Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ogulin Ćulibrk Oglo

ogulin culibrk oglo1Prošle godine na proslavi godišnjice Visoko.co.ba pita me jedan od tadašnjih članova redakcije koji je povremeno objavljivao neke tekstove, šta i kako planiram u budućnosti sa portalom? Nisam nešto posebno u tom trenutku razmišljao šta je svrha postavljenog pitanja s obzirom da Visoko.co.ba postoji tada već 14 godina i odgovor je bio jednostavan – nastaviti kontinuitet i sačuvati obraz i novinarsko dostojanstvo, te samim tim odbijati da budemo nečije sluge, podanici ili nekakav PR servis koliko god da je cijena takvog stava. Svega sam se nagledao u ovih 20 godina bavljenja novinarstvom u različitim medijima, sa svakakvim sam ljudima dolazio u kontakt, na mojim leđima više i nema mjesta da mi neko zabije nož u leđa, pa im sad dozvoljavam da to rade i sa prednje strane, jer duboko vjerujem i znam da svaki bumerang nađe svog vlasnika i da se sve vraća i isto tako plaća. Vjerujem da sam i ja griješio prema drugima za sve ovo vrijeme, imao sam sreću da u svih 20 godina radim na nekakvim rukovodećim mjestima i naravno da se tu prave greške, ali sam isto tako spreman da platim ceh tih grešaka.

U sistemu poremećenih vrijednosti koji je aktuelan u Visokom i opće borbe za pozicioniranje sebe i svojih najbližih, obraz je postao najjeftinija roba na tržištu. Ljudi su spremni na sve u svojoj borbi do cilja, ne razmišljajući o onima prema kojima griješe prilikom ostvarivanja svojih planova, koji su najčešće borba za posao i koja se najviše vodi preko stranaka u vlasti koje su u poziciji da dijele izborni plijen zvani budžet. Ljudi za koje sam vjerovao da su prava gospoda, da imaju gard, karakter, ličnost pokušavajući uhljebiti svoje najbliže, postaju ološ, jad, beskarakterna đubrad, ustvari nisam ni siguran više da li oni to postaju ili su to oduvijek bili, samo se radilo o mojoj lošoj procjeni. Priznajem tu osobinu, kadrovska politika unutar mene je lošija od kadrovske politike koju je unutar sebe imao prvi predsjednik BiH birajući ljude oko sebe. U toj borbi za pozicioniranje vlastite djece kroz stranke u borbi za posao, osim što roditelji postaju idioti, oni od vlastite djece također prave kretene. Najbolji primjeri i ilustracija ovoga o čemu govorim su sportski klubovi, oni koji su se bavili sportom, bilo kojim, poznaju termin “babin sin”. Možda trenutno “babinom sinu” i bude lijepo zaigrati u nekoj utakmici u prvoj postavi, ali takve okolina i ostatak tima vrlo brzo odbace, čak i ako imaju neki kvalitet. Politika “babinih sinova” sa sporta u poslijeratnom Visokom se prebacila i u stranačku politiku, znaju “babe” da su im djeca bez politike niko i ništa, jer obično oni koji tako razmišljaju i nemaju drugih ljudskih individualnih kvaliteta, pa se moraju kriti u kolektivitetu stranke. Takva politika se ispostavila pogubna za visočki sport koji je sahranjen, a ista takva politika će sahraniti i visočku zvaničnu politiku. Postoje poltroni koji zarad ličnih interesa sada hodaju po visočkim sokacima i pojašnjavaju da je bolje za Visoko što su ispali i rukometaši i fudbaleri samo zato jer drugačija priča ne ide u prilog onima koji su u vlasti. Pričaju visočki paraziti nakaćeni na budžete državnih firmi kako je puno bolje za Visoko krenuti iz nekog novog početka sa dna, nego biti tamo gdje smo bili, a nismo se znali održati. Priča visočkih društveno nekorisnih filozofa i pseudosportskih radnika sa sumnjivim sportskim karijerama samo prije godinu dana je bila potpuno drugačija. Ali tada im djeca nisu bila u strankama i na stranačkim listama, nisu tražila hljeba zloupotrebljavajući vjeru i ideje stranaka. Lijepo je o tim pojavama progovorila pred lokalne izbore jedna od kandidatkinja za novi saziv Općinskog Vijeća, koja je nakon osvajanja istog odmah ga se i odrekla, što je svakako korektno i pošteno prema onima koji su joj dali glas. Svaku njenu rečenicu potpisujem i podržavam, samo pitam, šta je danas devet mjeseci kasnije drugačije u odnosu na 50% izrečenog u neposrednom obraćanju!? Sve je isto, samo su imena i princip zapošljavanja drugačiji, sada se to radi na još bezobrazniji način!

{youtube}boxzIzrNVq4{/youtube}

Kada smo kod zloupotrebljavanja vjere, prije desetak godina čitao sam u magazinu DANI tekst Miljenka Jergovića pod nazivom “Muslimanska imena su ružna”! Bi mi tada krivo na Miljenka zbog tog naslova, jer poštujem sve što je Miljenko Jergović napisao. Iz tog poštovanja zadubim se u tekst i proniknem u suštinu istog. Prozvao je Miljenko na vrlo inteligentan način sve one koji su u bivšem sistemu u borbi za društveni status i malo lagodniji život sa državnih jasli tako davali svojoj djeci partizanska imena, skrivajući svoj stvarni identitet koji je u tom sistemu i političkom vremenu mogao biti smetnja. Identična situacija kao i danas, kada i oni koji bi najmanje trebali da ističu i forsiraju priču o vjeri, bošnjaštvu, stranci zbog svoje prošlosti to upravo rade i najglasniji su. Naglo su u svojoj borbi za nastavkom parazitskog života od države duboko u sebi pronašli sve suprotno ateizmu. Hadisima i ajetima su zamjenili Titove, Marxove i Lenjinove fraze o društvenom samoupravljanju, a vlastitoj djeci pojasnili kako su bili u zabludi i kako se oduvijek u njihovim porodicama baštinila vjera.

Ti licemjeri su svi isti, nisu svi oni u politici, ima ih svugdje, u svojim su rupama, prate stanje u ringu, čekaju ishod borbe spremni da obuku dresove onih koji u tom trenutku pobjeđuju. Situacija je drugačija, ako umjesto sebe vlastito dijete žrtvuješ i nazor guraš tamo gdje mu nije mjesto. U tom slučaju moraš da skineš masku i pokažeš svoj pokvareni i bezobrazni karakter koji ti je ujedno i jedino oružje i argument prilikom dokazivanju lojalnosti stranačkom šefu koji odobrava zapošljavanja po javnom sektoru. Tako postaješ sve suprotno jednom finom gospodinu kako te doživljavaju pljujući po drugima koji imaju drugačiji stav i koji znaju da ti je dijete zaposleno nelegalno i na štetu djeteta čiji pošteni roditelji nisu htjeli politički da zloupotrijebe potomstvo.

Licemjeri, uhode i špijuni koji hodaju visočkim ulicama i godinama parazitski žive od proračuna javnih preduzeća, Općinske administracije i državnih firmi su nešto kao i Ogulin Ćulibrk Oglo iz naslova ovog teksta, čak i fizički podsjećaju na njega. Taj nadrealni lik, upravo opisuje karaktere tih društveno nekorisnih ljudi, samoproglašenih intelektualaca i protuha koji vrijeđajući druge pokušavaju zaštiti svoje pozicije finansirane iz budžeta Općine i državne firme. Taj visočki šljam uzima sebi za pravo da priča o nekakvim plaćenicima, nekakvim centrima moći i sve to upravo zato jer je i sam plaćenik koji javno govori, piše, pametuje za interes, kako novčani, tako i nadu za uhljebljavanje svojih najbližih na štetu svih ostalih poreznih obveznika. Razumijem ja i to, roditelj sam, sve bih uradio za svoje dijete, ali nikad na ovakav prizeman način.

 {youtube}-T2CsN2vD2I{/youtube}

Dozvolio sam ja takvima da usred predizborne kampanje za prošle izbore na ovom portalu pišu svoje navodne kolumne, a ustvari stranačka saopćenja, sve u cilju slobode izražavanja. Svako se mogao potpisati imenom i prezimenom i iznijeti svoj stav, ali nije pošteno da se kasnije kada se promijeni dres i kada se nakon izbora izabere politička opcija priča ono što nije istina, jer te priče demantuje arhiva tekstova upravo na ovom portalu. Znao sam ja i tada za ljude koji nemaju karaktera, a sa kojima imam dodira kroz Visoko.co.ba, to su ljudi kojima može stati u obraz da u državnoj firmi pojedinim visočkim privrednicima sakrivaju račune i tako direktno oštećuju firmu u kojoj zarađuju platu, a onda uredno nakon posla odu da prodajnih objekata tih privrednika i napune kese raznoraznim proizvodima životinjskog porijekla i bez trunke stida to odnesu kući. Ima li potrebe više bilo šta reći o takvoj (ne)sorti ljudi? Sreća pa su i sami otišli iz našeg impressuma, a i neka su, mutna ih voda odnijela tamo odakle su i došli u ovaj grad.

Ti koji mijenjaju imena, dresove, vjere, ideje, ideologije u svrhu ostvarivanja ličnih interesa kroz stranku na vlasti su svakako nikakvi ljudi. To su polovni igrači u ovoj teškoj utakmici koju Visoko igra sa polovnim igračima i polovnim timovima nedoraslim aktuelnom političkom trenutku i izazovima. Te društveno nekorisne pojave, paraziti i ljigavci su nesposobni ljudi, oni mrze Visoko, takvima je draža Općinska Nogometna Liga od ponosa grada NK Bosna, takvi su željeli uništiti RK Bosnu formirajući nekakve vlastite stranačke klubove koji su išli na ekskurzije po Evropi, dok su djeca drugog ponosa grada RK Bosna, trenirala na rukometnom igralištu na stadionu, takvi gledaju samo sebe i u tom ludilu koje se samo medicinski precizno može pojasniti čine nesagledivu štetu ovom gradu. Takve neradnike i nesposobnjakoviće treba javno prozvati, uperiti prstom u njih i postaviti ih tamo gdje im i jeste mjesto i to puno prije nego to učini unutrašnja kontrola firmi u kojima rade i bave se nečasnim i protuzakonitim radnjama.

Takvi su zadnji put rukave zasukali kada su vakcinisani u osnovnoj školi, takvi ne trebaju Visokom!

P.S Ako ste dobri kao što tvrdite, onda Vam neće smetati da Vam poželim ono što Vi meni želite.

{youtube}COPnOxJbBYg{/youtube}