Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Danis-Nazif-Banksy

altMeteor koji je protutnjao proteklu subotu pored naše planete je ostavio neke posljedice. Pri tom ne mislim na Rusiju. Pogodio nas nije ali je stvorio efekat kao kada se vozimo autoputom u putničkom automobilu a pored nas prođe kamion. Zrak koji on inertno nosi sa sobom nas poljulja i za trenutak djeluje kao da nas izbacuje iz našeg kolosijeka. To traje samo sekundu ili čak i manje, ali dovoljno da osjetimo nevidljivu silu koja utiče na našu do tada normalnu vožnju. Nešto slično se desilo i u subotu. Berlinski festival se šezdeset i treći puta završavao i dijelile su se nagrade. Jedan od filmova je bio film Danisa Tanovića «Epizoda u životu berača željeza». Dokudrama snimljena u okolici Tuzle za samo 9 dana i 17.000 eura. Budžet koji nije dovoljan ni za ručak iole ozbiljne produkcije, budžet koji se može spomenuti samo kao kuriozitet a nikako kao «budžet». Te subote Danisov film je dobio veliku nagradu žirija – Srebrnog medvjeda. Efekat meteora je bio konkretizovan. Čudo se desilo. Bolje rečeno, čudo je tek počinjalo. Nakon što je film «Epizoda u životu berača željeza» dobio Srebrnog medu, Nazif Mujić, naturščik i «berač željeza» koji glumi samog sebe u pomenutom filmu, dobiva nagradu za najbolju mušku ulogu. Film koji košta manje od odijela gospodina Wong Kar-Waija, predsjednika žirija i Dieter Kosslicka, direktora berlinskog festivala i čovjeka koji je predao dva medvjeda u ruke bosanskohercegovačkih umjetnika. Nazif je dobio nagradu za interpretaciju samog sebe u dalekom Berlinu iako istu «nagradu» za cijeli život nije dobio u svojoj zemlji, u kojoj ulogu Nazifa Mujića igra od samog rođenja. Nazifu nije ni trebala nagrada, trebala mu je njegova Senada, koju je mogao izgubiti zbog 500 eura ili tačnije rečeno 980 KM koliko je koštao njen život u tuzlanskoj bolnici. Taj događaj je odveo njegov život u potpuno nevjerovatnom smjeru. Mislio je da je to najveća tragedija, ali pokazalo se kao najveća sreća. Čudom filma i filmske moći Nazif je postigao nešto što ni jedan glumac sa ovih prostora nije uspio.

altI baš kada je Nazif izlazio na pozornicu da preuzme «plemeniti metal» od gospodina Kosslicka, u jednom gradu daleko od Berlina dešavalo se malo manje čudo. Čudo koje nije ni blizu tako veliko kao ovo Danisovo, ali čudo koje se ne može drugačije objasniti nego posljedicom prolaska meteora pored planete Zemlje. Tu noć je u Visokom bio Banksy. Banksy je pseudonim engleskog grafiti umjetnika, političkog aktiviste, filmskog redatelja i slikara. Njegov satirični street art i subverzivni epigrami kombinuju crni humor s grafitima napravljenim u karakterističnoj stencilling (šablonskoj) tehnici. Street artist koji svojim grafitima obilježava cijeli svijet. Banksy je legenda i anonimni borac. Svi znaju za njega ali njega niko ne zna, barem nikada niko nije otkrio njegov identitet. Umjetnik koji nikada nije htio staviti sebe ispred svoga rada, jer nije želio da neko govori o njemu a ne o njegovim radovima. Činjenica je da to nije uspio u potpunosti jer sama njegova anonimnost paradoksalno još više privlači pažnju i pokušava njega staviti ispred samog rada.

Tu noć je u Visokom Banksy ostavio svoj potpis. Tu noć je u Visokom bila i jedna moja prijateljica koja već godinama živi u Londonu i bavi se slikarstvom. Nismo se tu noć vidjeli ali smo se u nedjelju čuli preko facebook-a. Na pitanje da li ona ima veze sa grafitom koji je osvanuo iza gradskog kina u Visokom, samo mi je poslala smajli. Ko su prijatelji koji su došli sa njom i otišli prema Mostaru a onda prema Dubrovniku (kako sam naknadno vidio na njenom profilu na spomenutoj socijalnoj mreži). Da li je bio Banksy s njom to nećemo saznati, ali zašto se grafit pojavio baš tu noć? Zainteresovao me ovaj događaj pa sam odlučio još malo dublje istražiti. Tako sam došao do podatka da je ona tu noć provela s ekipom koja se zove MMS (many man show) i koja priprema festival umjetnosti i kreacije u Visokm. Oni nisu bili ništa rječitiji od moje prijateljice, ali su se zagonetno nasmijali baš kao i ona, i isto kao i ona skrenuli priču u nekom drugom smjeru. Sve to je bilo čudno. Subota 16. februara 2013. godine je sa sobom donijela mnoga čuda, a ova dva su za mene bla največa. Danis-Nazif-Banksey. Tri imena potpuno nespojiva, tri imena koja se mogu spojiti u jednu priču samo pomoću neke više sile, neke neobjašnjive pojave. Ali koliko god bilo nevjerovatno da Nazif dobije nagradu za najboljeg glumca 63. Berlinksog festivala, toliko je vjerovatno da je Banksy bio u Visokom, pio pivo i crtao grafit sa ekipom festivaa MMS. I nakon toga nam preostaje jedino da se zapitamo: Da li je Nazif stvaran?