Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Kvaziland

kvazilendSvaziland je zemlja sa afričkog kontinenta locirana je u južnom dijelu Afrike, u komšiluku Južno Afričke Republike i Mozambika. To je relativno mala zemlja po teritoriji, malo je brdovita, a prema moru se pretvara u ravnicu. Svazilad je zemlja koja je kroz svoju historiju zabilježila dosta migracija raznih naroda preko svoje teritorije i svi su imali određeni uticaj na demografiju ove zemlje, nešto slično kao kod nas. Ima nekih 1.2 miliona stanovnika, otprilike slično kao Bošnjaka kod nas. Možda sada bude Bošnjaka više, s obzirom na ovu zadnju regrutaciju.

Svaziland je podijeljen u četiri distrikta ili nešto poput kantona. Srećom, nemaju entitete. Ti kantoni se zovu, Hhohho, Lubombo, Manzini i Shiselweni. Nemaju puno kantona kao mi, srećom, ali eto ipak imaju kao mi te neke kantone. Ja osobno kad bih mogao birati, u kojem bi kantonu živio, odabrao bih ovaj Hhohho, definitivno. Klima im je naopaka, ne kao kod nas, jer kod nas je klima naopaka jer su ljudi naopaki, a kod njih je naopaka je su locirani na južnoj hemisferi, što znaći da su im godišnja doba kontra od naših. Najniža temperatura zimi kod njih, kad je kod nas ljeto, je 13 stepeni, a najviša ljeti, kad je kod nas zima, je 20 stepeni, a zna se popeti do 40 stepeni.

Svaziland je neka vrsta kraljevine i ima dva glavna grada, jedan je onaj kraljevski, legislativni, a to je Lobamba, a drugi, onaj državni, izvršni, je Mbabane. Kad malo bolje razmislim i mi smo neka vrsta kraljevine, monarhije i to raznih porodica, koje evo vladaju već dobrih 20 godina i ne vidi se kraj njihovom vladanju. Ove porodične monarhije vladaju ne samo na državnom, entitetskom, kantonalnom, lokalnom nivou, već na mahalskom, džematskom, na svakom iole potrebnom nivou, kojim se može vladati. A i kad još malo bolje razmislim i mi imamo tri glavna grada, jedan kao državni, drugi kao entitetski i treći kao željeni entitetski, ali sva tri grada imaju svoju funkciju glavnih gradova.

Nekada su bili britanska kolonija, što znači da nisu kao mi, jer smo mi svačija pomalo kolonija, kome god se ćefne, nas kolonizira, samo smo mi jedina zemlja trenutno u svijetu, u kojoj unutarnja demokratska kolonizacija je na djelu. Dva jezika su aktualna, engleski i svazi jezik i tu su bolji od nas, jer mi imamo tri jezika, koji se pikaju kao različiti, ali su u suštini i izvorno isti. Osnovne privredne grane su im poljoprivreda, eksploatacija šume i rudarstvo, nešto slično kao kod nas, samo što su u nas osnovne privredne grane odrezane kroz krađu privatizacijom, a nove nakalemljene grane su robovlasničkog karaktera. Svaziland ima probleme sa HIV i AIDS bolestima, dok mi imamo probleme sa SDA, SDP, HDZ, SDS i SNSD, SBB bolestima. I njihove i naše bolesti su neizlječive, jer su prejake od imuniteta naroda na koji se šire i apliciraju. Većinski su kršćanska zemlja, što u najmanjoj mjeri koincidira sa nama, jer kod nas su većinski Bošnjaci islamske vjeroispovijesti, pa onda idu Srbi pravoslavne, pa Hrvati katolici, pa onda svi ostali koji su apsolutno nevažni u jednoj demokratskoj državi koja njeguje prava svakoga, osim onih koji nisu upakovani u Dejtonski mirovni tor ili toriće.

Ko bi rekao da BiH ima nekih sličnosti sa jednom zemljom na jugu Afrike, ali eto, kako se ono kaže, svijet je mali i sve je moguće.

Kvazi država

Disneyland. To je zemlja mašte, crtanih likova, raznoraznih, vakih i nakih, za djecu, a ponekad i za odrasle koji su odrasli uz takve crtane. U toj zemlji se zna ko je glavni, to je Walt Disney, on je kao neki OHR za sve. On je trenutno zaluđen posebnim metodom i živi u toj posebnoj komori, u kojoj bi kao trebao ostati sačuvan do pronalaska lijeka protiv raka, od kojeg je bolovao, pa se zaledio do lijeka. Vrlo domišljato, ali ni u njegovim crtanim to ne bi bilo moguće, ali eto, neka mu, kad ima i može, nek radi šta hoće. Među crtanim likovima ima loših i dobrih, mudrih i naivnih, bogatih i siromašnih, sa raznim karakterima i načinima i uvjetima života. Nešto slično kao kod nas, samo što mi nismo animirani, nego kreditirani likovi, koji su uz to još i hipnotizirani i kad pomiješate kreditiranost i hipnotiziranost, dobijete takve likove, da bi i sam Walt Disney priznao, da ni on sam sa svojom bujnom maštom ne bi mogao takve zamisliti i napraviti.

Kvaziland. Kvazi je prefiks koji se koristi kad se nečemu hoće dati klasifikacija nepotpunosti, lošeg kvaliteta, nedoraslog nivoa, nadri nešto, što bi rekli u narodu, kao nadri ljekar, šatro ljekar, niđe veze, samo neuke naivne budaletine idu kod njega na tretmane. A takvih ima kao zraka kod nas. Općenito, kod nas kao zraka ima svega u kvazi elementu. Kvazidržava, polovična država, bez ustava, bez jedinstvene vlasti i zakona, bez jedinstvenog matičnog broja, sve je nedorečeno, neurađeno. Kvazi politika, nikad ništa da urade, da se dogovore, forma zadovoljena, ali suštine i rezultata nikad i nigdje na pomolu. Kvazi demokratija, kvazi narod + kvazi demokratski izbori + kvazi političari = kvazi društvo, a društvo, narod, čini jednu državu kako treba. Znači kvazi država ili Kvazilend.

Mi živimo u Kvazilendu, sve nam je nikako, na pola ili javašlukom odrađeno, sve se nakon dva dana počne raspadati, sve je finta, sve je laž, sve je kvazirealnost, ni realnost nam nije prava, ni to nemamo. Imamo kvazihimnu, ima tona nema teksta, imamo kvazipasoš, imaš ga, a sa njim teško putuješ, jer nemaš para da igdje odeš, imamo kvaziposlove, imaš ga ali nemaš sigurnost ni osnovu za normalnu penziju, imamo kvaziškolstvo, ideš u školu, fakultet, učiš, ali nemaš gdje da radiš ono što si naučio i moraš ići vani da pokušaš nešto ostvariti, imamo kvazimerhamet, puna usta merhameta, a bijeda na sve strane, imamo kvazi islam, džuma+Bajram+tespih na retrovizoru+kapice razne+duge brade+gibet+rijaluk+bidat = kvaziislam, nepotpun, donekle ga praktikujemo, ali odnekle odemo drugim putevima. Imamo kvazizdravstvo, imamo ga, ali ne daj Bože ikome da se razboli, ni da mu nokat ili dlaka uraste milimetar, jer troškovi su kao da trebaš operisati mozak u Americi, jer više potrošiš na korupciju (koja je jedna od malih pojava koja nije kvazi kod nas), nego na samo liječenje ili lijekove, a sve komplet je hiper bezobrazno. Imamo kvazikulturu, odnosno, kultura je kod nas nešto što poprilično smeta, znamo da bi je k'o trebali imati, ali kad je krenemo ispoljavati, stvara nam neki srklet, heb'la mater svo'ju!

Sve nam je kvazi, tako da smo i mi kvazi, mi smo kvazimodi koji živimo u Kvazilendu. Nikako da evoluiramo iz kvazistanja, u kompletno stanje čovjeka i društva ili ne znamo ili nećemo, kad bismo makar pokušali da dokučimo da li ne znamo ili nećemo, lakše bi nam bilo odrediti uzrok i liječenje ili terapiju. Ali i terapiju za oporavak i odrastanje čovjeka i društva u svoj kompletni oblik, ipak treba neko drugi da nam da, jer mi ćemo sebi dati kvaziterapiju, a to je ona terapija u kojoj se mogu lijekovi i akšamluk u isto vrijeme pit’, a od toga nema ništa, jer na kraju nas promjena vremena opali za sva vremena.

Kvazipokušavanje da se kvazipopravimo, nije kvaziizlaz do kvazirješenja i kvaziboljesituacije za sve kvazinas. Moramo ukinuti Kvaziland, da bi postali Praviland.