Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Dragi moj komšija Mersede, uvaženi predsjedniče Ratnog predsjedništva općine Visoko

izetsmajevicHvala Ti na komentaru. Ovo što si napisao se u potpunosti slaže sa mojim tekstom. Napisao sam – pogledaj: ‘odbijam minder (u političkom smislu)…’. To se odnosi na zadnji pasus Tvoga teksta – i u potpunom je suglasju s tim. Šura o kojoj govoriš u prvom dijelu teksta i prema kojoj sam u odnosu dužnog poštovanja, u prethodnim je sistemima, a u nekima i danas, sastavni dio institucionalnog odlučivanja. Šuru u Bosni – Ajansko vijeće, sve do dolaska Omer-paše Latasa 1850. godine, činili su svi ajani (to su bili i kapetani), i sastajali su se u svrhu dogovora, u Travniku – kod vezira, jednom godišnje. Redovne šure su održavane Bajramom, ali kad se ukaže potreba sazivane su i vanredne. Tako je historijska vanredna šura, na poziv Ali-paše Hečimovića, održana u Travniku, ljeta 1737. godine, a rezultrirala je (u teškim uslovima – gro bosanske vojske je bio na drugim ratištima, izvan Bosne), briljantnom odbranom Bosne od austrijskog pohoda s namjerom da je pokori. Pobjede pod Banjom Lukom, kod Zvornika u Krajini i Sandžaku, bile su tako uvjerljive da se Austrija u narednih 50 godina (do Dubičkog rata) nije primakla Bosni!! E to je šura/savjetovanje i dogovor – ali institucionalno. Ovakvu odbranu ne bi mogla dogovoriti dvojica ljudi. I šura u doba ashaba je bila institucionalna, kao što je institucionalna i šura, naprimjer u Egiptu, danas: ‘U međuvremenu je u srijedu potvrđen izbor 90 novih članova Gornjeg doma parlamenta, Vijeća šura, koje je imenovao Mursi’, Aljazeera, 26.12.2012. I naš rahmetli Predsjednik se, kako si napisao, savjetovao sa mojim rahmetli Puncem, ali je – makar i u ratnim uslovima – odluke donosio u Predsjedništvu. Nadam se da o ovome (barem zasad) ne treba dalje – rasplinut ćemo se. Prihvatam uputu i tradiciju i nastojim se vladati u skladu s tim, vodeći računa o mjestu gdje i vremenu u kojem živim – što je potreba potvrđena konsenzusom/Idžma.

Da, nametnut izraz ‘minder-politika’, u smislu Tvoga zadnjeg pasusa i u smislu moje osude, vulgarizira jedan drag dio tradicionalnog bosanskog namještaja – i tradicionalnog ponašanja u Bosni u vezi s tim. Jezik je živ, razvija se, i ponekad je nemilosrdan prema tradiciji – i prema logici, nažalost. Takav je naprimjer i izraz ‘papirologija’??, i još neki drugi. Da sam, kao što pišeš, umjesto ‘minder-politika’, što je figurativan izraz čija upotreba nije ograničena samo na područje općine Visoko, upotrijebio neki drugi – naprimjer ‘vikendica politika’ ili ‘politika podzemlja’, kao što pišeš – bojim se da čitaoci ne bi razumijeli poruku koju sam htio odaslati!

Dragi Mersede, meni najdraže sobe u mojoj kući su ukrašene bosanskim minderom, napravljenim u Visokom. Na tom minderu ćemo – pozivam Te, inšAllah, što je moguće prije popiti kahvu, uz sadržajan razgovor. Siguran sam da ću iz tog razgovora, kao što sam i iz prethodnih razgovora s Tobom, izaći duhovno obogaćen. Esselamu alejkum, i nadam se da ću sutra u džamiji imati priliku iz prve ruke Ti poželiti Bajram šerif mubarek olsun! Sve najbolje Tebi, Tvojoj porodici i svim dobronamjernim ljudima svijeta!!

Srdačno i s poštovanjem, Izo!