Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Dejtonski (ne)sporazum

dejtonski-sporazumOvu kolumnu pišem 21. novembra, 2013. godine, koji je poznat kao dan kada je Dejtonski sporazum bio potpisan. Ja bih ga najprije nazvao Dejtonski (ne)sporazum, jer je sve što treba da nosi po pitanju normalizacije života u BiH, uglavnom izostalo u njegovom implementiranju.

Da nije bio potpisan, rat bi se nastavio, hrvatska vojska bi sa armijom BiH rastjerala sve iz Bosanske Krajine i RS bi tim pomjeranjem tada, pod pretpostavkom, bila djelomično u Istočnoj Bosni, od dijela Sarajeva prema istoku i jugu, jedan dio Hercegovine i to bi ugrubo bilo to, jer padom Banja Luke, hrabri genocidaši bi se najvjerovatnije uhvatili traktora i kamiona iz cijele BiH i put matice majčice, onako kako znaju najbolje kad ih neko napokon potjera. I da se na tom stanju otišlo u Dejton, bilo bi bolje za nas, koji volimo ovu zemlju kakva je oduvijek bila, u njenim historijskim granicama. Međutim, pregovori su bili onda, kada je NATO zabranio dalje napredovanje po Bosni, bilo im žao da Srbi ne dožive istu sudinu izbjeglica kao muslimani, jer muslimani manje vrijede od Srba, po tom nekom krstaškom nepisanom pravilu. Pišem ovako grubo direktno, jer nema smisla se pretvarati i pisati u nekim aforizmima.

Dejtonski sporazum se ne bi trebao zvati mirovni, već ratni sporazum. Iz razloga što nije donio pravi mir, a zaustavio je pravo nepravedni rat, barem onaj nasilni sa oružjem. Rahmetli Alija Izetbegović, je za Dejtonski sporazum rekao da donosi nepravedan mir, a zaustavlja pravedni rat, koji nismo mogli više, kako je on tada rekao nastaviti voditi jer smo bili na izmaku snaga. Neću i ne smijem analizirati izjave Alije Izetbegovića, jer o njemu imam relativno specifično mišljenje i mislim da on nije kadar političara, jer merhametli čovjek nije za politike, merhametli čovjeku bi bolje bilo u kancelariji merhameta ili rijaseta. Ali i da je bilo ko drugi bio umjesto njega, sa zavrnutom rukom bi morao prihvatiti iste uslove.

Ko je gledao emisiju o tome kako se pravio ovaj sporazum, iz izjava sudionika istog, je mogao primjetiti da je to bila jedna trgovina teritorijama, u kojoj se većinom unaprijed znalo kako će u nekih 90% teritorija ostati formirana, direktno po linijama razdvajanja. Niko nije smio rizikovati još nekoliko scenarija poput Srebrenice, jednostavno je cijela situacija vodila ka tome, da imamo Status quo Dejtonski sporazum o prestanku ratnih dejstava. Istovremeno, kada su zapadnjaci vidjeli da je zeleno svjetlo koje su dali Hrvatima da potjeraju četnike sa svoje teritorije, toliko djelotvorno da se aplicira i u Bosni, prepali su se masovnog egzodusa Srba i nove izbjegličke katastrofe, u svojim EU zemljama prvenstveno, jer kako bi tek onda bilo da su morali poslije naših prihvatiti i njihove izbjeglice, to bi značilo proširenje sukoba na okolne EU zemlje i to od strane izbjeglica.

Prije Dejtona su nam ga šuknuli sa vašingtonskim, kada su zaustavljanjem sukoba između HVO i ARBiH, ono malo teritorije iscjepali na kantone i tako i danas imamo taj „treći entitet na terenu“, ali ne na zvaničnim papirima. A unutar kantonistana, popularno zvane Federacija, imamo katastrofalno stanje, užas od provincijske papanske administracije.

Ne zna čovjek da li su nam valjali ili ne sa ovim sporazumima. Ako smo u oba slučaja bili u teškoj situaciji, onda su nam valjali, ali opet nam nisu valjali, jer su nas oni nepodržavanjem u početku i doveli u sve ovo. Drugo, mi smo naivni, i da smo mogli nešto konkretno napraviti na terenu, mi to ne bismo znali iskoristiti i zato ne znam da li su nam valjali ili ne ovi pregovori, u tim trenucima, u tom periodu. Sa ove distance, ni jedan ni drugi sporazum nije valjao za one koji vole cijelu BiH. Dejtonski sporazum je u suštini (ne)sporazum. On je prekinuo rat, ali nije prekinuo ono zbog čega je rat počeo, a to je secesionizam naših unutarnjih komšija, ka istoku i zapadu. Nije prekinuo ništa od zla koje je krenulo, a u drugom segmentu, osnovni elementi Dejtona se nisu na terenu ispunili i tako ovaj projekt u stvarnosti nije uspio, nije dao rezultate osnovnih zahtjeva, jednostavno nije više upotrebljiv. To što je prekinuo pucanje i ubijanje, ne znači da je uspio u cjelini, jer u njemu ima još puno važnih stavki koje nisu ispunjene.

Znam da ništa ne znam

Kakav je samo (ne)sporazum, dovoljno govori ona strana, od kojeg oni imaju najviše koristi, a to je RS. Oni Dejtonom smatraju početak svoje slobode ili oslobađanje od nametnute BiH, a Dejton u osnovi je podrazumijevao da se svi vrate na svoje, uz garancije da ih niko neće ponovo otjerati bilo kojim mirnodopskim načinom. Dakle, oni su prvo kršili Dejton to te mjere, da isti nije ispunjen, ali cijelo vrijeme ga spominju kao rođendan RS-a. Uvijek kažu kako BiH nije funkcionalna zemlja (normalno da nije kad njom vladaju nefunkcionalno savjesna ljudska bića koja dobijaju glasove od još zbunjenijih građana), a nikad ne kažu kako Dejton nije funkcionalan, jer oni ne žele da bude. Dakle, Dejton je jedan veliki (ne)sporazum, iza kojeg se kriju svi mogući lopovluci, nepravda i zločini.

Šta ja znam, znam da ništa ne znam, dovoljno mi je to. Svašta se dešavalo, mi ništa ne znamo, oni što znaju šute, jer imaju razloga. Fino im u većini, šute o svemu, ne smijemo mi znati. Bolje je za nas da ne znamo. Što bi rekao Jack Nicholson u onom filmu Tom Cruise-u, ti ne možeš podnijeti istinu, mi ne možemo podnijeti istinu. Zato nam je i ne govore. I ovo što su nam rekli, je dovoljno da čovjek poludi, ali kako poluditi, kad svi imamo roditelje, svi smo roditelji, ne možeš tek tako odlijepiti, imaš neku posebnu kočnicu, koja koči totalni revolt.

Na kraju bi moglo ispasti da je ovo bilo jedan veliki (ne)sporazum, koji je samo potvrđen dejtonskim (ne)sporazumom. Jednostavno je tako moralo biti, sranja se dešavaju, svuda po svijetu, evo sada u Siriji, bore se frakcije nekih muslimana, jedni ubijaju druge, a onda jedni idu u svoje džamije, a ovi onda u svoje, moliti se dragom Bogu da uništi one druge, koji ne valjaju. U Iraku je to već odavno normalan život pun auto bombi, u Iraku auta od auto škola imaju bombe u gepeku, to je sastavni dio obuke. Na Burmi budisti ubijaju muslimane, valjda ne mogu Kineze pa udri po muslimanima, uvijek mora biti neki belaj, i zločini, jer to tako ide na ovoj planeti, planeti (ne)sporazuma. Nekom nešto nije jasno, ne sviđa mu se, nekom se nije svidio referendum ‘91. godine, jednostavno to za nekog nije bilo sporazumno, i on odluči da ubija narod, jer je to sve jedan (ne)sporazum.

Dejtonski (ne)sporazum, svakoga ga tumači kako hoće, jer je nerazuman, ako ga ne ispuniš dobar si, ako ga ispuniš dobar si opet, ali uglavnom, Dejtonski sporazum je kao neka igrica, koju možeš igrati koliko hoćeš, jer imaš opciju da spasiš dokle si došao na nivou. Mi smo došli do Dejtona, tu su se svi tuspasili, narod se od ubijanja spasio, nepravedno stanje na terenu se spasilo, i kad god kreneš naprijed, ovi drugi sa svojim đojstikom samo prekinu, i vrate nas na tačku na kojoj su nas spasili.

Spasili nepovoljno stanje, a narod nisu spasili istog, to je taj Dejtonski nesporazum. To je nama naša borba dala, da imamo Dejtona za maršala. Zadnjim popisom se armira ovaj Dejtonski (ne)sporazum, koliko je ovo (ne)sporazum, dovoljno je pokazala sva zbunjenost naroda, oko nacije Bošnjaka. I tako sve ono što je zapečaćeno u Dejtonu, postade stvarnost. Svi koji su pojeli to govno od Dejtona, sada se prave ludi, Srbi se prave budale, kada im Dejton treba spominju ga u svakom kontekstu, kada im ne treba ušute se kao da ga nema. Hrvati ga žele mijenjati, ali samo na još veće cijepanje države. A Bošnjaci bi ga mijenjali, kao i Federaciju, ali se prvo između sebe ne mogu dogovoriti o Bošnjačkim vitalnim interesima, a to je po meni smanjenje političkih stranaka u predstavljanju Bošnjaka u BiH.

Ostali se ništa i ne pitaju, a ako hoćete pravo da vam kažem, sve i da se pitamo, ostali, šta možemo promijeniti u ovom (ne)sporazumu nekvalitetnih nacija. Da li je bio predstavnik ostalih u Dejtonu, nije, znači ostali se ništa nisu pitali, a tada je ostalih bilo puno više nego sada. Nesporazumno smo se razišli vremenom, jer je (ne)sporazum bošnjačkih stranaka doveo bošnjački narod u tešku situaciju na svakom polju. I doveo bosanski narod možda u nestanak.

Dejtonski (ne)sporazum tri nacije, 18 godina kretanja unazad, kome valja, neka mu je na čast.