Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Zadovoljni i Nezadovoljni

Pored svih podjela koje vladaju našim društvom počev od vjerskih, nacionalnih, etničkih, teritorijalnih itd, jedna od zajedničkih podjela ako se to može tako nazvati, koja je svojstvena svim narodima koji žive u BiH bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, i iz kojeg entiteta dolaze, je podjela na dvije grupe ljudi i to na one koji su zadovoljni stanjem u BiH,  i oni koji su nezadovoljni stanjem u BiH.

U grupu zadovoljnih spadaju naši rukovodioci koji su u ovim proteklim godinama uspjeli da preko leđa države svoje snove pretvore u javu. Uz njih su tu svakako njihovi najbliži koji su se uspjeli  na različite, i samo njima poznate „legalne“ načine udomiti u visokoprofitabilne državne kompanije, državne službe, zavode, direkcije i sl.

Pripadnici  grupe zadovoljnih ljudi  su i  istaknuti, i uspješni privrednici, koji uz pomoć svojih ne rijetko osnivača iz sjene, i ideologa koji se bave visokom politikom,  putem „uredno“ dobivenih poslova preko tendera crpe budžetski novac, usmjeravajući ga u privatne džepove. Naravno naši privrednici  jedan dio tog novca moraju vratiti kroz određene procente od dobivenih poslova,  finasiranjem predizbornih kampanja, finasiranjem različitih putovanja po bjelosvjetskim destinacija, itd. Koji je od navedenih vidova zahvale najčešći to najbolje znaju naši „privrednici“.

Drugu grupu ljudi čine oni koji su nezadovoljni stanjem u kojem se nalazimo. To su oni ljudi koji su svakodnevno izloženi stresu prouzrokovanim borbom za golu egzistenciju. Također sastavni dio njihovih života  još su  beznađe u koje tonemo svi svakodnevno bez neke nade za bolje sutra, uz sve to prisutna je i konstantna  neizvjesnost, koja psihički iscrpljuje naše građane. Ovu grupu nezadovoljnih možemo dalje podijeliti na one koji nešto pokušavaju da promjene u ovom društvu, da li putem nevladinog sektora ili putem nekih marginalnih partija kroz koje pokušavaju da probude uspavanu svijest naši građana da konačno treba početi nešto mijenjati, ili da makar ukažu na neke anomalije u društvu, i one koji uredno šute i trpe zulum koji nam je nametnut od strane naših vladajućih  političkih partija i njihovih lidera na svim nivoima vlasti. Dobar dio našeg naroda se nalazi u nekoj apatiji iz koje ne može ili neće da se otrgne, i tako dan za danom živeći u ubjeđenju da se ništa promijeniti ne može, te da im može biti samo još samo  gore, ako bilo šta pokušaju. Ovakav način  razmišljanje našeg naroda koji je na rubu egzistencije odnosno koji je nezadovoljan i nesretan u svojoj državi odgovora našim vlastodršcima jer im  takvo razmišljanje otklanja konkurenciju i stvara pretpostavke za pobjedu bez puno borbe.

Svjedoci smo da se u našem društvu pojavljuju ljudi koji se ne mire sa ovakvim stanjem, pa skupe hrabrosti da javno ukažu na nesposobnost ljudi koji nas vode. Upravo tada, iznošenjem javne kritike upućene ljudima koji nas vode, otvoreno suprotstavljanje njihovoj politici, načinu vođenja države i društva   tj udarajući na njihov integritet dovodi do sukoba, a tada  ovi zadovoljni pokazuju  svoje drugu lice. Naime, naši vlastodršci ne vole kritiku, a posebno ne vole kada ta kritika ima za posljedicu angažovanje u smislu udruživanja onih koji su nezadovoljni s ciljem pokretanja novih promjena.

Kada naši vlastodršci osjete tu opasnost oni ne biraju sredstva da te pojave sasijeku u korijenu, često puta koristeći se najcrnjim udbaškim metodama, pri ćemu su mnogi neistomišljenici koji bi mogli ugroziti  individualne interese zadovoljne elite u našem društvu  izloženi različitim vrstama pritisaka i ucjena.

Nažalost većina nezadovoljnih koji smognu snage da pokušaju nešto uraditi i promijeniti na bolje prije ili kasnije odustaju i predaju se, jer se ne mogu boriti protiv zadovoljnih koji koristeći državni aparat i ingerencije koje iz njega proizlaze, koje bi se trebale koristiti isključivo u interesu naroda i države, iste  koriste  za obračun sa svojim ne istomišljenicima, a u cilju očuvanja svojih vlastitih interesa. Značajnu podršku u očuvanju stečenih pozicija našim zadovoljnim elitama pružaju i oni nezadovoljni prije svega svojim pasivnim  odnosom s pram svih nepravdi koje im se čine iz godine u godinu, a zatim, i ne rijetko, jeftinom prodajom svog obraza i karaktera za rad svojih sitnih interesa.

U nekoliko zadnjih godina na domaćoj političkoj sceni bez obzira da li se radi o lokalnom ili državnom nivou, prisutna je velika doza osvetoljubivosti i antagonizma među političkim neistomišljenicima, a što svakako nije dobro za društvo i državu.

U političku praksu BiH se sve više vraća metoda političkog djelovanja Komunističke partije, ako su uopće  te metode bile ikada iščezle iz političkog djelovanja u BiH.  Ono što je sigurno da mi koji smo branili i odbranili ovu državu, nismo je ovakvu zamišljali tj. nismo mogli niti zamisliti da ni u ovoj nazovi  demokratskoj državi nećemo biti potpuno slobodni, a sve nam ukazuje da slobodni nismo, ko smatra suprotno neka to dokaže.