Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Želja za državom

Iz svakodnevnog razgovora sa ljudima različitih profila, nivoa obrazovanja, imovinskog stanja, nacionalnosti, etničke pripadnosti itd., došao sam do jednog neospornog zaključka da svi ljudi imaju istu želju, a to je žalja za državom. Državom  koja će pojedincu pružiti sigurnost i zaštitu, obezjediti kvalitetnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu, kvalitetan obrazovni sistem, država koja će obezbjediti svima jednakost pred zakonom, koja će rješavati probleme građana, a ne proizvoditi nove, u kojoj će biti zaštićena elementarna ljudska prava koja pripadaju svakom pojedincu, u kojoj će se cijeniti znanje i stručnost, država koja će obezbjediti ambijent u kojem će doći do  izražaja naša kreativnost, inovativnost i poduzetnost.

Ako se vratimo kroz historiju, također uviđamo da se već od prvog spominjanja imena Bosna, kod ljudi koji su se rađali i živjeli u BiH javlja i postoji ista želja, želja za državom. Borba za ostvarenje te želje traje evo i do dana današnjeg.

Pored želje za državom, ljudi žele i da ih vode najbolji među njima, od kojih se ima šta naučiti i čuti. Dakle, ljudi koji su se u životu realizirali, pokazali svojim djelima da mogu i znaju, ljudi koji daju nadu u bolje sutra, ljudi kojim država nije sredstvo za postizanje i zadovoljavanje ličnih interesa.

Narod ne želi da ih vode oni koji ne znaju šta je narod i država niti po definiciji, a kamoli praktično. Nama treba državnik koji ima viziju i hrabrost da u čerćilovskom stilu izađe pred narod i kaže da nam obećava „krv,znoj i suze“, a ne da ćemo jesti zlatnim kašikama, od kojih još nikad ni traga, ni glasa. Treba nam iskren i pošten vođa, kojem će na prvom mjestu biti državni interesi, a samim tim i interesi naroda.

Nama u BiH za  izgradnju jedne funkcionalne i stabilne države prethodi jedna jako teška i mukotrpna borba, u kojoj  mogu pobijediti samo prave patriote, koji ovu državu nose u svom srcu, koji su spremni na žrtvovanje, na davanje bez uzimanja, i oni koji nemaju svoje rezervne države.

Doista, mi danas kao nikada do sad imamo državu sa svim njenim atributima ali samo na papiru. Ovo što mi zovemo državom  služi samo za zadovoljavanje potreba pojedinaca i njihovih najbližih, zatim da se nehljebi i neznalice uhljebe u udobne državne fotelje ili fotelje visokoprofitabilnih javnih preduzeća. Svjestan sam, da će se poslije ove konstatacije pojaviti pametnjakovići koji su od ove države uzeli sve, da demantuju ove navode, neka dementuju, ali samo  na osnovu činjenica i ekzaktnih pokazatelja.

Upozoravam! Sve one koji su preuzeli breme vlasti, bez obzira na kojem nivou, da smo mi skupo platili svoju neovisnost, slobodu i ovo što se danas državom zove. Platili smo za one koji su to zaboravili ili možda nisu bili ovdje s nama, našim životima, dijelovima tijela, uništenim ognjištima, rasturenim porodicama i slično.

Stoga nema niko danas pravo, da se igra politike, niti da se igra i kocka sa državom. Država je svetinja, nije i ne može biti privatna, ne može biti sredstvo za zadovljavanje ličnih i beznačajnih hirova pojedinaca, to ne smijemo dozvoliti ako mislimo imati  bilo kakvu državu.

Ne smijemo dozvoliti da nam se od državnih institucija i organa prave privatne prčije, u koje će se zapošljavati i imenovati različiti savjetnici, šefovi/ce kabineta, i ko zna šta već, koji nemaju   stručne kvalifikacije, a ni životno iskustvo za obavljanje odgovornih funkcija. Ne mogu takvi donijeti progres koji se očekuje, naprotiv mogu donijeti samo stagnaciju ili što je još gore daljnje propadanje.

Čuo sam da su munafici najgora vrsta ljudi, pa sam pitao ko su ti ljudi? Kažu to su dvoličnjaci osobe koje gaje neprijateljstvo, a ispoljava prijateljevanje, zatim osobe koje se očituju suprotno od o­noga što u svojoj duši drže skrovitim, predstavljaju sebe drugim ljudima drugačijim nego što su u stvarnosti.

U suštini, licemjersvo, munafikluk je laž, varanje ljudi, jedno govori drugo radi … Iz tradicije onog za kojeg je (Oto von Bizmark) rekao  „žao mi je što nisam bio tvoj savremenik“ se prenosi

“Najviše se plašim za svoje sljedbenike svakog munafika – dvoličnjaka koji je dobar govornik.”

Na nama je da ocijenimo da li naši vlastodršci imaju osobina munafika-licemjera.

Ako imaju teško nama i gorko bilo.

(Svoja mišljenja i stavove možete nam slati na visoko.co.ba@gmail.com)