Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ako je kokošarenje politika, onda smo na pravom putu

jasho by tabak1Dan nakon što je Muhamed Husić od strane KO SDP-a kandidiran za mjesto ministra privrede ZDK, na sarajevskom aerodromu susreo sam se sa Mirsadom Mešićem, predsjednikom KO SDP-a ZDK kojeg do tada nikada nisam sreo niti sam imao priliku da razgovaram s njim. Zanimalo je Mešića zašto sam ja protiv SDP-a i zbog čega na Visoko.co.ba dajem toliki prostor dr.Jasminu Mujanoviću članu KO SDP ZDK i članu GO SDP BiH, te nekadašnjem predsjedniku OO SDP Zavidovići i poslaniku u Skupštini ZDK. Valjda je to u odnosu medija i politike normalno, što je od prošlih lokalnih izbora u Visokom, pa gotovo i legalizovano putem novonastalih medija u kojima rade plaćenici zaduženi da fotošopiraju i uljepšavaju visočku stvarnost suprotno istini i novinarskoj profesiji. Nismo još ni kafe naručili, a Mešić mi je prvo rekao da sam plaćenik lokalne SDA, a kad sam pojasnio da me oni preziru više od njega, onda mi je rekao da sam plaćenik Fikreta Plevljaka, Mensura Jašarspahića i dr.Jasmina Mujanovića. Pitam ga kako da to kombinujem sa ovim da sam već plaćenik Šemsudina Mehmedovića i Rusmira Hrvića, a prije toga i Đemila Ugarka i odnedavno Refika Kurgaša, šta da radim sa tolikih para??? Predložio sam da kao Adil-beg Zulfikarpašić otvorimo zajedno neku Fondaciju, pa da ostanem upamćen kao neki dobar i plemenit čovjek. Razgovarali smo otprilike pola sata, zahvalio sam predsjedniku KO SDP ZDK što su konačno malo pogledali i Visoko kroz mandat Muhameda Husića, dotakli smo se mnogih tema i političkog stanja u ZDK, javnih preduzeća, tendera, političkog statusa Visokog u ZDK, prekrajanja Vlade, saznao sam i zašto je Fikret Plevljak smijenjen… Fino se pozdravismo nakon čega poslanik u državnom Parlamentu ode za Istanbul. Više sam slušao nego govorio, jer sam i bez pitanja saznavao ono što me zanima i potvrdio svoj raniji stav da je politika ustvari trgovina, ništa drugo nego skup interesa nekorisnih ljudi, nezavisno od toga ko je koja stranka.

Lokalni izbori u Visokom su pokazali da birači žele promjene, kako god to danas izgledalo u pokušaju ušminkavanja postizbornog ambijenta, SDA(9), SDP(3) i SBiH(2) ostvarili su najlošije rezultate u historiji Visokog. Jasna je to poruka da su ljudi umorni od njihovih laži i prevara, umorni smo od ovoga u što su pretvorili Visoko, a da još nikad i niko nije odgovarao za očigledni kriminal u svrhu bogaćenja samo pojedinaca bliskih tim strankama. Teško je uraditi bilo šta u Visokom u situaciji kada krivac treba da utvrdi krivca.

Suština ovog teksta je zapravo „kokošarenje“ kao oblik političkog djelovanja. To pomodarstvo u Visokom je uvela, kako vole da kažu, redizajnirana SDA, tačnije njen predsjednik, čiji ego i sujeta su malo precijenili stvarne i objektivne domete i mogućnosti vlastitog političkog pragmatizma. Nezadovoljni najlošijim izbornim rezultatom ikada u maniru pijačara, piljara i malih trgovaca su krenuli u trgovinu sa svima tražeći najslabije karike. I uspjeli su u tome, prije svega u vlastitim redovima, odricanjem dva kandidata od svojih mandata, a zatim po jedan kandidat iz A-SDA, SBB-a i sa Nezavisne liste, pa tako sa devet legalno izabranih, stigoše na 12 nabildanih. Nije tačno utvrđeno šta je bila protuusluga, ali je vidljivo da su neki zadržali poslove na kojima se plata prima sa budžeta, nečiji muževi su dobili poslove u Vispaku, ali su neki i prevareni. Poražavajuće je slušati kako takozvana opozicija, bar bi trebala biti, javno priča kako su to normalne stvari i kako je sve interes, te kako nije ništa nenormalno u tome što vijećnici prelaze iz jedne u drugu stranku. Naprotiv, to je itekako nenormalno, licemjerno, nemoralno, bezobrazno i nepošteno prema onima koji su ih birali. Da to treba tako, ne bi nam ni trebale stranke, niti bi nam trebale otvorene liste, dobar je bio onda i jednopartijski sistem i jednoumlje prema kojem se i teži u Visokom uz dodatak verbalnog delikta. To što se desilo u Visokom, a čiji glavni inicijator je novo rukovodstvo SDA kojima je narod rekao koliko ustvari vrijede i dao im devet mandata nije ništa drugo nego izdaja onih koji su birali te „preletače“.

Nezadovoljstvo ostvarenim rezultatima i loš kvalitet života politički subjekti su pokušali nadomjestiti spinovanjem u obliku uvođenja Povjereništava, pa su redom svi pomenuti (SDA, SBiH, SBB, A-SDA i SDP) krenuli tim putem i smjenama, ali suštinski ništa nisu promijenili i u nedavnom gostovanju na TV Visoko i konačno su otkrili svoja prava lica i narodu pokazali da su svi oni jedna stranka i da se svi ulizuju onima koji imaju najviše marioneta u OV Visoko. Interes lokalne zajednice je puno više od poticaja i tendera koje dobijaju stranački podobni pojedinci i na osnovu toga se bogate. Nije smisao politike u ovih godinu dana ko će pokupovati općinske poslovne prostore po Visokom i ko će preuzeti seoske vodovode. Bar ne bi trebalo da bude. Puno je obećavano, a evo brzo prođe godina od preuzimanja vlasti, da mi je dioptrija ko dno od tegle teško da mogu primjetiti značajne pomake osim što ponekad sretnem na cesti ona tri smećara iz Turske.

Neko sam ko je napisao najveće hvalospjeve o aktuelnom predsjedniku OO SDA Visoko Halimu Zukiću još 2010. godine, uvjeren da bi on mogao biti taj iskorak iz ovog blata. Prevashodni razlozi takvog pisanja su bili zbog njegovog finansijskog statusa i političke moći koja mi je demonstrirana tada spram rukovodećih kadrova SDA na nivou države. Sa ove vremenske distance stidim se svega napisanog, veliko je to moje razočarenje, jedna od najlošijih procjena. Od te 2010. godine kada sam kao hipnotisan slušao „vizije“ razvoja Visokog i iste apsolutno podržavao, jedini problem u realizaciji tih vizija su bili Aziz Brotlija, Ahmet Kurspahić, Suad Agić, Munib Alibegović, Zijad Breščić, Mehemed Zukić i ti „stari i potrošeni kadrovi“ kako mi je pojašnjeno… Tri godine kasnije sasvim je izvjesno da se radilo o šarenoj laži i da je sve to bilo ništa drugo nego pametovanje bez pokrića i rezultata, a stare kadrove je zamijenio jedan novi pristup politici svojstven samo Visokom, a znan kao „politički romantizam“ u sklopu kojeg se realizuju recidivi iz mladosti.

Visočka stvarnost je sadaka iz Turske, javna kuhinja, preko sedam hiljada nezaposlenih i svakodnevna otpuštanja iz Preventa koji je svakim danom sve bliži Prijepolju i Srbiji. Uz sve to redizajnirani su shvatili da je ipak iskustvo osnovni izvor spoznaje i ono određuje domet, mogućnosti i granice. Valjda je zbog toga u Izvršni odbor stranke vraćen i Aziz Brotlija, pa i Mugdim Vranac, sa zaključkom da mladost i entuzijazam ipak nisu dovoljni pred naredne izbore, pa se moralo pribjeći političkoj metodi „pljuni pa poliži“, šta ima veze svakako niko ne smije ništa reć’ niti se suprotstaviti, u protivnom nestat će sa političke scene kao nekada najodaniji Amil Neimarlija. Sve ovce se opet moraju vratiti u tor na šišanje, jer će od rezultata Općih izbora iduće godine u mnogome ovisiti i status aktuelnog rukovodstva.

Ustvari razmišljajući neku noć o cijelom tom periodu pojasnih sam sebi cijelu tu situaciju na primjeru fudbalera Elvira Baljića koji je igrao u velikom Real Madridu. Igrao je Ligu prvaka, čak postigao i jedan go, družio se u svlačionici sa najvećim igračima tog vremena, vlasnik je prstena Lige prvaka koju je Real te godine osvojio, zaradio je ogroman keš. Međutim, njegove provincijske želje su ipak bile da svira harmoniku i da snimi sebi CD sa pjesmama narodne muzike, raspuše roštilj na Vrelu Bosne, bude prvi u svom „selu“ i da ga mrze svi oni koji mu se zbog njegovog mercedesa i novca ponizno dive uživajući u njegovoj blizini.

Vrijeme od uvođenja Povjereništva u OO SDA Visoko do danas je pokazalo ništa drugo osim da je rukovodstvo te stranke oličeno u jednom čovjeku koji ima apsolutnu kontrolu i od koga sve zavisi, pa makar to bilo i rukovođenje sms porukama. Ipak novo rukovodstvo je uspjelo u dvije stvari. Njihov lider je prvo uspio posvađati sve oko sebe i na kraju posvađati se sam sa sobom. I drugo, ujediniti i selo i grad u jednoj stvari, a to je da ga javno preziru i jedni i drugi. Halim Zukić na žalost je pokazao da ima skromne političke domete i da nije dorastao funkciji koju obnaša, a što potvrđuje i naša anketa u kojoj anketirani posjetioci puno više vjeruju bivšem smjenjenom predsjedniku Ahmetu Kurspahiću nego njemu. U nedavnom razgovoru sa jednim mještaninom u Gračanici koji mi je pokazivao nekakav papir u kojem po njegovom shvatanju žele da mu oduzmu vodu, kažem mu: “Kome ste najviše pljeskali ovdje i dali najviše glasova, njemu to i pokaži”, na što dobih odgovor: “Nemoj ti meni protiv SDA, valja SDA, ali im ne valja predsjednik”. Ipak su birači opet najviše glasova dali SDA i to treba poštovati, dakle to je konstanta u Visokom, to je uigran i veliki tim koji pobjeđuje u Visokom od prvih demokratskih izbora, ali na selektorskom mjestu tog tima je neko kome na klupi za rezerve sjede bolji igrači od onih koji su u igri. A oni koji se eventualno nešto pubune ili ukažu na trenerove greške, vrlo brzo budu sažvakana i ispljunuta prošlost, potrošeni i zaboravljeni. Slaba je perspektiva tima i grada kome je Halim Zukić jedina nada.

Kokošarenje nije zabilježeno nakon izbora samo u SDA, tom političkom logikom su se poveli i u A-SDA, postali su druga po jačini stranka u Visokom, a onda su se raspali i danas imaju samo jednu vijećnicu. Nakon toga su pokušali u nekoliko navrata po uzoru na starijeg brata da kupe neke vijećnike ili stare vrate u svoje jato, ali sva tri pokušaja su im se izjalovila. Visočki SBB je najveća nepoznanica, u njih se baš ne zna s kim kakvu igru igraju, na kantonu su sa SDP-om, na lokalnom nivou su najbliži stavovima SDA, dok im se predsjednik diči time i hvali kako je nekad bio SDA. Stranka za BiH opet samo gleda interes, ideologija je u njih nepoznata kategorija, Vahid Hećo je uvijek u svim kombinacijama i on politiku posmatra na jedan drugačiji način. Još uvijek čini mi se opijen ministarskim mandatom kao neko ko je najviše dobacio od bilo kojeg drugog političara iz Visokog, on vrlo vješto politiku koristi samo kao sredstvo i polugu za ostvarivanje poslovnih ciljeva i konstantno trguje tamo gdje ima interesa. SDP jedini nije do sada ukaljao obraz i od početka se drže ideologije i uz BPS su jedina stvarna i prava opozicija, međutim nije mrsko ni njima povremeno odlaziti na lekcije pametovanja u „Zmajevo gnijezdo“. Strašljivi su, nesigurni u sebe i još uvijek se bave na vijeću kantama za smeće, rasvjetom u Prijekom i psima lutalicima, umjesto da postavljaju ozbiljna vijećnička pitanja tipa kako, na koji način i ko je do sada od formiranja ove vlasti do danas zaposlen u Općini Visoko i pod kojim uslovima. Pa da narod vidi kome je i u kojoj mjeri stranka valjala u životu.

Prvi politički haos i nakaradan sistem vrijednosti u Visokom su napravili oni koji su nakon 1995. godine imali misiju da pokradu sve iz državnih/društvenih firmi. Kako je država više jačala, a oni se suočavali sa problemima, tako su se sve više priklanjali strankama, najviše onoj koja je najjača pokušavajući vaditi se kroz politiku. Danas je situacija ista, samo što se kroz politiku vade oni čije privatne firme imaju ozbiljne probleme, pred kojima su propadanja, prinudne uprave i stečaji i čijim vlasnicima politika obezbjeđuje kakav-takav trenutni imunitet i sigurnost.

Tužna je visočka politička zbilja/kokošarenje u kojem je Visoko.co.ba posljednja linija odbrane slobode mišljenja, izražavanja, drugog i drugačijeg. Još je sramotnije da se vrlo često susrećem sa ljudima koji imaju radikalnija mišljenja i stavove o aktuelnoj vlasti od onoga što mogu da pročitaju na Visoko.co.ba, to su ljudi koji me zovu na sijela, tapšu po ramenu i dive se nekakvoj hrabrosti, međusobno se druže i iznose najružnije stavove o aktuelnoj politici i vlasti. Međutim, jadno je kada te filozofe amatere i političke analitičare sa vikendica kasnije vidim kako se smješkaju u društvu upravo onih o kojima mi pričaju najružnije podržavajući izdatu fetvu o javnom preziru Visoko.co.ba i svih njegovih uposlenika.

Politika je javna djelatnost u kojoj svako može i treba biti pozvan na odgovornost. Nadam se kad iskorjenimo to licemjerje i kada budu iskreniji prema sebi da će doći i neko bolje vrijeme, suprotno balijskom pihtijarluku koji baštine. Nema potrebe da se bilo ko boji tiranije koja svakako vodi samo u dva smjera, a to je licemjerstvo i poltronstvo. Neupitno dolazi vrijeme kada će se mnogi stiditi onoga što su danas, pognute će glave prolaziti pored vas, a djeci će im dobacivati sa strene kako su im roditelji šupci. Prošli su i Kenan i Faruk i Munib, proći će i ovo kokošarenje protkano sadakom, vrlo brzo ćemo se morati pogledati u lice bez maske, a da bi se nekome okrenuli licem prema njemu, nekome drugom ipak morate okrenuti leđa.

A čaršija će svakako prije ili kasnije sama presuditi.