Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visočki JET SET privatnik

dzenita2Često danas se koristi riječ SMRAD, što za ružan miris, što za čovjeka. Danas su svi pametni, danas svi znaju kako i šta funkcioniše, svi se svakome mješaju u život i daju sebi previše za pravo. Svi, apsolutno svi, pokušavaju preko tuđih leđa i rada doći iznad njih, napominjem, ne na njihovo mjesto već iznad njih.

Kako ti ljudi sebe ocjenjuju? Šta su danas privatnici, pogotovo ovi visočki???

Do mene je došla opet jedna od priča koju sam htjela staviti na papir i podijeliti s vama.

Naime, da li znate da 70% visočkih firmi ne plaća svoje radnike, da ti isti mole za 20-50 maraka da im se da, da se kući ne isključi struja, a što se tiče hrane, pa snaći će se nekako, samo nek imaju posao. Ti cijenjeni „V“isočani, glume gospodu po ovim mjesnim lokalima, glume raskalašenost, bogatstvo i slično.

Lično sam prošla torturu, ali nikada nisam htjela da pišem o ličnom problemu, tako da i sama suosjećam sa ovim nasamarenim ljudima.

Naime, postoji jedan privatnik, nazvat ću ga LOVAC, koji za sebe kaže, citiram: “Ja sam najjači, samo reci šta treba, ne može ti niko ništa“.

Da napomenem da mu radnici nisu primili platu već nekoliko mjeseci, da ne uplaćuje doprinose, da potplaćuje poreznike, inspekcije i slično.

Kako sve ovo znam? Pa nekim ljudima je fitilj kratak, ne usude se zbog neimaštine, ne usude se iz straha od jednog grlatog tlačitelja.

A on se prsi s novim autom, on gazi sve pred sobom, plaća kafani pića, časti i kezi se.

„Mlade robe“ za njega nikad dosta, unatoč bračnom statusu. Ovaj ima na uvoz i izvoz šta hočeš. I ko mu šta može kad ga zakon štiti, i kad neko odluči da ga skine on zamaže oči njegovim nadležnima i taj skine sam sebe.

Šta je to naša država, kakva je to vlast, kakva je to ova visočka vlast?

Ima jedan privatnik, privatnik babovine, nazvat ću ga VISOČKI ČISTOKRVNI ULJEZ. Taj je najgluplji od svih. Baš se pitam da mu babe nije bilo i da mu nije ostavio to što jeste šta bi s njega bilo? Kao što neke visočke gospođe ispituje gatare o tome s koliko ih je muž prevario, ja bih pitala šta bi s ovim bilo da mu nije babe?

Jedini cilj mu je da ponizi drugog da bi u datom momemntu istako sebe, jer drugim načinim ne može. Fizički i bankovni izgled mu je ravan nuli, stoga pokušava jadan da barata jezikom, ali eto ni to ne uspjeva. Svi koji ga poznaju ga ne podnose, pogotovo radnici koji ga „ne doživljavaju“, zbijaju šale na njegov račun. Taj da mu nije babovine bi bio jedna čista promašaj. Ali što se tiče mašte, ovaj ima najveću. Priča o dvorcima, autima, njegovim džentlimenskim principima, utuši čovjek i sam sebe. Za ovog je prvi nivo dna visina i to nevjerovatna.

Čast izuzecima, kao na primjer jednoj firmi u Ozrakovićima, za koju sam prvi put čula i saznala njen način poslovanja. Gazda jeste mlad, ali on svoje radnike na vrijeme plati, radnici su mu zahvalni i podržavaju ga i rade kvalitetno. Stvorili su jednu malu porodicu ljudskim odnosom. Zato i on posluje dobro, za svaku pohvalu.

I velika napomena!

Onaj „Gazda“ koji ti obeća normalno radno mjesto, normalno radno vrijeme, normalan način poslovanja, bježi odmah od njega ko muha bez glave. Uzalud ćeš potrošiti vrijeme s njim i na takvom poslu. Ima i jedan takav visočanin, vjerovali ili ne.

Citirat ću radnika:

-“Doš'o ja na razgovor, ma oduševljen što ambijentom što direktorom. Rek'o mi sve što nikad u životu čuo nisam. Dogovorili platu, radno vrijeme, ma ja izaš'o sav sretan.”

Zadnja njegova rečenica na razgovoru mi se dobro uvukla u glavu, tad jako pozitivno. Kada mi je rekao da sam dobio posao, strogo mi je podvukao da ovo nije NJEGOVA firma , već NAŠA. Sada sam shvatio šta je pod tim mislio.

Inače ja sam u tri mjeseca na toj poziciji trideset i drugi po redu, oborio sam rekord, radio sam četiri dana. Poslije sam pobjegao glavom bez obzira. Čak sam u ta četiri dana uspio da mu ostavim svoju kičmu na pladnju serviranu. Naravno, nije mi platio ni putne troškove, ni hranu, ni kafu, ni vodu, NIŠTA. Radio sam dodatnih četiri sata prekovremeno svaki dan. Samo je rekao: HVALA, DOVIĐENJA, PRIJATNO.

Za ta četiri dana sam potrošio svaki dan četrnaest maraka. Sad shvatam onu njegovu rečenicu: “Ovo nije moja firma već naša“.

U pravu si kralju nije tvoja, već od svih ostalih, ti samo uzimaš lovu, a mi džaba radimo, mi smo ti je naivno napravili i da nije nas budala ne bi bilo ni tebe.

Da i ovo je jedan od visočkog JET SETA.

Da li znate da se procenat samoubojstava u BiH u zadnje 2 godine povečao za 5%? Glavni razlog je otkaz, propao poso i ne položen ispit na fakultetu?

Želim ovoj raji, tj. kolegama s biroa dosta snage, živaca, želje za životom i manje razgovora za posao. Pitam se evo javno, da li će visočki biro ikada ponuditi priliku ikome da radi, da li će ikada nekog nazvati i reći mu da ima posao za njega, da li će ikada objaviti oglas da postoji konkurs za neko od radnih mjesta, da li će ikada pomoći jednom od upisanih tamo??? Često ljudi osoblje krivi, ne krivite njih, kriv je onaj iznad njih, i oni su također pijuni od danas do sutra rade tu.

Lična poruka ovim privatnicima je DABOGDA PROPALI.

Ali šta ako propadnu, pa i ovi koji su zarađivali za komunalija i hljeba neće moći ni to da priušte, dokle više ovakav teror, dokle više da caruje robovlasničko moderno društvo?

Šutit ili ne? Učiniti nešto ili ne?

Nadajmo se pozitivnoj okolini, pozitivnom šefu, pozitivnoj i redovnoj plaći, jer nada ipak zadnja umire.