Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Bolja je gornja ruka od donje ruke”

altZaista je lijepo znati da se jedna tako moćna država kao što je Turska i njene općine interesuju za naše Visoko. Ruku na srce, nije to za Visočane novina. I prijašnji načelnik i njegova svita bratimila se sa turskim općinama, ali osim lijepih slika i reportaža sa ceremonija bratimljenja, nismo imali vele kakve koristi, možda pojedinci da, ali kolektiv ne. Rezultati ove nove posjete i novog bratstva su već sad vidljivi, makar na papiru. Iskreno se nadam da se do realizacije obećanog neće ništa iskopmlikovati i da će Moštrani i vatrogasci dobiti obećanu milostinju. Pratio sam posjetu turske delegacije, ali nisam uspio uvidjeti da li su domaćini sa turskom delegacijom obišli Zavod za zapošljavanje – ispostava Visoko, ili u narodu popularniju kao „biro“, gdje bi se naši gosti upoznali sa brojnim stanjem nezaposlenih lica, nisam uvidio da li su gosti sa svojim domaćinima obišli privredne subjekte koji egzistiraju na općini Visoko, da se sa istim porazgovara o projektima za unapređenje privredne saradnje i otvaranju novih radnih mjesta. Ako me sjećanje dobro služi, to je doista uradio ministar Trhulj, nekada u junu ili julu izborne 2012. godine, kada je u svrhu promovisanja svoje partije upriličio posjetu isto nekih privrednika iz Turske koji su bili zainteresovani za „kupovinu“ nekih dijelova KTK Visoko. Od tada pa do danas im se gubi svaki trag. Pardon, griješim, ministar Trhulj se ponovo pojavio prije nekoliko dana u Visokom, ali u svojstvu lobiste za svog sultana veličanstvenog Sulje-hana hazretleri. Tom prilikom ministar nije spominjao turske investitore, nego Prevent, te je valjda od silnih lobiranja zaboravio da je prije samo par mjeseci govorio o turskim investitorima, kao potencijalnim ulagačima. Prevent bi to već davno privatizovao da nije bilo uglednih Visočana koji su to na sebi svojstven način spriječili i odlučili izvesti KTK Visoko na zelenu granu. Kakvi su rezultati tog pokušaja  – znamo dobro svi!

Zapazio sam da je delegacija obišla visočki bastion znanja, zvani Medresa „Osman ef. Redžović“, da se upozna sa novim mimarskim poduhvatima koji se spremaju iz ove institucije, te sa novim formalnim kadrovskim rješenjima na čelu institucije. Nije mi poznato da li su gosti obišli ijednu od ostalih škola na općini koje obrazuju našu djecu? Vjerovatno općinska vlast nije nadležna za ove obrazovne ustanove, ili domaćini čekaju nova kadrovska rješenja njima posve lojalnih, pa da ih obiđu, mubarećleišu imenovanja, onda se srdačno i pompezno zbratime.

Zaboravlja nova redizajnirana općinska vlast, potpomognuta različitim opozicionarima koji sebe tako nazivaju a daleko su od istih, da smo ih izabrali da nam otvaraju nova radna mjesta, privlače investicije, otvaraju nove privredne zone a ne da obilaze „svemoćnu“ Tursku, dive se njenom progresu i kamče za mrvicama kako bi vlastitom narodu zamazali oči i zakamuflirali svoju nemoć, nemogavši ispoštovati ono što su obećali. Prošlo je vrijeme donacija i sadake, gospodo! Treba zasukati rukave i raditi! Ovaj narod je naučio da živi od svog rada, da od svojih sredstava pravi vodovode, puteve, kanalizacije, sportske terene, škole. Samo mu treba omogućiti da radi i da dostojanstveno zarađuje. Moramo konačno shvatiti onu staru narodnu koja kaže „Tuđa ruka svraba ne češe“, te da je „bolja gornja ruka (koja daje), a ne ona donja (koja prima sadaku)“.

Ako ovu izreku naše vlasti shvate na pravi način, tek tada je očekivati da nam bude bolje. Neka nama naše Turske, ali ne kao izvor milostinje, nego za ozbiljne poslove i investicije od kojih ćemo imati svi koristi.

(Ime autora kolumne poznato Redakciji)