Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Zašto se uvijek kaže Sejdić i Finci, a nikad Finci i Sejdić?

Finci Sejdic skenOvih dana jedna od najaktuelnih političkih priča u BiH je odlazak naših lidera u Brisel, s ciljem postizanja dogovora oko provedbe presude „Sejdić-Finci“. U Briselu su bili oni isti koji nas dugi niz godina vode u propast, a sudeći po trenutnom stanju to nastavljaju raditi i dalje.  

Njihov odlazak u Brisel prema svemu viđenom najbolje se može sublimirati kroz onu narodnu: „Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba“. Od, po ka zna koji put odlaska u Brisel ponovo nema ništa konkretno i za građane BiH pozitivno, osim što su ti lezihljebovići koje mi nazivamo liderima ili bolje reći da su oni sebe tako prozvali ponovo uzalud trošili narodne pare.

Idući put za Brisel je kažu 10. oktobra ako se šta ne promijeni i ako svi lideri budu zdravi, dok to neće biti problem za one partije koje imaju po dva i više  lidera.

Lideri su još jednom dobili šansu i konkretne upute iz Brisela šta treba da urade, jer im očito u proteklim silnim mjesecima to nije bilo jasno, pa se s pravom pitam kakav je njihov koeficijent inteligencije kada ne mogu shvatiti šta treba da urede da se konačno provede ta famozna presuda „Sejdić-Finci“. Kako sada stvari stoje na pomolu je još jedno kompromisno rješenje koje će biti natureno od stranaca i to uvrtanjem ruku, a što je počelo na prošlom sastanku.

Međutim, kakav kod dogovor bio 10. oktobra u Briselu, ako ga uopće bude bilo, građani BiH trebaju da znaju i da konačno postanu svjesni činjenice da implementacija presude „Sejdić-Finci“ u naš državni sistem neće donijeti nikakve suštinske promjene u našim životima, osim što će naša država zadovoljiti neke norme i standarde koje propisuje EU, a kojoj mi dugi niz godina težimo.

Naime, i kad se te evropske norme implementiraju i ako se to sve implementira u naš sistem, svi oni koji nemaju svoje radno mjesto, a takvih je danas preko 550.000,00 hiljada, a možda i više, svi oni koji nemaju uvezan radni staž, koji imaju penziju od koje ne mogu živjeti, oni koji nemaju adekvatne uslove za liječenje, oni koji nemaju uslove za školovanje itd., imat će te iste probleme i to opet bez ozbiljnih naznaka da se to sve riješi u nekom doglednom periodu, makar ne sa ljudima koji nas trenutno vode.

Političari koji su dobili legitimitet od naroda da vode ovu državu slučaj „Sejdić-Finci“ samo koriste da priču skrenu sa osnovnih egzistencijalnih pitanja naših građana koje ne rješavaju. Naši vlastodršci, a i „prijatelji“ iz Brisela, treba da znaju da se prava mogu poštovati samo u državi u kojoj je narod sit i zadovoljan, dok u državi u kojoj je narod gladan, a kažu da glad nema oči, nema ni provedbe ljudskih prava.

Sve presude koje su pravosnažne se moraju provesti prije ili kasnije, takav slučaj je i sa ovom Sejdić i Finci koja će biti provedena onog trenutka kada neke više sile budu imale interes, da li je došao taj trenutak ostaje da se vidi.

Na kraju bih želio da postavim pitanje da li je diskriminacija zato što se uvijek kaže Sejdić i Finci, a nikad Finci i Sejdić?