Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ovako smo pisali i govorili o KTK i Vitexu

ktk-vitexKada su mnogi sa ushićenjem prije nekoliko mjeseci hodali po ovoj napaćenoj i izvaranoj čaršiji hvaleći se da je konačno riješeno pitanje KTK-a, te po ko zna koji put bacali prah u oči narodu, u tekstu pod nazivom „Visočke šarene laže zvane KTK-a i Vitex“, ukazivali smo kompletnoj visočkoj javnosti da od silnih posjeta različitih zalutalih ministara na ministarska mjesta, nema ništa, te da su to sve igre koje mi obični smrtnici ne razumijemo i ne shvaćamo i koje se ne igraju radi nas i radnika naših giganata, već radi nekih većih interesa i igrača.

Tada kao i danas su govorili da mrzimo Visoko, da radimo protiv visočkih interesa, da smo nečiji plaćenici, da podržavamo neke druge lobije i šta sve već ne. Danas kada su na pomolu nove tužbe, kada KTK-a nema struje, kada nema ministara, braće Turaka i svih drugih lažnih spasitelja, kada nema blaženog mjeseca u kojem smo uz sofre po cesti umjesto o pravim, suštinskim, životnim problemima razgovarali o tome ko je pomogao da se sofre „meću“, o tome kako da se pišemo, a ne od čega i kako da živimo, danas kada su radnici prepušteni sami sebi i kada nema onih koji su trebali iz moralnih razloga napustiti svoje funkcije zajedno sa ministrom, ministrima, vladom i vladama, načelnicima, općinskim vijećima  koji su ih ostavili i ostavljaju svih ovih godina na čelu KTK-a iz samo njima znanih razloga, vidimo da smo nažalost za sve što smo pisali bili u pravu, a iskreno bih voljeli da nismo bili u pravu i da se ovim putem izvinjavamo zbog toga što nismo bili u pravu. Međutim, ovom narodu pokušali smo iz najbolje namjere kazati istinu, koju i narod dobro zna, da je sve bila jedna „šarena laža“. To smo pokušali samo iz jednog razloga, a to je  da se narod ne nada i da se ponovo ne razočara, jer svako novo razočarenje donosi nove rane i ubija nadu u bolje sutra. I usput, ako ne možete riješti probleme građana, nije sramota priznati ne znanje, sramota je to ne priznati i ne pitati druge i pametnije kako i na koji način rješavati nagomilane probleme. Sramota je neargumentovano napadati i prijetiti drugima koji drugačije razmišljaju po uzoru na “hard core” komunizam iz najbolje ere Aleksandra Rankovića (junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. Najpoznatiji kao osnivač i šef OZNA-e, a kasnije UDBA-e).

Radi svega navedenog i radi podsjećanja šta smo to pisali o našim gigantima ponovo vam to prezentiramo, da se ne zaboravi i ne ponove nove šarene laže jer će kampanja za naredne izbore vrlo brzo početi, ako već nije počela.  

„Visočke šarene laže zvane KTK i Vitex“ (Srijeda, 08. maj 2013. godine)

U proteklih nekoliko dana u fokusu visočke i bosanskohercegovačke javnosti su dva, nekada na daleko poznata visočka giganta Vitex i KTK-a. U KTK-u u posljednjih nekoliko mjeseci redovno dolazi politička svita, koja već dugi niz godina obećava napaćenim radnicima da će pronaći tog famoznog strateškog partnera koji bi konačno trebao riješiti pitanje KTK-a. Od silnih obećanja dosad nema ništa. Sigurno je samo da se dugovanja gomilaju kako prema državi, tako i prema radnicima.

Da sve liči na šarenu lažu dokazuje posljednja posjeta ministra Trhulja, iza koje je sigurno samo da neće biti smjena  rukovodstva, koje su najavljivane, i koje su radnici u Sarajevu na protestnom okupljanju izričito zahtijevali.

Lijepo je čuti da se ministar interesuje za KTK-a, ministar se ne ineteresuje za KTK-a džaba, ministar je za to plaćen. Za uslove koje ministar ima mnogi bi se danas i više i bolje interesovali, za ovo još malo državne imovine što je od novopečenih partizana ostalo u okviru bivših giganata. Lakše je ministru doći u Visoko nego da radnici idu u Sarajevo. Zajedničko i za jednu, i za drugu posjetu je jedno veliko ništa. Ministar dođe među radnike, obavi svoju debelo plaćenu dužnost i kaže nam ono što već i ptice na grani znaju tj. da se traži kupac ili strateški partner što malo urbanije i moćnije zvuči. I tako u nedogled iz godine u godinu, ministri dolaze i odlaze, a KTK-a i radnici ostaju da propadaju. Ministar treba da zna da radnicima i njihovim familijama, a i svim građanima Visokog ne trebaju turistički dolasci i saopćavanje informacija koje svi već znaju, nama trebaju konkretni potezi i rješenja, ako ih vlast uopće ima kada su u pitanju ovi veliki giganti. Već 18 godina radnicima se priča ista priča koja nikada nije došla do svog kraja, a kako stvari stoje priča zvana KTK-a neće se još dugo zvršiti.

Za prosipanje šarene laže po Visokom od strane vlastodržaca  krivi su i radnici koji vrlo brzo slegnu ramenima, nalegnu na jednu te istu priču i padnu pod uticaj pojedinaca koji im jedan dan pričaju jednu priču, a poslije susreta sa vlastodršcima drugu priču. Oni rijetki koji su odlučni da svoja prava ostvare putem nadležnog suda budu vrlo često proglašeni glavnim krivcima, jer tobože sijeku granu na kojoj sjede. Ta priča se plasira upravo od onih koji sa leđa KTK-a i njemu sličnih, posljednjih godina ugodno žive i uživaju u propadanju prijeratnih giganata.

Obespravljeni radnici nikako neće ili ne mogu da shvate da su upravo oni nažalost najveći problem potencijalnim kupcima i vlastodršcima jer imaju velika potraživanja kojih neće da se odreknu, a koja neće niko da preuzme, još kad se tu dodaju uslovi Agencije za privatizaciju koji su za svakog potencijalnog investitora ne realnih priča, postaje sve komplikovanija i složenija.

Ako ne vjerujete meni onda se svi stavite u ulogu investitora, pa sagledajte uslove pod kojima se nude tehnološke cjeline KTK-a, a koje su usput sa svojom proizvodnom tehnologijom poprilično zastarjele.

Visočka privatizacijska logika ili bolje reći logika nekolicine ljudi u Visokom, koji su u ratu, a i poslije rata imali aspiracije da budu suvereni vladari života u Visokom, bila je da se giganti unište da bi ih jeftinije mogli i formalno-pravno uknjižiti na svoje ime, imena svojih sinova, kćerki, unuka itd. Međutim, to je bila logika onih koji ne znaju šta je ekonomija ili bolje reći logika neznalica. Logika je da neće niko da kupuje ohrdine, ohrdine se poklanjaju i još se uz to moli da je neko uzme i skloni da ne smeta, logika je da se uvijek kupuje i traži najbolje, ali izgleda da je u Visokom ta logika drugačija i svojstvena samo Visočanima.

Posebna priča svih ovih godina su sastanci iza sastanaka, daleko od očiju javnosti i što je još gore daleko od očiju onih obespravljenih radnika koji se nečemu nadaju. Na tim sastancima se dogovaraju one suštinske stvari, koje se odnose prije svega na očuvanje pozicija koje svih ovih godina garantuju solidna i stabilna primanja, te neke nove talove među talđijama. Glavni akteri tih sastanaka su sive političke eminencije grada tj. oni koji hoće da gospodare životom u Visokom, koji su nas  doveli u stanje u kojem nam je potrebna javna kuhinja, ali o tome nekom drugom prilikom. KTK-a i njene radnike ni ovaj put poslije njihove pobune nisu zaobišli sastanci poslije sastanaka ili u Visokom poznatiji pod nazivom ‘minder sijela’ koja su nam dohakala. Da je to tako, dokazuje činjenica da će dosadašnje rukovodstvo za koje je tražena smjena ostati na čelu kombinata. Zanimljivo je, da iako je KTK-a u velikoj dubiozi da se pojedinci neprestano laktaju da budu u rukovodstvu kombinata. Zašto je to tako, odgovor pronađite sami.

Siguran sam u jedno, da nije bilo pojedinačnih interesa visočkih sivih eminencija, a svi znamo ko su te eminencije, vjerovatno bi dosad jedan od dva potencijalna kupca o kojima govori ministar Trhulj već uveliko radili u halama KTK-a.

Slična situacija ili možda i gora je u drugom nekada visočkom gigantu Vitex-u. Ono što kod Vitex-a dodatno usložnjava kompletnu situaciju jeste činjenica da se ne zna čija je, ne zna se ili makar javnost i radnici koji traže svoja prava ne znaju vlasničku strukturu kapitala Vitex-a, dakle ne zna se koje većinski vlasnik, ko ima pravo da raspolaže imovinom, kojom imovinom je raspolagao i raspolaže Vitex, gdje se ta imovina nalazi pouzdano se ne zna, kao ni ko su dioničari itd.

I pored ovih činjenica koje su manje-više svima poznate, radnici Vitex-a, političke partije i njihovi lideri koji su imali priliku da budu u vlasti i na vlasti, koji su uredno na pitanjima visočkih giganata dobivali glasove na izborima, tu prije svega mislim na SDA, SDP, SBIH, su sve ove godine uredno šutili, trpili i gledali jednu od najvećih pljački u historiji Visokog.

Danas, kada je nažalost sve izgubljeno stigla je pobuna na čijem su čelu oni koji već odavno svoj hljeb ne zarađuju u Vitex-u, a znali su sve gore nabrojane stvari, nisu se oglašavali niti su šta poduzimali da se zulum spriječi, nego su kao i većina nas uredno šutili i po kafanama govorili da se pljačka, ko pljačka i ko firme sa istim Vitex-ovim asortimanom otvara. Interesantno je da Vitex sve ove godine propadanja nešto radi i da od toga neko kajmak skida, samo sigurno ne radnici Vitex-a. I na ovu se godinama šuti i ne reaguje. Svim radnicima Vitex-a, kao i svim drugim radnicima koji su kroz Vitex i slične firme izgrađivali našu općinu treba kazati da su prevareni od strane onih koji su svima nama obećavali, a što je još gore i danas obećavaju  državu blagostanja, jednakih prava i šta sve već ne. Oni mogu obećati ono što običan čovjek u svojoj glavi ne može ni zamilsiti. Moraju konačno radnici prestati da vjeruju različitim mešetarima i zastupnicima, moraju radnici početi razmišljati svojom glavom, a ne glavom onih koji su ih upropastili, pa sad prebacujući krivicu na druge pokušavaju da sebe amnestiraju. Mnogo je toga ostalo nekazanog, ali neka nešto kazuju i drugi ili neka demantuju, ako imaju obraza.

Možda je za Vitex i druge propale visočke firme zaista rješenje u otvaranju muzeja u kojima će obespravljeni radnici posjetiocima pričati historiju nastanka i prestanka ovih giganata.