Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visočka „jangija“ i nakon 102 godine

jangijaStanovnici Visokog posebno pamte 11. novembar. Na ovaj datum, davne, 1911. godine našu čaršiju bosansku zahvatio je, i za današnje omjere, veliki požar. Vatrena stihija je nanijela ogromnu štetu kućama u starinskim visočkim sokacima.

Po kazivanju starih Visočana, zna se da je tog 11. novembra, ranom zorom, oko tri sata, jugozapadni vjetar koji je puhao jače nego obično, raspuhao napušteno vatrište u gornjem dijelu današnje čaršije, u kući visočkih starosjedioca Mataradžija. Od bezazlenih ugaraka, koji su dogorijevali razbuktala se ogromna vatra.

Taj dan Visočani pamte pod imenom „jangija“. Riječ „jangija“ tur. „jangyn“ 1. požar, 2. vatra. (Bratoljub Klaić, 1980, Zagreb, Rječnik stranih riječi, str. 624).

Plamen je prvi uočio kotarski stražmeštar Uroš Prica i pucnjevima iz pištolja dao znak za uzbunu. Vatra nošena vjetrom brzo se širila i tako je izgorjela kompletna gornja čaršija, Donja Mahala, te stare drvene kuće uz ulicu. Vatra nije poštedila ni staru belediju, Šadrvansku džamiju i medresu. Požar je progutao oko 450 kuća, dućana i pojata, a ukupna šteta je procijenjena na dva miliona kruna.

Dugo godina poslije visočka čaršija se oporavljala i postepeno gradila. Kažu, da je vladalo veliko siromaštvo. Ljudi su pamtili 11. novembar i molili da se više nikada ne ponovi. I od tada, ako pitate Visočane, po čemu je poseban ovaj dan, kazat će bez razmišljanja „pričali su stari ljudi, tada je bila „jangija“.

„…pitamo mudrace nesigurne o tome šta s jutra biće, zovemo tako između oblaka na sve strane, svoje pravo biće…“ Mak Dizdar