Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

„Putovanje je odrastanje, odrastanje je putovanje“

virtualna putovanjaZamaranjem dugim i opširnim definicijama stvaramo nelagodu i dosadu kod čitatelja. Svakako je bitno izbjeći to neko tzv. pametovanje i dati neki svoj stav o nečemu, podijeliti svoje iskustvo.

Kad bi me neko upitao, šta za mene predstavlja riječ „prevencija“, na šta me asocira, odgovorila bih mu: “to je spriječavanje od postojećeg zla, raznih ovisnosti koje haraju svijetom, ovim današnjim modernim dobom“. No, ta definicija je teška za shvatiti, te ću ja isti termin „prevencija“, prevesti u meni lakši i prihvatljiviji termin, te poistovjetiti sa starom narodnom „bolje spriječiti, nego liječiti“.

Pojam „ovisnost“ većinu nas asocira na opojna sredstva, ali kad bi bolje razmislili i proanalizirali sebe kao ličnost, kao individuu, pronašli bismo barem pet stvari o koje smo ovisni.

Eto to današnje tzv. „virtualno putovanje“.

Ehh, kad bi se barem našao jedan čovjek s Don Kihotovim osobinama.

Zašto baš ovaj ova tema?  Iz prostog razloga, jer putovanje na neki način odvlači pažnju raznim vrstama ovisnosti. Krećem od sebe. Ja se trenutno nalazim u žiži tog nekog tinejdžerskog duha, stvarosti današnjice u kojoj je teško biti tinejdžer u pravom smislu te riječi. Jer živimo u dobu opće demotivacije mladih, koje mi na neki način nismo ni svjesni. Ali također nismo svjesni da je „živa riječ“, ona „oči u oči“, vrijednija od cijelog eseja na facebooku.

Zdrav stav, pozitivno razmišljanje pojedinih ljudi, me posebno dojmilo te navelo da se baziram baš na temu „putovanje“.. Jer kad bolje shvatimo, naš život je putovanje, sazrijevanje.

Evo upravo dio koji će i Vas podstaći na razmišljanje. “Vidiš nešto drugačije… I, kada se vratiš u svoju sredinu, osjetiš da se nešto mora mjenjati. Kroz ljude naučiš“.

Ljudi iz manjih sredina su opterećeni predrasudama ka drugom i drugačijem, ka nečemu novom i boljem od postojećeg . Vide samo negativnu stranu realnosti, a da pri tome ne proanaliziraju stvari. Odmah ih vide s već postojećim predrasudama.

Zar je to pozitivno?

Ne, u svakom slučaju nije, ali jedino što gazi predrasude jesu putovanja kroz koja mladi uče, stiću samopouzdanje i gledaju na stvari drugačije. Znaju se snaći u svakom trenutku, jer su imali priliku komunicirati. A putovanje je ključ komunikacije.

Jednostavno je, treba pronaći pristup (koji stićemo i upražnjavamo na putovanjima) ka stvarima i ljudima bez već izgrađenog mišljenja o istom, te da pri tome nismo upoznali to o čemu imamo mišljenje da , dobro/loše.

Nije hrabrost reći da Bosna i Hercegovina ne valja, da ćeš se školovati vani, i ići raditi vani, hrabrost je reći zašto, i još veća hrabrost je ostati u BiH i popraviti stanje.

Ne možemo se suprotstaviti moćnijim ljudima ako nemamo samopouzdanje, ako nemamo dovoljno riječi, termina u našem vokabularu.
Jer mladi ovisni o facebooku samo cupkaju u mjestu i mumnjaju, a ako bi otišli na samo jedan seminar shvatili bi kolika je ljepota u druženju bez tehnike. Shvatili bi kolika je ljepota izaći sa normalnim društvom i danima prepričavati taj izlazak, da li to bio večernji ili obićna dnevna kafa, jednostavno sjećati se svih trenutaka, a ne ulešiti se ranim vrstama opojnih sredstava i nakon par sati se i ne sjećati da si bio negdje.

To se naziva ljepotom života.

Kako je samo lijepo snaći se u svim (ne)prilikama, jer već imaš iskustvo sa ljudima iz svih sredina, a ne gubiti se pred pogledima ljudi koje tek vidiš. Kako je lijepo otići u bilo koji grad i znati da imaš nekog koga ćeš nazvati i popiti sok s njim. To je ljepota putovanja. Po mom ličnom stavu i mišljenju najbolja motivacija za nas tinejdžere, općenito mlade ljude jesu putovanja. A kad putujemo, upoznajemo svijet, bivamo spremniji na život, željniji uspjeha, a ne raznih vrsta ovisnosti.

Neka se ovo naše putovanje kroz  pozitivnu kritiku završi citatom: “Putovanja su idealna kako bi ljudi shvatili smisao svog života, kako bi se na nekom kraju svijeta pronašli, ili pronašli srž onoga što u njima vrvi od žeje da bude iskazano“