Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Uzaludni apeli građana

altDana 18.02.2012. godine direktor naše gimnazije je u skladu prije svega sa građanskom odgovornošću,  zatim odgovornošću koja mu pripada po službenoj dužnosti upoznao visočku javnost o napadu pasa lutalica na profesoricu gimnazije kojoj su dva hrabra i savjesna učenika pa možda spasili i život. U saopćenju iz gimnazije upozoravaju da je to svakodnevna pojava, te da su učenici i profesori ugroženi prilikom dolaska i odlaska na posao, odnosno na nastavu.

To je svakodnevna pojava na koju su naši građani već odavno navikli. Ujedno je to još jedno u nizu neispunjenih obećanja iz predizborne kampanje za koja su bili spremni različiti projekti koji su samo čekali da se okupira Općina i općinska hazna, pa da se i ovaj problem konačno „riješi”. Uspješe redizajnirani da uz pomoć nezavisnih i nekada vječitih opozicionara koji izdadoše svoje birače odmah na početku parade da zaposjednu u fotelju, ali ne uspješe da riješe problem pasa lutalica. Njih iz dana u dan sve više i više. Kao da ih neko namjerno dovlači. Kada sam čuo da u Visoko dolazi izaslanik premijera Turske, njegov zamjenik, prvo sam pomislio kako ćemo gosta odbraniti od cuka, ali na svu sreću zamjeniku nije mogao niko prići jer je bio okružen visočkom političkom elitom, što pozicijonom, što opozicijonom.

Nije se uspjelo do Buluta makar da mu malo otvorimo oči i kažemo kako podanici žive pod „narodnom vlašću”.

Nakon saopćenja iz gimnazije, provodim dane osluškujući i očekujući  da se javi neko iz općinskog harema uređenijeg i mirisnijeg nego ikada dosad, da nam saopći ko je nadležan za cuke i napad, ili ne daj Bože da preuzmu odgovornost zato što nisu riješili problem, pa da  u stilu velike demokratske vlasti upute izvinjenje građanima zbog neugodnosti, strahova i stresova koje nama i našoj djeci prave psi lutalice potpomognuti svakako našim vlastima koje cukama omogućavaju da se nesmetano i ugodno šetkaju našim ulicama, više zaštićeni od samog insana.

Nekako sam ovih proteklih godina počeo normalno i bez uzbuđenja prihvatati da je vlast inferiorna prema apelima građana za rješavanjem njihovih egzistencijalnih problema od kojih im ovisi život i zdravlje. Međutim, nikako ne mogu da prihvatim inferiornost ono malo što se opozicijom zove u Općinskom vijeću. Njih kao da nema, kao da ne žive s ovim narodom.

Sigurno ih stigla ona narodna: „Dabogda se o sebi zabavio”, pa im nije ni do naroda a kamoli do cuka, ili ih je zasjenila slava i moć silnih Osmanlija koji pohodiše našu Općinu, pa ne vide ni narod ni cuke. Kad sve sagledam pitam se da li nam trebaju uopće naša djeca, naša omladina, naša budućnost? Razmišljam ako nam trebaju – onda im trebamo malo pružiti pažnje i zaštite, i makar malo nade, ako ništa onda zbog predizbornih kampanja u kojima ih različite paše, age i veziri angažuju da im ljepe plakate, dijele ćevape, sokove, upaljače, balone itd.

Ne upućuju građani apale za pomoć zato što im je lijepo nego zato što im je teško. Ne mrze građani vlast već traže svoja prava od onih koji imaju obavezu da im zaštite i štite ta prava.