Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Mirza Džafić:” Visoko je grad u kojem sam odrastao i uvijek će mi biti u srcu”

mirza dzafic qatarU našem gradu ima mnogo uspješnih sportista, među njima je i Mirza Džafić koji je karijeru počeo u NK Bosna Visoko, zatim je prešao u redove NK Podgrmeča, igrao još i za Rudar iz Kaknja, a zatim ga put kao trenera odveo Qatar. Već osam mjeseci zajedno sa nekadašnjim klupskim kolegom Alemom Genjcem boravi i radi u toj zemlji, za sada veoma uspješno. 

Za one koji čitaju intervju, a slučajno nisu pratili tvoju sportsku karijeru možeš li nam reći nešto više o sebi?

Rođen sam 20.01.1984. godine u Visokom. Osnovnu školu sam završio u rodnom gradu, dok sam srednju pohađao u Fojnici (Fizioterapeutski tehničar). Godine 2010. diplomirao sam na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja te stekao zvanje Profesora sporta i tjelesnog odgoja.

Poznato je da ste prve fudbalske korake napravili u NK Bosna, kako je sve to počelo?

Sa nepunih pet godina, dakle prije rata, napravio sam prve fudbalske korake na stadionu Luke, u dresu mog omiljenog kluba NK Bosna. Nažalost, rat je učinio svoje pa je napravljena kratka pauza. Odmah po završetku rata, vratio sam se treninzima i prošao sve omladinske kategorije. Za prvi tim sam debitovao 2002. godine.

NK Bosna si napustio i otišao u NK Podgrmeč, zašto se to desilo?

Iz jedostavnog razloga, jer sam dobio dobru ponudu od ambicioznog kluba koji je tražio pojačanje za opstanak u ligi.

Koliko si se tamo zadržao i kako je bilo igrati u Podgrmeču?

Ekipa je bila dobra, a uprava korektna tako da je bilo zadovoljstvo igrati za takav tim. Zadržao sam se kratko, svega polusezonu, odakle sam otišao za Qatar.

U Qatar si otišao raditi kao trener sa Alemom kako je tamo i šta ti zapravo radiš tamo?

Da, ovdje sam sa Alemom i radimo zajedno. Mi smo kondicioni treneri u qatarskoj policiji (Internal Security Force LEKHWIYA Qatar). Uslovi za rad su odlični, jedini problem su ekstremne vrućine na koje se još navikavamo.

Koliko često dolazite u Bosnu, da li vam nedostaje Visoko?

Ovdje boravimo već osam mjeseci i još nismo dolazili u Bosnu. U planu je sad za Bajram da iskoristimo pauzu i dođemo kući. Naravno, Visoko je grad u kojem sam odrastao i uvijek će mi biti u srcu. Nedostaje mi zelenilo, rijeke, šume i svjež zrak, sve ono što je Visoko, a samim tim i naša država.

Ko ti je bio najveća potpora u karijeri?

Moram da kažem da sam bez bilo čije potpore gradio karijeru. Samo ambicioznost i vjera u sebe su mi pomogli u ostvarenju tog cilja.

Ima li neki događaj iz karijere koji ćeš pamtiti cijeli život?

Događaj koji ću uvijek pamtiti je kada sam izabran u idealnih 11 Prve lige Federacije. To je bila moja najbolja sezona u dresu Bosne.

Jesi li upoznat sa sadašnjim stanjem NK Bosna, ako jesi šta misliš o tome?

Redovno pratim dešavanja putem vašeg sajta tako da sam itekako dobro upoznat sa stanjem. Bosna je dobila ambicioznu upravu za koju sam siguran da će okupiti dobar tim i vratiti se u Prvu ligu gdje im je i mjesto. Ovom prilikom bih poželio sreću upravi, trenerima i igračima u predstojećoj sezoni.

Šta smatraš prekretnicom svoje fudbalske karijere?

Nisam imao nikakvih značajnih prekretnica. Jedino mi je žao što sam se morao odreći fudbala u svojoj 28. godini života zbog posla u Qataru. Međutim, ljubav prema nogometu još uvijek živi u meni tako da pored poslovnih obaveza uvijek nađem vremena da odigram poneki malonogometni turnir. Moram istaći da smo Alem i ja u osam mjeseci boravka osvojili dva jaka turnira u Dohi.

Poruka čitaocima?

Svim vjernim čitaocima vašeg portala želim prvenstveno dobro zdravlje, puno sreće, uspjeha i ljubavi. Djeci poručujem da se bave sportom, ali da ne zanemaruju svoje obrazovanje. Usklađenim rasporedom moguće je postići uspjeh na oba polja.

(Razgovarao: Faris Garib)