pravo sličan onom iz vremena Boban – Karadžić, jer Čović vrlo vješto koristi političku snagu Dodika, odnosno mehanizme koje on ima – blokade na nivou BiH. On je pri­volio na neki način Dodika da ih koristi i u pridobijanju političkih cilje­va za račun HDZ-a. Svaki istup Čovića ide u prilog Dodiku i obrnuto. HDZ-u BiH bi godili izbori da uđe u vlast, ali zarad političkog interesa Mostara, dobijanja trećeg entiteta na mala vrata, hrvatskog kanala, Tra­vnika… vjerovatno smatra kako mu je bolje da to riješi i da na sljedećim izborima zakuca pobjedu, pa je očekivati da i on to podržava.

Sad više ne vrijedi fraza “le­gitimni predstavnici hrvatskog naroda”. Ostao je samo Čović…

Šta znači legitimni predsta­vnik hrvatskog naroda? Onda na­ma izbori ne trebaju, neka Hrvati biraju svog predstavnika, Bošnjaci svog, Srbi svog i da ih sastavimo kao što to rade po određenim kafanama i banketima. Ono što je za­brinjavajuće jeste što mi nemamo u BiH parlamentarnu demokratiju. Davno su centri moći izmješte­ni iz institucija, parlamenata, pa i iz Vijeća ministara BiH. Šta može danas predsjedavajući Vijeća mi­nistara učiniti bez da pita Čovića, indirektno i Dodika i Lagumdžiju? On ne smije niti jednu odluku do­nijeti i potpisati bez konsultacija s njima. Dobro se konsultovati, ali nema odgovornosti u smislu zako­na ni Dodikove ni Čovićeve.

Ima li Lagumdžijine?

Naravno da ima. On je zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i on će sigurno odgovarati zbog svih ovih blokada koje država ima otkako je on na funkciji. Naveo sam nekoliko zakonskih rješenja kojima je zapravo BiH izgubila kredibilitet i snagu u međunarodnim odnosi­ma, upravo zbog politike koju vodi Zlatko Lagumdžija.

Zbog čega vodi takvu politi­ku?

Nema racionalnog odgovora, osim da mu je cilj da ostane u toj ministarskoj fotelji i da bude on prvi u Bošnjaka da se nešto pita.

Ima li finansijskog intere­sa?

Naravno. Tu su ekonomski interesi prevashodno, jer ukoliko on ne bude donosio odluke i ne bude se pitao, nema para. Hi­droelektrana na Drini, Elektroprenos, telekom-operatori o kojima vrlo rijetko i novinari govore, a svi znamo ko je tu i na koji način do­bio dozvolu preko dosadašnjeg direktora Regulatorne agencije za komunikacije itd. Uglavnom su ti akteri povezani i na ključnim su funkcijama u BiH.

Šta je bio motiv SDP-a i Lagumdžije u predstavi usvajanja čitavog seta antikorupcionih zakona?

Svjesni su oni da takva vrsta zakona ne može proći, ne može je prihvatiti demokratska javnost, ne samo u Bosni i Hercegovini već ni Evropi. Vidjeli ste stav Evropske unije o tim zakonima.

Jesu li to zaista antikorupcioni zakoni?

Pogledajte nadležnosti Agenci­je: njome bi zapravo diktirao neko u komitetu, ko bi nazvao telefonom i rekao oduzmite imovinu tom i tom i onda neka on dokaže da li ju je legalno stekao?! To je komitetski na­čin odlučivanja i to je partijska agencija. Možete zamisliti šta bi radili nekom ko im se ne sviđa? Bor­ba protiv korupcije mora biti borba svih nas, ali tako da svi budemo je­dnaki pred zakonom, a ne da oni iz SDP-a budu jednakiji.

Imala je Delegacija EU u BiH mišljenje i o Elektroprenosu, pa ništa?!

Jasno je da trojac Dodik – Lagumdžija – Čović puno ne zazire od bilo kakvih stavova Evropske komisije, ali ni Evropska komisi­ja nije iskrena prema ovoj zemlji.

I EU je rekla da su antikorupcioni zakoni loši, a Komisi­ja ih je pohvalila.

Dobri su zato što ih predlažu socijaldemokrati. Ako su socijal­demokrati Dodik, Čović i Lagumdžija, onda sam ja socijaldemo­krata na kvadrat. Veći sam socijal­demokrata od njih jer oni pod plaštom socijaldemokratije žele os­tvariti vlastite interese. To nije socijaldemokratija. Oni prave eli­tističko društvo koje nama ne treba. Nama treba koliko-toliko izjednačena socijalna slika, a ne enormne socijalne razlike. Mi nemamo srednjeg sloja uopće.

VSTV ne poduzima nikakve mjere u okviru svojih nadle­žnosti, a trebali bi ako zaista žele očuvati dignitet sudija i tu­žilaca. Svima nam je poznat slu­čaj Diane Kajmaković, koja sv­jedoku išareti gdje će ostaviti torbu sa parama, o aferama Čavka da i ne govorim. Treba li BiH takve tužioce i šta je onda argument protiv Dodikovih na­pada na Sud i Tužilaštvo?

BiH, nažalost, sada trpi posljedice reforme pravosudnog sistema, provedene za vrijeme Alijanse za promjena. Tada je jedan “kadrovski potencijal” Alijanse implementiran u pravosudne institucije i danas imamo takav potencijal kakav ima­mo. I svi mi u BiH to trpimo. I ja sam za reforme, ali ne iz pobuda o kakvi­ma govori Dodik. Kada razgovarate sa sudijama i tužiocima, oni kažu da su nedovoljno plaćeni da bi toliko ra­dili. Mi smo zemlja izašla iz rata, sa velikim brojem predmeta, zemlja ko­ja je pravno neuređena i normalno je da oni imaju mnoštvo neriješenih predmeta i traže povećanje broja izvršilaca. To košta, ali ključni je pro­blem nedisciplina i neodgovornost spram VSTVa koji im je naneki na čin šef, a nemaju ni odgovornosti prema narodu, prema ljudima koji trpe sve posljedice.

Izbora mora biti

Imate moj slučaj, eklatantan pri­mjer zloupotrebe institucije – Agen­cije za provođenje zakona, o kojem Sud i Tužilaštvo šute. Svi to vide, ali nije problem zato što se to događa Mehmedoviću. A bit će kad oni dođu na red? Svi znaju za slučaj pri­jetnji direktora SIPA glavnom tuži­ocu i još nekima i svi šute, kao da to tako treba. Zašto šuti ministar sigur­nosti? Očekujem da svako na svom mjestu preuzme određen stepen odgovornosti i pred zakonom i pred ljudima. Lagumdžija, možda, zbog svojih godina, neće stići odgo­varati pred zakonom, ali će imati historijsku odgovornost za ovo što ra­di jer je ovaj katastrofalni period i stanje BiH u kome je vodio glavnu političku riječ.

Gdje je ekonomija BiH?

Prilikom rasprave o budžetu u prvom čitanju, slušao sam jednog profesora iz SDP-a, koji na vrlo smi­ješan način brani SDP-ovu podršku budžetu i izmjene Zakona o Elektroprenosu. Da se sredstva od amorti­zacije trebaju i mogu trošiti u pro­vođenju ekonomskih politika! To je smiješno. Da to čujem od jednog profesora. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Ali, kad imaju podršku određenih medija, to se predstavi kao nešto dobro za državu, da je eto problem što 130 miliona stoji na računu, niko ih ne troši, to je deblokada, oni su godinama skupljali sredstva i haj'mo ih sada potrošiti i popuniti rupe u budžetima entiteta. Što nisu, ako već hoće, prebacili ta sredstva u budžet BiH? Neka jačaju institucije BiH. Ne, to treba entiteti­ma, gdje dominantno vladaju SDP i SNSD.

Hoće li biti izbora 2014?

Izbora mora biti. Ukoliko ih ne bude, moglo bi se svašta desiti, bez obzira na to što i Lagumdžija i Do­dik i Čović znaju da nema kapacite­ta unutar BiH za izbijanje socijalnih nemira. Ljudi se boje rata i onda nerado protestiraju. Ako bi baš bili to­liko politički drski da ne dozvole izbore, onda bi to izazvalo lanac so­cijalnih nemira. Vidite da je ovaj aranžman sa MMF-om vezao ruke ne samo BiH veći entitetima i ja vje­rujem da oni nemaju rješenje za ovu ekonomsku krizu.

Ima li je SDA?

Neki ljudi koji o tome razmišlja­ju u SDA sigurno imaju, ali da SDA kao opoziciona politička stranka izlazi u javnost s njima, toga nema, što je sasvim razumljivo. Sigurno je da kapaciteti koje SDA ima mogu da­ti rješenja i znam da krugovi ljudi već o tome razmišljaju, ako stranka po­bijedi na izborima.

 

SDA je rezultat kompromisa Tihića i Izetbegovića

Sulejman Tihić je neizravno priznao da je SDA već počela di­jeliti postizbome pozicije…

SDA je zapravo rezultat tog kompromisa između Tihića i Izetbegovića. Bilo kakav pokušaj politi­čkog iskoraka unutar SDA se tuma­či s jedne ili druge strane da jedan ruši drugog i to je bavljenje samim sobom. Troši se energija na unu­tarnja pitanja. Nadam se da će već formiranje listi to potpuno eliminisati. Visoko pozicionirani dužnosni­ci u SDA sada prvo razmišljaju gdje će ko biti na listi i kakva će kome pozicija biti dodijeljena, što svaka­ko nije dobro, jer vodi u izostanak principa u kandidiranju. A ukoliko se ne bude vodio računa o mišljen­ju naših ljudi iz baze, naroda, ne treba očekivati dobar rezultat, bez obzira na katastrofalne greške SDP-a i drugih stranaka. I još ne­što: ako SDA riješi pitanje Saraje­va, riješila je pitanje cijele BiH.

(Jelena Milanović, Oslobođenje, 24.13.2013.)