Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Dirty Old Town

altMom gradu, starom prljavom gradiću, u ljubavi i sjeti, na neka druga vremena, kada se grad čistio gotov svaku noć, kada je bilo manje auta na cestama, a više ljudi i prave raje, kada smo se družili u smijehu a ne na fejsbuku, kada smo se isto oblačili i nismo imali mobitele kao statusne simbole, kada smo jeli samune u 10 sati uvečer na Kraljevcu i zaljevali Kenijadom, kada smo igrali lopte na cesti, kada nam je trebalo malo da nam bude puno dobro, kada smo išli u školu i nismo razmisljali šta će biti poslije škole, kada smo trenirali i bunarili levate, kada smo pričali šatrovački do iznemoglosti, kada se manje mahalalo, kada se kupovalo na čekove, kada smo se grijali zimi u Vemi i išli na 4. sprat probavati ležajeve sa 16 godina, kada smo pravili glige zimi i igrali camparize, kada smo jeli banane više od majmuna jer je 1 kg bio 1 marka, kada smo jeli ćevape k'o ludi jer je 10 kg bila 3 marke, kad nam je džeperac bio ko sada prosječna plata, kada smo vozali YUGE i smijali se dječački, kada su se svi momci oblačili kao Tom Cruise u filmu TOP-GUN, a kod djevojaka nisi mogao vidjeti ni vrat a sada znamo kako se momci oblače a djevojke ne oblače kada izlaze, kada smo imali realne snove, i kada nismo slutili da će doći rat i donijeti ovo nova doba u kojem više ni golubova nema u Visokom, a kamoli šta drugo. Nekad su se slušale ploče i kasete, a sada iz guzice samo što nije počela svirati kretenska muzika, nekad si mogao slušati sentiše, a danas ih više ne sluša niko, danas se režu na turbo folkove, i sebe bacaju u grijehova okove, nekad nije bilo mobitela i štela, a danas se štela do Predsjedništva popela, nekad si bio zadovoljan sa sobom, a danas si glumac koji je najmanje sa samim sobom. Kada smo imali zeru ljudskosti, a danas su nam grudi uske i srca su nam tamna.

To je naše Visoko, nekad bilo, danas se prepričavalo u uskim krugovima raje koja se sjeća takvih vremena. A šta ćes…mali grad – veliki kompleksi, mali ljudi – velika šteta, velika šteta – niko neće posla da se prihvati, nek se mašina vrti dok ne rikne, čut ćemo svi kad stane, a i kad stane nije kraj. Ne može se slatkovodna riba naviknuti na morsku, pa na površini pliva. Ako zaroni dublje, utuši je gustoća, ne može disati, ne može se kretati, svi je gledaju čudno, i nikako se ne uklapa… Nekad se znalo ko kakvu muziku sluša, a sad svi slušaju sve, i svi izlaze na ista mjesta, od 7 do 77 godina, svi se smeškaju i šatro zavode, svi hoće da su lafčine na roditeljskim parama, sve cure hoće da su bombe koje nikad ne puknu, a osigurač im slab, svi direktori su kao firmini osigurači, firme poštuju radnike i njihova prava, radnik je siguran i osiguran, psi imaju veća ljudska prava od ljudi, svi koriste modernu tehnologiju da sakriju komplekse, sve se zna a niko da prizna krizu nacionalizma i provincionalizma, šovinizam cvate kao behar, licemjerstvo je osnovna karakterna osobina, dobro pazi s kim se družiš, može ti valjati, vidi u ovog nosa, vidi u onog glave, šta će on, šta će ona, ja sam stara visočka porodica, ja sam došljo, a i jedni i drugi liječe komplekse u obostranom odnosu. Nigdje na svijetu više kompleksa a manje ljudi, u gradu veličine većeg tržnog centra i manje od prosječnog golf terena, ljudi se dižu u neke visine koje ne mogu dobaciti ni do plafona dnevne im sobe. Sve ima svoje zašto i kako, i ovaj mahalsko-bahilski perpetum mobile se vrti i okreće na svoje vlastito gorivo. Stranka, nacija, reprezentacija, piva, pljeska, samo nek se treska, turbo folk i turbo dizel 1.9, špicasti farovi i špicasta frizura, moderne droge i skupa pića, red bul koji ti ne daje krila već ti kompleks naraste, šatro šminka i šatro mafija, šatro politika i šatro nacija, šatro merhamet i šatro tolerancija, šatro bogataši i šatro asfaltaši, šatro seljaci i šatro čaršijaši, šatro haveri i šatro burazeri, šatro trebe i šatro frajeri, šatro ljetovanja i šatro zimovanja, šatro ekonooomija i šatro mahalska klaustrofobija, šatro arheolozi i šatro demagozi, šatro opozicija i šatro inkvizicija, šatro trgovina i šatro šatrologija.

Ako nisi s nama onda si protiv nas, a ako si protiv nas pridruži nam se na vrijeme dok nije kasno, jer kasno će biti kasnije, a nikad nije kasno kad se vlast voli strasno. Kako opstati a nečiji hamal ne postati, kako čast i obraz sačuvati, a nekom ga ne poduvati, kako da ih izbjegneš a da te ne zakače, kako živjeti kao čovjek u psećim uvjetima, ko je taj ko kosi a ko vodu nosi, ko je taj koji rano rani i nekome sve sreće grabi, jesmo li mi sve ovo zaslužili, ili smo se dobro zadužili, zašto se neko pružio više nego je dug, i zašto je glavna deviza: Ima gore i bit će bolje? Netrpeljivot i mržnja, ako nemaš protivnika ne možeš funkcionirati, uvijek moraš imati nekoga da se razlikuješ, da ga ogovaraš, da se liječis na njemu, stari protiv mladih, stari protiv novih, novi protiv novijih, stari protiv starijih, djeca protiv roditelja, djeca protiv škole, kanton protov kantona, vehabije protiv sufija, Bošnjaci protiv Bosanaca, plavke protiv ostalih, anoreksija protiv bulimije, kvarcanje protiv prirode, kafa protiv kahve, domaći protiv došlja, bogati protiv siromašnih, politika protiv kurvi, dedo protiv nane, babo protiv tate, svekrva protiv snahe, privatni protiv državnog, diploma protiv đubreta, macoizam protiv homosexualizma, tuđe govno protiv naše čokolade, Gradac protiv Lloret de Mara, gas protiv pješačkog prijelaza, miran san protiv besane noći, Barcelona protiv Reala, asfalt protiv umjetne trave, tal protiv kompetencije, nepotizam protiv poštenja, podobnost protiv sposobnosti, oportunizam protiv lojalnosti, patriotizam protiv šovinizma, smotani protiv sportista, doner protiv ćevapa, štab protiv linije, matres protiv štaba, linija protiv crte, šta ćes mi ti pričati protiv, eto nek ti znaš, nemam pojma protiv da ti ja kažem kako je, kontra protiv za, jednoumlje protiv lažne demokratije, samouprava protiv kantona, Sulejman protiv Erdogana, brkovi protiv brade, tradicija protiv budućnosti, mamin sin protiv babinog sultana, babina sultanija protiv mamine princeze, budžet protiv mogućnosti, optimizam protiv pesimizma, razvod braka protiv ko je više kriv, realnost protiv stvarnosti, stvarnost protiv mase, banka protiv zekata, bit će bolje protiv ima i gore, mahrama protiv minica, brada protiv zileta, stadion protiv koride, vašar protiv teatra, piva protiv šerbeta, tehvid protiv tevhida, akšamluk protiv akšam-namaza, rahatluk protiv belaja, ašćinica protiv fast fooda, Angelina protiv Monike, Eurovizija protiv ZMBT, PDV protiv BDP, koalicija protiv opozicije, sistem protiv javašluka, papak protiv šupka, nisi ti meni neko beveze protiv ne valja ga ni u putu srest’, od zla oca protiv od gore matere, štikla protiv gravitacije, bilesi protiv ašćare, gida protiv šetnje, ublehaši protiv komplesaša, konjuktura protiv diversifikacije, rukometaši protiv nogometaša, karataši protiv boxera, struja protiv gasa, ćumur protiv drva, šipci protiv pekara, rijeka protiv mora, more protiv planine, doktori protiv čarobnjaka, zakletva protiv izrade, KM protiv €, 1. maj protiv Bajrama, selo protiv grada, grad protiv mahale, novinari protiv pseudonima, balega protiv asfalta, krađa šume protiv zagora teneja, iskrenost protiv licemjerstva, kladionica protiv suočavanja, šabani protiv šošona, HZ protiv TM, reprezentacija protiv ekonomska situacija, historija protiv fabrikovanja, laganje protiv dipliranja, košpice protiv usamljenosti, Vispak protiv Asa, Prevent protiv svih, biro protiv otpada, spalionica protiv bolnice, oni protiv njih, mi protiv nas, svi su protiv nas, mi smo protiv sebe, mi smo najbolji, svi su najgori, mi smo za bolje danas nego sutra, mi smo za bolje sutra nego prekosutra, mi smo za bolje je jučer nego što će biti zakosutra, mi smo da narod zna, mi smo snaga čovjeka u državi koja zna ko smo mi, mi znamo ko smo mi.

Mi smo hipnotisana gomila, mi ne idemo nikud o ne radimo ništa, mi smo jedna velika hipnotisana gomila. Mi volimo ljubav, i suživot, i toleranciju, i pravdu, I Kurdiju Avdu, i mi svoje ne damo a tuđe hoćemo, mi smo dušebrižni jer se to tako treba kazati. Mi smo najbolji u svemu, i treba raditi da budemo još bolji, ne dao Bog da se nešto poremeti, kada nam je ovako dobro. Idemo naprijed, ne gledamo nazad, ne radi nam rikverc svjetlo, i sve da pogledamo ne vidimo, napredujemo, razvijamo se i ekonomski, i lokalno, i svjetovno i duhovno, mi slavimo sve, mi volimo sve, mi poštujemo tuđe, a svoje još manje, mi sigurnim koracima idemo u budućnost, imamo viziju, i to u centru grada, imamo sve uvjete da postanemo grad, jednog dana, u budućnosti koju mi krojimo svojim pametnim planiranjem, imat ćemo i parking jednog dana, i pješačku zonu, i uređen stadion, i trim stazu, i sport će procvati, i privreda ce zaživjeti, i radna mjesta će se otvoriti, i vrata od zavisti i mržnje i bahiluka će se konačno zatvoriti. Sve će to biti jednog dana, ne znamo kojeg, ali će biti, ako Bog da… a mi radimo na tome da smo zaslužili da nam dragi Bog da… mi radimo vrijedno, mi ne stajemo, mi se trudimo, svi smo ostali u drugim i trećim stanjima koliko se trudimo, svi za sve, jedan za sve, svi za jednog, svi smo mi jedno biće, i bit će bolje… Kreći se uvijek nemoj da budeš statična meta, različitosti se privlače, ali samo kod magneta… valja nama preko rijeke, preko ćuprije, valja nama djeci u oči gledati, valja nama pred Gospodara svoga za sva djela i nedjela odgovarati…

Valja nama prestati lagati, valja nama početi plakati, valja nama očistiti srce, valja nama očistiti ulice, valja nama dovesti se u red, valja nama davati od sebe, valja nama poštovati sebe, valja nama poštovati druge, valja nama sve iz početka, valja nama popraviti odnose, valja nama pokajati se, valja nama ne vraćati se, valja nama zaljubiti se, valja nama odužiti se, valja nama uvezati se, valja nama okrenuti se, pogledati šta smo sebi napravili, šta smo drugim napravili, i shvatiti da jedna riječ može 100 godina štete napraviti, a jedno nedjelo na sudnjem danu prevagnuti.
Možemo li konačno zastati, prestati se koprcati u živom blatu govana u koje smo upali, možemo li smisliti koncept kako da se izvučemo, jer ovako ne ide, to je i golubovima jasno, jer su nas napustili?

Da li smo sposobni da barem jednom u historiji budemo svoji, budemo solidarni, budemo neovisni od drugih, volimo i cijenimo svoje, poštujemo tuđe, ne budemo nečiji hamali i dupelisci, ne dovodimo sebe da nam neko na kašičicu daje ono što mi možemo u tonama da proizvodimo, da nam se duše prošire, da nam se grudi otvore, da postanemo insani, i prestanemo biti hajvani.
Imamo sve predispozicije, bez vlasti i opozicije, ali je planina pred nama, a mi navikli do na Grad se popeti samo, a Everest govana smo izasrali. To je naše Visoko, nigdje ga na mapi neeeeeema, aman aman aman aman aman, nigdje ga na mapi neeeeeeeema.
A mozda dođe jedan čoj'k, a ne znamo ga mi, i završi nam nešto na jednom mjestu, koje mi ne znamo gdje je, odjednom nam bude dobro svima, kao da jedemo veliku čokoladu sa lješnicimaaaa.

By – E.H.