Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Vijećničko neznanje ili svjesno izbjegavanje suočavanja sa problemom?

Bio je petak, 1.februar, dan prije 3.sjednice Općinskog vijeća Visoko. Kompanija Prevent uputila je široj javnosti jedan veoma ozbiljan, jasan i konkretan dokument u kojem su jasno, precizno kao nikad do sada naveli sa kakvim se problemom oko tretmana otpada suočavaju i šta su njegove eventualne posljedice. Uz sve to iz kompanije Prevent jasno su ukazali i na slijedeće;“Ovo je izazov sa kojim se susreću sve kompanije koje u proizvodnji koriste sirovine animalnog porijekla a to su prvenstveno kompanije iz kožarske industrije i industrije prerade mesa.”

A onda je uslijedila ranije najavljena 3.sjednica, vijećnici, njih 25 iz 7 različitih političkih centara moći imali su priliku da reaguju po pitanju Preventovog saopštenja za javnost upućenog 24 sata prije održavanja sjednice. Međutim to se nije desilo. Glasalo je preko 20.000 ljudi općine Visoko u namjeri da ih neko predstavlja i rješava njihove probleme, ali očito da nikome od onih koji čine zakonodavnu vlast u Visokom nije problem to što je kompanija koja zapošljava najviše Visočana nakon dugog niza godina poslovanja u Visokom konačno priznala da nema rješenje za svoj otpad. Postavlja se logično pitanja, kako to da sada odjednom nema rješenja, pa šta su radili svih ovih godina do sada? Na to pitanje ide naredno pitanje, da li to znači da će cca.2000 radnika ostati bez posla kada se fabrički hangari napune smećem kako kuhinjskim, tako organskim i krutim otpadom? Postoje i djelimični odgovori, kompanija Prevent ima rješenje za otpad koji proizvodi, ali nakon pet godina to im je odjednom postalo preskupo. Ima još bolje rješenje za sve nas, nešto kao u Kaknju, uloži se značajan broj miliona eura i naprave se najmodernija postrojenja za tretman tog otpada, ali to nije suština ostvarivanja profita u kapitalizmu, jer da je tako onda bi fabrika mogla biti i u Wolfsburgu, nema potrebe za dodatnom uslugom prijevoza. Sva ova i mnoga druga pitanja koja su mogla nastati iz eventualne diskusije naše vijećnike ne zanima.

Ali nije suština ovog teksta unutrašnje ustrojnstvo i poslovna politika Preventa, ovdje je akcenat na tome kako je zakonodavna, a analogno tome i izvršna vlast reagovala na ovo saopštenje. Odgovor je nikako i to je poražavajuće! Ustvari postoje neke naznake da se ipak i reagovalo, ali na način da pojedinci bliski vlasti pokušaju napraviti neke privatne aranžmane i tako dijelom vratiti uloženi novac, vrijeme i trud iz predizborne kampanje. Pojavila se i informacija da se dio Preventovog, istina kuhinjskog otpada odvozi i miješa sa gradskim otpadom i kao takav se odvozi na Mošćanicu, samo je pitanje koliko je to pošteno prema svima nama koji plaćamo usluge komunalnom preduzeću iz Visokog.

U zvaničnoj izjavi Kemala Hadžića direktora Prevent Leathera također stoji; “Mi smo u niz navrata upozoravali da u Bosni i Hercegovni ne postoji deponija koja može trajno primiti industrijski otpad organskog porijekla.” Logično pitanje koje postavljamo, a koje vijećnike očito ne zanima jeste, a gdje je onda sav taj otpad, ako izuzmemo onaj dio zakopavanja u vlastitom krugu fabrike i sve one tone koje su odavno u podzemnim vodama mještana Gornjeg Moštra odložene na divljoj deponiji Očazi u samom početku rada fabrike. Šta se dešava sa tim otpadom, šta su posljedice. Ako Prevent ima najmoderniju kožaru u Evropi, a ima, zašto tu modernizaciju ne prati i adekvatan tretman otpada koji nastaje u procesu proizvodnje?

Iz ovog saopštenja vidljivo je da direktor Prevent Leathera ukazuje na sav organski otpad i posebno pominje mesarski otpad, a Visoko kao sredina u kojoj je značajna mesna industrija sasvim je logično da ima problem i sa deponovanjem takve vrste otpada. Ali očito je da nema političkog i ozbiljnog kapaciteta da bi se o ovom problemu diskutovalo na sjednicama Općinskog vijeća, mnogo je jednostavnije pokušati loviti u mutnom na Trzni, tačnije u prostorijama Doma u Gornjem Moštru u svesnoj namjeri da se po ko zna koji put prevare stanovnici tog dijela Visokog, otpad im se doveze praktično u avlije i njive, a fakture i zaradu isporučuju snalažljivci bliski manipulatorima koji igraju u istom timu za ostvarivanje profita samo u različitim stranačkim dresovima.