Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Realizacija sporazuma SDP – SNSD je početak kraja države BiH”

semsudin-mehmedovicOvo što nam se čini i što se čini državi BiH, u direktnoj je suprotnosti sa Ustavom BiH, ugrožava stabilnost i sigurnost države, njen međunarodni kredibilitet, te krši provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma, kaže u intervjuu za Oslobođenje Šemsudin Mehmedović, zamjenik predsjednika Kluba zastupnika SDA u Parlamentu BiH.

Najavili ste kako u Parlamentu BiH nećete podržati izmjene i dopune Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH koje je utvrdilo i u proceduru uputilo Vijeće ministara BiH polovinom mjeseca. Zašto? Kakva su prema Vama ponuđena rješenja?

A zašto bih!? Dajte mi jedan jedini argument zbog kojeg bih to učinio. Novim prijedlogom se ukida ovlaštenje Centralne izborne komisije da sprječava sukobe interesa, umjesto koje bi to činila Komisija sastavljena od parlamentaraca, što je samo po sebi sukob interesa, zatim direktor i zamjenici direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH. Ovim prijedlogom se razvlašćuje Centralna izborna komisija kao organ na državnom nivou, i istodobno omogućava političkim strankama da daju konačan sud o tome ko jeste, a ko nije u sukobu interesa.Umjesto da pooštri principe za utvrđivanje sukoba interesa, (što je u skladu sa opredjeljenjem-snažna borba protiv korupcije), prijedlog koji nam u Parlamanet BiH stiže iz Vijeća ministara BiH najblaže rečeno liberalizira postojeći Zakon o sukobu interesa, i ja ga neću podržati.

U proceduri su i izmjene i dopune Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori BiH i javnim nabavkama BiH kao dijela seta osam zakonskih rješenja iz sporazuma SDP-SNSD, uz podršku preostale četiri stranke vladajuće šestorke – HDZ-a BiH, HDZ-a 1990, SDS-a i SBB-a. Ima li ovdje elemenata da su zakoni u funkciji ekonomskog razvoja kako nam se predstavlja?

Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori BiH se ova važna i neovisna institucija koja predstavlja privredu BiH u cijelom njenom obimu i značaju nastoji minimizirati, razvlastiti i staviti pod apsolutnu kontrolu politike, tj. Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ukratko, stanje izazvano pučem Bojića and company (Bruno Bojić, predsjednik VTKBiH), nastoji se ozakoniti, kako bi se i ova institucija na državnom nivou obesmislila. Sa potpuno istim motivima se nastoji prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama BiH, ovu iznimno bitnu oblast sa državne instance spustiti na entitetsku razinu, koju je moguće nadalje sa puno manje ograničenja staviti pod političku kontrolu, odnosno bolje rečeno pod kontrolu dva čovjeka koji su i sklopili pakt o podjeli vlasti i države. Pogađate riječ je o dvojcu Dodik – Lagumdžija. Umjesto da se bave pokretanjem privrede i zapošljavanjem pola miliona nezaposlenih, nova koalicija sve je karte ovih dana bacila na zaustavljanje razvoja BiH i produbljavanje podjela unutar države, koje bi onda bilo moguće lakše i ozakoniti u stilu – „kad ne možemo zajedno, možemo odvojeno“. 

Kako gledate na preostala zakonska rješenja iz sporazuma SDP-SNSD: o Centralnoj banci BiH, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Izbornom zakonu BiH, državnoj službi u institucijama vlasti BiH, te onim što se sprema za Elektroprijenos BiH? Šta se zapravo krije iza svega?

U najmanju ruku veoma sam zabrinut. Ukoliko se ovakva zakonska rješenja, kako ih formulira predlagač, tj. nova koalicijska većina predvođena SDP-om i SNSD-om usvoje, to bi bio početak kraja države Bosne i Hercegovine. Ukoliko želimo slobodnu, demokratsku i prosperitetnu državu Bosnu i Hercegovnu, te kao takvu spremnu za ulazak u NATO i EU, pravosuđe, državna služba, Centralna banka, Elektroprijenos BiH trebali bi bti primjeri nezavisnosti od bilo kakvog političkog uticaja. Kompletan napredak učinjen na gradnji stabilne i savremene demokratske BiH, setom predloženih zakonskih rješenja, doveden je u pitanje. Na taj način ozbiljno je narušen suverenitet države, a ovakvo djelovanje direktnih političkih aktera ima karakteristike protivustavnog, te kao takvo moglo bi biti predmetom istrataga i krivičnog gonjenja. Jer, ovo što nam se čini, i što se čini državi BiH, u direktnoj je suprotnosti sa Ustavom BiH, ugrožava stabilnost i sigurnost države,njen međunarodni kredibilitet, te krši provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma.      

Parlamentarna skupština BiH potvrdila je imenovanje članova Ad hoc komisije za provođenje postupka imenovanja članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije BiH. Imamo li razloga za strahovanja da će se pokušati stavljanje pod političku kontrolu ove državne institucije kao što ste to upozoravali?

Bojim se da je za RAK već kasno. Zakonski, RAK je već uništen i nije više ono što je bio –  Regulatorna agencija za komunikacije nadležna prije svega za izdavanje licenci elektronskim medijima, ali i zaštitu instituta javnosti, temeljenog na pravima čovjeka, kada je u pitanju zaštita medijskih sloboda i poštivanje novinarskih kodeksa. Po hitnoj proceduri je izmijenjen Zakon o komunikacijama i  formirana je ad hoc komisija. Ostalo je još samo da imenuju v.d. direktora iz SDS-a i realiziran je dio sporazuma sa Miloradom Dodikom. Na ovom primjeru je pokazana sva bahatost parlamentarne većine kojima nisu vazni nikakvi principi niti poslocnik o radu ZD PS BiH….ne već silom se izglasavaju zakoni koji su dio „tala“ poznatog dvojca!

Do sada su odbijene tri izmjene i dopune Zakona o jedinstvenom matičnom broju BiH, dva prijedloga Vijeća ministara i jedan grupe zastupnika. Ko je odgovoran za to što novorođenčad već mjesecima ne mogu ne samo dobiti matični broj nego i zdravstvenu knjižicu, putnu ispravu?

Odgovorni su Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik. Primjer koji ste naveli je klasično omalovažavanje države Bosne i Hercegovine. Javnosti, mladim ljudima koji su se uspkos nepovoljnom okruženju odlučili da rađaju i odgajaju djecu, šalje se poruka da su ipak trebali odustati od toga, jer njihova im država nije u stanju pružiti najosnovnije – identifikaciju njihovog novorođenog djeteta. Uzalud međunarodni standardi koji jasno preciziraju ovlasti države i u ovom smislu. Njih dvojica, uz nesebičnu pomoć trećeg, tj. Dragana Čovića, jer za podjelu BiH je potrebno troje, odlučili su provesti dogovor Tuđman – Milošević. Samo, koga su pitali, smiju li? 

Kada već govorimo o matičnom broju kao jednoj od obaveza iz presude Ustavnog suda BiH koja nije izvršena isto se odnosi i na status Grada Mostara. Tamo još nije riješeno to pitanje i vlast je od decembra nelegalna. Čija je odgovornost za neriješen status Grada Mostara jer Parlament BiH nije u roku uspio ispuniti presudu Ustavnog suda?

U Mostaru se, koji je još od Vašingtonskog sporazuma definisan kao grad sa posebnim režimom i potrebama, želi kroz izmjenu izbornog zakona inplementirati presuda Ustavnog suda. Čini se ustupak Draganu Čoviću koj na ovaj način želi ostvariti svoj životni san, ali i postizborno obećanje njegovim tvrdolinijašima unutar HDZ-a da Mostar bude stolni hrvatski grad. To bi se omogućilo uspostavom izbornog principa jedan čovjek – jedan glas, ali samo za ovaj grad. Nemamo ništa protiv, ali kada bi se takav princip uveo na teritoriji cijele države BiH. Ovakvo nakaradno rješenje koje direktno ugrožava prava Bošnjaka u Mostaru, mi  nećemo prihvatiti.  

Opet je aktuelizirano pitanje utvrđivanja amandmana na Ustav BiH u smislu provedbe presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga. Vjerujete li da će to pitanje biti riješeno u toku ove godine i hoće li opći izbori 2014. biti provedeni po novim pravilima? Da li su rješenja o kombinaciji izbornog i elektorskog sistema o kojim se pregovaralo ponovno diskriminirajući?

Presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga se iskorištava za konačno rješenje, ne toliko hrvatskog pitanja u BiH, kako se to u javnosti naglašava, nego za trajno rješenje pitanja Bošnjaka u BiH. I ovdje se pokušava stvarno stanje u kojem su Bošnjaci kao većinski narod skučeni na nešto više od 20 posto teritorija njihove domovine, ozakoniti. Krajnji cilj je neka vrsta rezervata za Bošnjake koji bi se vremenom asimilirali u jednu od etničkih skupina koje bi nas opkoljavale. Nestanak Bošnjaka, pratio bi istovremeno i nestanak države Bosne i Hercegovine. Ovo implicira stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske. Reforme i jačanje države koje smo provodili od, moram naglasiti veoma nepravednog, ali svrsishodnog Mirovnog sporazuma postignutog u Daytonu, išle su upravo u smjeru postizanja stvarne konstitutivnosti svih naroda na području cijele BiH. Neprijatelji Bosne su nas zaustavili u trenutku kada je bilo gotov izvjesno priključenje BiH kao moderne i demokratske države modernom i naprednom svijetu. A, zaustavili su nas tako što su upravo u Sarajevu pronašli „sagovornike“ i partnere za njihovu politiku. Odgovornost za implementaciju ili ne ove presude najviše snosi Dodik-Lagumdžija.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik komentirajući paralele između Kosova i RS-a, ustvrdio je i ovih dana da, ako se nastavi “loša pozicija u okviru Bosne i Hercegovine, niko ne treba da isključi i razmišljanje da taj entitet zaštiti svoja prava”. Nije li to na svojverstan način i po ko zna koji put osim iznošenja direktnog stava o secesiji i „zveckanje oružjem“?

Svakako da jeste. Oni će kroz ovaj dogovor sa Lagumdžijom, uz Čovićevu podršku pokušati ostvariti njihove ciljeve podjele države BiH. Ukoliko im to ne pođe za rukom, treba očekivati sve radikalnije poteze sve trojice. A, tada više niti novi sukobi nisu nemogući. Očigledno je da se i dalje iz Beograda, uz prećutnu saglasnost Zagreba,vuku konci za destabilizaciju Bosne i Hercegovine sa konačnim ciljem njene podjele. Uz apsolutn ogradu od onoga što se zove fer i korektan istražni postupak bez najmjere prejudiciranjakonačnog ishoda, upravo u kontekstu destabilizacije države, treba posmatrati i hapšenje predsjednika Federacije BiH Živka Budimira koji, očigledno je, stoji na braniku države i nedozvoljava da se sporazum Dodik – Lagumdžija, uz podšku Čovića, provede u potpunosti i na teritoriji Federacije BiH. Krajnji cilj je tzv. „treći entitet“. Paradoks je da za ovakakav, u biti protuustavan čin, uz stranke nove koalicije koje ste prethodno naveli, postoji dovoljan broj ruku za razbijanje države. Trenutno je general Živko Budimir jedini koji stoji na braniku BiH. I to je zapravo porazno za sve patriotske snage, a posebice za SDA.  

 Oslobođenje/Visoko.co.ba