Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Poltroni su đubre na kojem rastu sva zla ovoga svijeta”

Radnici KTK u srijedu pred Vladom Federacije, traže svoja prava, i upoznaju cjelokupnu javnost u BiH da nekadašnji visočki gigant više ne postoji jer u krugu fabrike ne postoje mašine na kojima bi radili, sve su prodate u staro željezo, radnici Bosnafurnira gotovo šest godina bez plate, Prevent u zadnjih tri mjeseca otpustio cca.600 radnika, Vitexovi sindikalci po ko zna koji put okupljaju se u krugu fabrike i ukazuju na to kako su prevareni, RK Bosna ispala iz lige prvi put nakon rata – sramota neviđenja, fudbaleri se presvlače u smrdljivim i potpuno devastiranim svlačionicama – isključili im i struju, u gradu oko stotinu zatvorenih i napuštenih poslovnih objekata, nudi se samo roba iz “second hand shopova”, u situaciji kada propada i ne radi Zemaljski muzej u Sarajevu mi imamo viziju otvaranje nekakavog muzeja kožarstva – a cijeli grad nam je sam od sebe muzej, otvaraju se radnje za otkup zlata kako bi rasprodali i ono što nam je zadnji štek u životu, Sejo prodaje košpice za pola marke i lizemo sladolede od pola marke, uz to ko fol bezbrižno grickajući košpice i ližući sladolede te ispijajući “kahve” nazor glumimo da je sve kako treba. To je slika današnjeg Visokog – posrnulog Visokog.

Mjesečna primanja gotovo 800.000 građana BiH ili petine ukupnog stanovništva u potpunosti su ili djelimično vezana za budžetska sredstva BiH ili entiteta. Podaci pokazuju da 794.265 građana BiH živi od plata iz budžeta, ali i različitih socijalnih i penzionih primanja koji se dijelom finansiraju iz budžeta, a što je više od ukupnog broja zaposlenih. Prema raspoloživim podacima, u BiH ima 612.464 penzionera, u oblasti obrazovanja zaposlen je 62.291 radnik, 47.767 zaposlenih je u zdravstvu, dok je u javnoj upravi, odbrani i obaveznom socijalnom osiguranju njih 71.743. Ako se na sve ovo zna da privatnik na zaradjenu marku treba da državi izdvoji 0,70 pfeninga, onda je sasvim izvjesno i savršeno jasno zašto nezaposleni, nezadovoljni, mladi i oni promašenih sudbina koji se ranije sjetiše svi zajedno bježe pod stranački šator kako bi i oni sebi selameta našli u nekoj od državnih firmi, javnom preduzeću ili bilo čemu drugom što se finansira iz budžeta.

Fino to opisa Nenad Veličković u svojoj jučerašnjoj kolumni, citirat ću dio jer je važan u momentu koji dolazi u bližoj visočkoj budućnosti:

“…Preokreći se, sine. Slabom sam te opremom na pogrešan put uputio. Pravda, jednakost, sloboda – krupne riječi zveckaju kao praporci na ludinoj kapi. Preokreći se, postani jedan od njih. Pristupi im. Upiši se. Učlani se. Partije su ovdje jedina perspektivna preduzeća. Priđi im ponizno, poljubi ruku s pečatnjakom, sagni se da te pomiluju. Primi njihov jezik, palacaj u klupku.Preokreći se, sine. Moli se naglas i smiči u tišini. Gazi slabe kao da plešeš tvist. Govori kao janje, čini kao vuk. Imaj tvrdo srce za meke duše. Kuni se u domovinu s dlanom na šlajpeku. Napuni usta demokratijom kao duhanom za žvakanje, stani pred narod kao pred pljuvaonicu. Nosi odijelo kao dres, kravatu kao zastavu, okiti rever značkom kao karanfilom. Budi jedan od njih. Otvori račun u njihovoj banci sperme. Preokreći se, sine. Mudro šuti, neka vođa govori u tvoje ime. Misli njegovom glavom….

Kada spoznamo suštinu bosanskog postojanja na putu do normalnog života i finansijskih primanja za najminimalniji oblik egzistencije, onda znamo i kojim stazama da se krećemo na putu do postizanja tog cilja.

Nevjerovatno koliko se u ovome gradu pokušava zatrti trag svemu što i najmanje odudara od prosječnosti. Priča o mediokritetima kaže: ako  nečija glava izviri iz mase samo za pedalj, sva su oružja uperena u tu glavu, koja se mora skratiti prema mjeri ostalih, prosječnih. Narodski rečeno, mediokritet je onaj ko se povodi za općim mišljenjem, pošto nema svoga. A poltroni? To je slična sorta ljudi koja uspijeva održati ravnotežu da ne padne u momentu dok dodvorički pruža ruku dolazećem šefu, u isto vrijeme okreće leđa odlazećem rukovodiocu. Jezgrovita definicija Meše Selimovića o takvim ljudima glasi: “Poltroni su đubre na kojemu rastu sva zla ovoga svijeta”.

Raznorazni šefovi i šefići, a pogotovo oni iz struktura vlasti, najčešće su okruženi poslušnim mediokritetima i poltronima kojima je najvažnije parazitski se uvaliti u tu strukturu i odobravati politiku svog nadređenog, ma kakva ona bila. Zbog toga se događa da šefovi i političari vrlo brzo sebe počnu smatrati centrom svemira i svaka ideja ili aktivnost koja bi promijenila njihovu lažnu poziciju im je neprijateljska, pa se protiv nje bore na sve moguće načine. Klimoglavci – poslušnici su oni kojima je kičma sasvim sporedni dio tijela, pa često sistem i svoje pretpostavljene – koji su nositelji toga sistema, tjeraju u još veći mrak. Svako od nas poznaje najmanje jedan takav par. To su vam oni koji smatraju da se niko u njihovom gradu ne može zaposliti bez njihovoga «aminovanja», a njegovi mediokriteti i poltroni odobravajući plješću i galame iz sveg glasa.

Krajnje je vrijeme da ovo društvo počne prihvaćati iskrenu, otvorenu i kritičku javnu misao i da pri tome, ma koliko ona bila i pogrešna, niko ne ispašta. Zar nisu za cjelokupno društvo bolji i korisniji otvoreni i iskreni kritičari, nego pokorni i poslušni poltroni. Onaj ko misli, ako to čini i pogrešno, ima šansu da to mišljenje promijeni i popravi. Nažalost, oni koji  poltronski  podižu ruku i nekritički prihvaćaju mnogobrojne idiotarije svojih pretpostavljenih, a besramno pljuju na sve koji imaju vlastiti stav spram glupostima koje radi njihov “Šef”, a kamoli kritizirati ga, najčešće napreduju i prividno stiču bolji status čiji rok trajanja je koliko i nova ludorija njegovog šefa koji će ga odjebati prvom prilikom zbog nekog drugog interesa.

U takvom ambijentu nas očekuje po mnogima sudbonosna naredne sjednica OV Visoko koja će ujedno biti i veliki ispit zrelosti i smjelosti. Sjednica nakon koje će pasti mnoge maske i klovnovske političke predstave za široke narodne mase dobit će neki drugi jasniji i konkretniji smisao. Svakako je to napredak. Sad nam je i konačno jasno prije svega na primjerima SDA od izbora na ovamo kako tu funkcioniše, a onda preko onog dokumenta koji smo objavili kako su SDP i SBB na kantonalnom nivou podijelili radna mjesta po političkoj podobnosti u javnom sektoru na nivou. Stranku za BiH neću ni da spominjem jer se oni kurvaju u svim varijantama i uvijek sa istim pretenzijama ka instaliranju muznih instrumenata na sve budžetsko i potpuno im je nevažno koju cijenu toga treba da plate i do koje mjere kao pojedinci treba da se ponižavaju.

Iz pobrojanih razloga naredna sjednica je više nego interesantna, jasno je da među 25 vijećnika nema dovoljno pameti i vlastitog kapaciteta zapremine mozga da sami donose revolucionarne odluke, predlažu inicijative i postavljaju vijećnička pitanja. To za njih rade ljudi iz sjene putem specijalnih daljinskih upravljača, ali svakako je bolje tako nego da slušamo gomilu gluposti neinformisanih političkih diletanata. Ovim povodom po uzoru na Bog zna kojeg od turskih sultana nakon Kanunija, predsjednik OO SDA Visoko iznova je sazvao sastanak koji bi se trebao održati danas u 18.00sati u prostorijama OO SDA Visoko po uzoru na onaj kada se potpisivala koalicija koja nije dugo trajala. Na ovaj sastanak su pozvani svi predsjednici stranaka i svi predstavnici Kluba vijećnika, kako bi im se pojasnilo u čemu je fol, odnosno da iznesu svoje interesne želje po pitanju “Reforme javnog sektora”. Vidjet ćemo ko će poslušno otići na ovaj sastanak, a ko će imati svoj stav bez skrivenih namjera i interesa zbog čega ih narod i jeste birao. Jedno je sasvim jasno, dogovaraju se oni, pregovaraju, sastanče i trguju puno više nezvanično nego što to rade zvanično. Ali je reforma svakako potrebna i na to smo ukazivali godinama ranije iz najprostijeg razloga – kada javno preduzeće radi kako treba i ostvaruje profit onda to ne ide u zajedničku kasu niti pojeftinjuju usluge građanima. Suprotno tome, kada javno preduzeće radi kako ne treba i ide u minus, pomoć se traži od Općine čiju kasu pune isti oni građani koji su vazda na gubitku, a prilikom gubitaka u tim javnim preduzećima u Visokom još nikad i niko nije krivično odgovarao.

Vrijeme koje dolazi i naredna subota koja nam donosi 6. sjednicu OV Visoko je politički trenutak kada će vijećnici, mediji, lažni prijatelji, šmekeri i kompletna visočka javnost konačno morati, da bi se okrenuli nekome prema licu, u istom tom trenutku nekome morati okrenuti i leđa, a to uopšte nije loše po Visoko. Treba samo preći preko utvrđenih navika, osloboditi se straha i obzira te malo smjelije zakoračiti preko praznine koja dijeli razumno od ulizivačkog. Naredna sjednica OV Visoko će donijeti ne pretjerano spasonosne smjelosti, ali dovoljne da se od nečega krena. Nažalost mi te hrabre poteze i smjelosti ne umijemo da činimo u pravo vrijeme i uvijek to radimo sa različitim aršinima. Da bi u Visokom bilo pravde i nekakavog napretka, način na koji se uvode bilo kakve reforme trebao bi biti isti prema svima nezavisno kojoj se stranci pripada i kojih si političkih ubjeđenja. A onaj ko uvodi reforme kao preduslov bi trebao da ima čist vlastiti background.

Međutim kao Visočani politički smo već naučeni na sve moguće kurvaluke, i ništa nas više ne može iznenaditi u ovom dijelu priče “Politička Ljubav U Kasabi” gdje bi i Vladika Kačavenda bio omiljen i uz naša odobravanja milkio nas po najintimnijim dijelovima tijela samo kada bi obećavao radna mjesta po javnom sektoru pa makar to bilo i u ime SDS-a i njihovog prvog predsjednika. Jer velika je istina refren pjesme “Brioni” od Dubioze Kolektiv sa novog albuma Apsurdista gdje se koncizno kaže: “Džaba svi smo isti, svi smo ista g****”