Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Odnos sa Općinom Visoko je diplomatski”

marko malesNa području općine Visoko postoje dva pravoslavna hrama, jedan se nalazi na Golom Brdu kod Zimče, dok je drugi, hram Sv. Prokopija, na ulazu u grad iz pravca Kiseljaka. U pitanju je hram koji je među najstarijim pravoslavnim objektima u našoj zemlji, zavnično pod zaštitom države i kojeg trenutno opslužuje jerej Marko Maleš, koji u Visoko dolazi iz Kaknja. Nažalost, na području općine Visoko nema mnogo pravoslavnog stanovništva, pa tako nema i sveštenika koji bi boravio u Visokom. No, jedan od glavnih razloga za to je i činjenica da sveštenička kuća do dan danas nije obnovljena i u lošem je stanju, a o svemu tome i drugim stvarima koje se tiču pravoslavne zajednice u Visokom i okolnom području, razgovarali smo upravo sa jerejem Malešom, specijalno za portal Visoko.co.ba i TV Vi-Net iz Visokog.
 
* Kako ocjenjujute trenutnu situaciju kada je pravoslavna zajednica na području Visokog u pitanju i koliko porodica opslužujete na kompletnom području općine?
– Pravoslavna zajednica u gradu Visokom je u nezavidnoj situaciji. Ostao je jako mali broj vjernika, imamo dva hrama na općini i dvije parohije sve zajedno imaju 80 domaćinstava, uglavnom penzionerske populacije sa prosjekom manjim od 2 člana po domaćinstvu.
 
* Hram sv. Prokopija je objekat pod zaštitom države. Koliko se to primjeti kada su nadležni u pitanju, odnosno koliko pomažu pri njegovom očuvanju?
 
– Što se tiče pomoći od nadležnih organa, mislim konkretno na Ministarstvo kulture i sporta, pomoglo su pri jednom projektu, a to je obnova krova i krovne konstrukcije na crkvi sv. Prokopija, a sve ostale zahtjeve na javne pozive nismo uspjeli da ostvarimo, valjda i zbog stanja ministarstva, jer koliko znamo nisu ispoštovali ni od prošle godine odluke javnih poziva.
 
* Sam objekat je dijelom obnovljen 1998. godine uz pomoć Grčke, no prema mišljenju stručnjaka, ni tada radovi nisu obavljeni na kvalitetan način te je crkva vremenom trpila još veću štetu.
 
– Nažalost, vodi se kao obnovljena, ali svi vi koji dođete kod ove crkve možete da vidite šta je ustvari urađeno. Nestručan rad je doveo do toga da imamo gore stanje danas, 15 godina poslije obnove, nego prije. Što se tiče unutrašnje obnove crkve mislim da se to ne može ni nazvati obnovom, već uništavanjem određenih umjetnosti hrama. Freske su u većini premalterisane i polovično prekrečene, tako da se u dobrom djelu i ne prepoznaju. Žali Bože para što su bačene uzaludno, mislim da se to moglo uraditi dosta kvalitetnije za isti novac.
 
* Prije nekoliko godina je bila najavljena pomoć pri obnovi, neka sredstva su nabavljena, kao i sam materijal, no do konkretnih radova nije došlo. Jedino što je urađeno je da je postavljena zaštitna ograda na samom ulazu u crkvu (zbog brojnih provala), kao i poboljšanja osvijetljenost, kao i manji radovi unutar samog objekta, kako bi se spriječile dodatne štete.
 
– S obzirom na činjenicu da je do novca gotovo nemoguće doći, nismo ni navaljivali da radimo unutrašnje radove, prioritet nam je bio krov koji smo, hvala Bogu, uspjeli obnoviti. U unutrašnjost crkve smo ugradili aparat za isušivanje kapilarne vlage koji je za ovih 2 godine koliko ga imamo odradio ogroman posao smanjivši kapilarnu vlagu na minimum. Sa tim su se stvorili uslovi za kvalitetniju obnovu fasade i unutrašnjih zidova, koji se nisu mogli ni obnavljati zbog ove vlage. Skoro pa da nije bilo mjeseca, a da nismo imali neke provalne krađe u crkvu, tako da smo uradili željezne konstrukcije na vratima i prozorima koji su obijani i tako zaustavili dalje obijanje i uništavanje.
 
* Uz samu crkvu su i pomoćni objekti. Sala se koristi prilikom određenih slava i službi, no ostali objekti su totalno neupotrebljivi. I tu je bila obećana pomoć, prvenstveno kada je obnova popove kuće u pitanju, ali je i tu nešto “zakočilo”.
 
– Parohijski dom kod crkve u Visokom je značajna zgrada za nas i bitna nam je njegova obnova. Sredstva koja su došla kao donacija od državnih institucija su ostavljena na čuvanje firmi “Vizija” su praktično nestala, jer ova firma ne želi da ih da nama, pravdajući se tim da su potrošena nama nepoznato gdje. Prethodni premijer Ze-do kantona nam je pomogao oko rekonstrukcije krova, ustvari samo smo zakrpili rupe da dalje ne prokišnjava i postavljeni su novi oluci, ali to nije trajno rješenje i uvijek se koči kad su sredstva u pitanju. Imamo dosta obećanja, ali niko da ih ispuni, uvijek neki izgovori.
 
* Koliko je ustvari bitna obnova svešteničke kuće, jer bi njenom obnovom i sveštenik mogao da se vrati u Visoko, a Vi ne biste morali opsluživati i ovo područje?
 
– Obnova parohijskog doma je bitna u tolikoj mjeri da nam je to prioritet broj 1, jer imamo obećanje od mitropolita da kad obnovimo kuću dobit ćemo i sveštenika u Visoko, što će sigurno poboljšati kvalitet vjerskog života pravoslavaca u ovom gradu i napokon ćemo vratiti pravoslavnog sveštenika u Visoko gdje i pripada.
 
* Malo ljudi zna da je ova crkva jedna od najstarijih u Bosni i Hercegovini i da Visoko može biti ponosno što ima jednu takvu građevinu, koja je napravljena daleke 1857. godine.
 
– U pravu ste kad kažete da malo ljudi zna tu činjenicu, ali malo zna jer se o njoj gotovo i ne govori osim u crnoj hronici “obijeno ovo, slupano ono”. Značajno je i to što je crkva napravljena pored škole koja je još starija od ove crkve, a i samo mjesto pored crkve se zove klisa (grčka riječ za crkvu je eklisia), što nam govori o starijem postojanju crkve na ovom mjestu. 
 
* Kakva je saradnja sa Općinom Visoko, odnosno vlašću, ali i ostalim strukturama?
 
– Saradnja sa općinom je kao i uvijek dipolomatska. Uvijek su spremni da nas saslušaju, ali nisu spremni da pomognu u onoj mjeri u kojoj pomažu ostale vjerske zajednice. U većini slučajeva smo prepušteni sami sebi.
 
* Prijašnje garniture vlasti su svjesno ili ne odugovlačile sa povratom crkvene imovine, pa tako i dalje nije vraćena zgrada bivše Galanterije u Visokom Pravoslavnoj crkvi, iako je to odlučeno Odlukom tadašnje Skupštine Općine Visoko 1992. godine. Da li ima nekih novosti po tom pitanju?
 
– Pitanje zgrade Galanterije, odnosno zgrade Pjevačkog društva “Militinović” je vrlo bolno pitanje za nas. Imali smo čistu situaciju, zgrada vraćena, ali zahvaljujući pojedinim ljudima iz Općine i Suda, nezakonski prepisana na Kožaru i odavno pokušavamo da na normalan način nađemo kompromis i vratimo našu imovinu, međutim vrata za nas koji govorimo o toj temi su zatvorena. Ovih dana smo predali tužbu Sudu da se ispravi ta nepravda. Vidjet ćemo kako će se odvijati situacija i koliko je nadležnima stalo da nam pomognu vezano za ovu temu.
 
* Ono što je možda primjetno, posebno na službama u crkvi, je jako mali broj vjernika, a broj je nešto veći jedino prilikom obilježavanja sv. Prokopija, inače slave visočkog hrama. Čini se da situacija nije bolja ni u crkvi na Golom brdu u Zimči?
 
– U prvom pitanju sam odgovorio dijelom na ovo, jednostavno nemate vjernika na službama, jer nema ko da dođe. Sve su to uglavnom penzioneri, stariji ljudi koji nisu baš uvijek u prilici da dođu zbog zdravstvenih ili drugih prilika. A hramovne slave su saborni dani kod crkava i to je prilika da oni koji su otišli 90-ih godina dođu i posjete svoje rodno mjesto, obiđu grobove predaka i crkvu u kojoj su kršteni, vjenčani ili ih na bilo koji način uspomenama veže to mjesto. Nažalost, na Golom brdu imamo baš lošu situaciju, tamo najmanje dolaze oni koji su otišli, a sve je manje i onih koji žive tu. Ipak, treba se prisjetiti činjenice da je na golobrdskoj parohiji za dva dana ubijeno 35 civila, a da niko nikad nije odgovarao za to. Možda je jedan od glavnih razloga nedolaska upravo to.
 
* Kako Vi vidite budućnost pravoslavne zajednice u Visokom i koliko je ona bitna kada je život u Visokom u pitanju?
 
– Nažalost, gledajući danas ovo stanje i trend opadanja broja pravoslavaca u Visokom, gotovo je izvjesno da za 10-20 godina neće biti niko ni da otvori crkvena vrata. Jednostavno za ovih šest godina koliko sam ja ovdje niko se nije vratio, a ni oni koji su se vratili prije ne mogu da dođu do svojih elementarnih prava. Teško je biti povratnik, ne samo u Visoko već bilo gdje u BiH, ali još kad nemate podršku vlasti onda je to gotovo nemoguće.
 
Visoko.co.ba/TV Vi-Net